Mlada pjevačica jedinstvenog glasa i izričaja, rođena Slavonka Nina Kraljić, oduševi svakim svojim pojavljivanjem i nastupom, ali isto tako i svojom osebujnošću i dosljednošću. Uvijek je ona ista Nina kakvu smo upoznali u showu "The Voice". No Nina je proteklih dana odlučila u svoj glazbeni život unijeti nekoliko noviteta, a posebno je odjeknula njezina odluka da želi promijeniti glazbeno ime. O tome, nastupu na Dori te ostalim novitetima koji će obilježiti njezinu 2021. razgovarali smo za Glas Slavonije.

Najveća novost u vašoj glazbenoj karijeri je vaša nedavna objava kako mijenjate glazbeno ime. Kako je došlo do te odluke?

- Odluka je tu već pet godina, ali nisam se htjela žuriti dok u sebi ne vidim da sam se stilski usmjerila. Ovih pet godina bilo je puno eksperimentiranja raznim stilovima, odjećom, bojama i ne bih tu fazu mijenjala nikada jer to svaki artist prolazi ako zaista u svoju umjetnost daje cijelog sebe. Moraš ići drugim putem, onim koji nije linija manjeg otpora; stalno balansirati između ranjivosti kako bi prenio iskrenu emociju i samopouzdanja jer inače ne možeš realizirati ono što osjećaš. Srećom, takva sam i kao osoba pa mi taj dio ide. Jedino je nedostajalo stilskog usmjerenja, što s velikim zadovoljstvom mogu reći da više nije tako. Što se imena tiče, uvijek sam htjela ime koje je u službi projekta i opisuje sam projekt kao devotion prema glazbi i spiritualnosti koju nudi, a ne u službi osobe, samo, eto, to traje dok se sve ne posloži i sjedne na svoje mjesto. To je tzv. unutarnji tajming. Recimo, na moju obradu pjesme "Wicked Game", koju su svi zavoljeli na Voiceu, čekala sam tri godine pravi trenutak. Sve ima svoje zašto i zato ako slušaš ono iznutra.

Odlučili ste se i za etno i filmsku glazbu, kako ste rekli, ‘‘onu gdje mi duša najviše titra‘‘?

- Apsolutno. Volim razne stilove i okušala sam se u mnogima i sve ih radim korektno, no korijen glazbe, onaj iz davnina koji je u svakoj glazbi i u svima nama je ono što me privlači pogotovo, jer se zaboravlja kao što se i sve što vrijedi zaboravlja (konekcija s prirodom itd.). Želim biti osoba koja aktivno radi na očuvanju te baštine, a opet dodati svoj pečat jer volim raditi svoje aranžmane. Mene etno u kombinaciji s filmskom glazbom podsjeća na ona vremena o kojima sada čitamo samo u knjigama. Čast, plemenitost, hrabrost, srčanost, zahvalnost, poniznost i snaga. Svaka pjesma koju ću od sada izdati imat će sve te elemente.

Slijedi nastup i na Dori s pjesmom ‘‘Rijeka‘‘?

- "Rijeka" je otvaranje, prva pjesma s tom promjenom imena i svime što uz to dolazi. Divno je raditi nešto potpuno svoje i unositi svaki sitni detalj u priču, pisati sve i osmišljavati. Jako je poseban taj kreativni proces kad si potpuno unutra, kad daješ cijelog sebe. Treba si dopustiti biti svoj, ne misliti što će drugi misliti ili reći. Razlika između entertainera i artista je ta što je artist tu da se nužno ne svidi masi, nego daje glazbu koja tjera na razmišljanje, glazbu koja je odraz kulture po kojoj hodamo i živimo, tjera da se zapitamo, promislimo, osjećamo dublje. Entertainer je isto bitan jer on pruža veselje i razbibrigu, ali razlika je velika u ophođenju prema artu i ozbiljnosti naspram njega. Pjesma "Rijeka" je moje otvaranje prema ozbiljnijem i usmjerenijem radu bez lutanja. Moćna je i ima tu snagu našeg balkanskog izričaja.

Tražili ste i pomoć svoje publike u izradi loga koji će biti prepoznatljiv za vas?

- To je samo jedna od stvari jer ću pisati i blog s pričama iz mitologije, kako je koja pjesma nastala, proces stvaranja i svašta nešto zanimljivo. Pritom želim još prisniji oblik komunikacije s dragim ljudima koji prate što radim i ubaciti ih u svoj rad jer bez njih ne bi bilo ništa. Želim stvoriti osjećaj tople zajednice i, naravno, da si međusobno pomažemo i podržavamo radove.

Sudjelovali ste i u hvalevrijednom projektu National Geographica...

- Sve se više ubacujem u humanitarne projekte. U ovih pet godina prikupila sam dosta humanitarnog rada, ali nekako mi to nije dovoljno. Kako kaže ona poznata: Sreća koju pružamo drugima uvijek nam se vraća... Vjerujem da dobivamo više kada dajemo drugima i to je činjenica. Kao glazbenik koji vjeruje da glazba liječi i educira se i za zvukoterapeuta, humanitarni rad je logičan. U ovoj konkretnoj priči slavili smo one o kojima se ne priča, oni koji nisu slavni, ali rade sve za boljitak svih nas.

Ima li još noviteta koje planirate pokazati ove godine?

- Noviteta će biti jako puno, ne znam od kud krenuti. Od pjesama, imidža, suradnika do feelinga, društvenih mreža, koncepta nastupa kad se napokon otvore itd. Moram samo reći da me jako žalosti što se glazbenicima ne dopušta rad. No, kako je tanka granica između hrabrosti i ludosti, ja se uvijek usudim i u nemogućim uvjetima pomicati granice i tako će uvijek biti. Dok god ima dima, ima i vatre.