Objavljeno 19. siječnja, 2021.
Aktivirana Nacionalna garda, prosvjedi Trumpovih pristaša zasad su tihi
Pripadnici snaga reda bili su daleko brojniji od prosvjednika u glavnim gradovima saveznih američkih država u nedjelju, jer se okupilo malo pristaša odlazećeg predsjednika Donalda Trumpa koji još vjeruju da je on pobijedio na izborima. U strahu od nasilnih prosvjeda više od desetak država aktiviralo je postrojbe Nacionalne garde, nakon upozorenja FBI-ja na moguće oružane prosvjede, da pomognu osigurati vladine zgrade od desničarskih ekstremista ohrabrenih napadom na američki Kongres u Washingtonu 6. siječnja.
Grad duhova
Sigurnosni dužnosnici smatrali su da će nedjelja biti prvo veliko žarište, jer je protuvladin pokret "Boogaloo" prije nekoliko tjedana planirao taj dan održavanje skupova u svih 50 država. Ali na ulicama su bile samo male skupine prosvjednika uz mnoštvo pripadnika snaga reda i medija.
Deseci tisuća pripadnika Nacionalne garde i agencija za provedbu zakona raspoređeni su proteklih dana i u glavnom gradu Washingtonu, kako bi pojačali sigurnost uoči svečanog događaja u srijedu, kada će izabrani demokratski predsjednik Joe Biden naslijediti na dužnosti republikanskog predsjednika Donalda Trumpa. Slika Washingtona kao tvrđave narušila je američki ponos zbog tradicionalno mirnog prijenosa ovlasti. Nejasno je u kojoj su mjeri upozorenja FBI-ja i snažna sigurnosna prisutnost diljem zemlje naveli prosvjednike da otkažu planove, no središte Washingtona nalik je na grad duhova. Naoružani vojnici Nacionalne garde u maskirnim uniformama postavljeni su na kontrolnim točkama u središtu grada koji je zatvoren za promet velikim vojnim vozilima raspoređenim da blokiraju ulice.
O tome kakvu Ameriku preuzima Biden, tj. kakvu mu državu ostavlja Trump, razgovarali smo s politologom Tihomirom Cipekom, koji kaže da se to u bitnome definira kao sukob oko toga što je američka nacija. On misli da su Trump i njegovi glasači okupljeni oko jedne definicije američke nacije kao bijele protestantske koja odbija priznati ravnopravnu pripadnost ostalih Amerikanaca tome nacionalnom identitetu. "Mislim da je to bit", dodaje uz napomenu da i rezultati izbora to jasno pokazuju, naime, za Trumpa je glasalo 80 posto bijelih evangelika. Čak je i nešto tanja većina bijelih katolika glasala za njega. "To je rascjep oko nacionalnog identiteta, jer bijeli protestanti postaju manjina u državi koju su oni osnovali", ističe.
Razočarani
Cipek napominje i kako je Samuel Huntington američku naciju najprije definirao iz vrijednosti koje su u Ustavu - individualizam, slobodno tržište, trodioba vlasti i demokratski izbori. I to bi, kaže, bilo ono što Amerikance čini Amerikancima. A onda je 2004. napisao knjigu "Tko smo mi?", u kojoj se vraća definiciji Amerikanaca kao bijelih protestanata. "Da su SAD osnovali francuski katolici bila bi Quebec, da su je osnovali španjolski katolici bila bi Meksiko, a da su je osnovali portugalski katolici, bila bi poput Brazila. I čini mi se da se tu zapravo treba tražiti rješenje, ali taj će se konflikt teško riješiti. Tako da bi Biden mogao, ako zanemarimo to da će se vratiti multikulturalizmu i nastojati izgraditi bolje odnose prema EU-u, zaoštriti odnose prema nekim neprijateljima SAD-a. Pitanje je može li zapravo američka nacija postići konsenzus oko toga što su Amerikanci. Mislim da je to bit sukoba. Naravno, taj sukob ima i socijalnu dimenziju, znamo da je bijela razočarana radnička klasa uglavnom glasala za Trumpa, kao i ‘ruralna‘ Amerika", kaže Cipek.
Dodaje kako je druga dimenzija sukoba onaj između industrijske i postindustrijske civilizacije. U toj industrijskoj civilizaciji koja okuplja unutrašnjost SAD-a, čovjek se na neki način mora prilagoditi zajednici, poštivati red i poredak, ističe. "Postmoderna civilizacija izrazito je individualistički orijentirana, to je osobito izraženo na obalama SAD-a gdje je pojedinac sve, a zajednica ništa. Kada gledate taj liberalni SAD (prije je liberalna, a manje socijalna), vrijednosti koje ti glasači zastupaju podsjećaju na ono što zastupaju zelene stranke u Europi i vrijednosti individualizma, gdje svaki pojedinac za sebe smatra da je neponovljiv i jedinstven, glavna vrijednost je samoaktualizacija pojedinca, a ne služenje zajednici, uklapanje u nju i poštivanje zajedničkih vrijednosti", rekao nam je Cipek.
Igor Bošnjak/H
Tihomir Cipek
politolog s Fakulteta političkih znanosti
DANAS SVJEDOČIMO
PROCESU SLABLJENJA SAD-a
“Danas svjedočimo procesu slabljenja SAD-a, u kojoj postoje dva ključna sukoba - prvi oko toga što je američka nacija, dakle nacionalnog identiteta, te drugi, između industrijske, moderne civilizacije i postindustrijske ili postmoderne civilizacije. Ono što se događalo nakon ovih izbora pokazalo je da je SAD iznutra slab, a sada treba vidjeti koliko će to moći supstituirati nekakvom svojom vanjskom politikom i time da se tu oštrije postavi. Jer vanjska politika ima i svrhu da se SAD između sebe homogenizira. Kada imate ‘one druge’, onda vam je nekako jasnije što ste vi. Dakle, trebate naći nekakvog novog neprijatelja. Dva su odgovora na to - da se ide u ovo što će Biden imati, nekakvu demokratsku politiku globalne dominacije, a gdje je Trump pokušao na to što oni gube u utrci globalizacije odgovoriti tako da se zatvore i gledaju isključivo svoje interese. To, naravno, u tom jednom multipolarnom svijetu jednostavno nije moguće. Dolazi vrijeme multipolarizma na globalnoj razini, a tek treba vidjeti kako će se SAD snaći u tom multiglobalnom svijetu”, kaže Cipek.
TRAŽE IZLAZ KAKO SE PRILAGODITI
Cipek kaže kako je jasno da ugled SAD-a polako pada. Spominje knjigu Kishona Mahubanyja “Has The West Lost It?”, za koju smatra da pokazuje kako SAD, koji je bio apsolutno dominantan u nekakvom svjetonazorskom i ekonomskom smislu - to više nije. “I mislim da ima pravo. On proučava te nevjerojatne socijalne razlike koje su se u SAD-u stvorile. Jedan osrednje rangirani menadžer 1960. imao je 20 radničkih plaća, a 2013. imao je više od 250 radničkih plaća. I mislim da je cijelo to ‘pucanje’ SAD-a iznutra, kao i prema van, počelo s Ronaldom Reaganom i ‘reaganizmom’. Kao što je Brexit počeo s Margaret Thatcher i ‘thatcherizmom’. Ta anglosaksonska društva iznutra su počela ‘pucati’, krenuli su u utrku koju teško mogu izdržati, jer globalizacija više pogoduje Kini, a manje njima. I traže izlaz kako se sada toj globalizaciji prilagoditi, a neće ga naći”, ističe Cipek.
80
posto bijelih evangelika glasalo je na izborima za Trumpa