Bio je najbolji strijelac za Hrvatsku u remiju protiv Japana. Marino Marić i igra na crti zapravo je bilo jedino za što Japanci nisu imali rješenja. Bolje reći jedino što je cijelo vrijeme funkcioniralo.


Elokventan i izravan. Zato je bio dobar sugovornik, netko od kolega će reći i izlagač prema novinarima. na online press konferenciji. Marić je krenuo sa svojom analizom.


- Olako smo shvatili tu utakmicu. Gledali smo video, vidjeli smo da su brz i neugodan suparnik, Islanđanin ih je odlično posložio, dao dimenziju više. Na snimkama je to sve još djelovalo podnošljivo, a kada smo stali na teren nismo krenuli optimalno. Prvih 20 minuta gledali smo kako zuje pored nas. Zabijali smo što sa širokih pozicija, što sa crte što sa sredine. U napadu smo na početku promašili četiri-pet zicera. Oni su se odvojili na 6:2 i tada je krenula agonija. Ništa nije funkcioniralo. Bilo je to stanje šoka Čekali smo da se vratimo u normalu da konačno profunkcioniramo. Pred kraj poluvremena napravili smo mini seriju vratili se na minus tri. Došli sebi. Vratili smo se se u igru, ali jednostavno nismo mogli to kapitalizirati. Imali smo četiri lopte za plus jedan. Jednostavno, dogodilo se ono jei li to zaslužio ili nisi. Sada nema priča i izgovora. Podbacili smo u svakom segmentu. Nismo krenuli kako znamo i možemo. Nisu to bili isti ljudi koji su osvojili srebro na Europskom prvenstvu. Bili su u nevjerici i šoku. Japancima s druge strane očito prva utakmica nije bila šok.


Kako se može dogoditi nervoza kod vodstva 6:2 protiv Japana. Ne radi se o Francuskoj ili Danskoj.


- Oni su dobro krenuli, letjeli, zabijali iz naših tehničkih pogrešaka. U rukometu nema s ekipama koje možeš olako. Iz klupskih natjecanja znaš da igraš protiv trećeligaša dobijete ako se opustiš. Nije lako se vratiti i da te petoligaš vodi šest razlike, a ne protiv ekipe koja ima glavu i rep. Ima tih par reprezentacija koji su outsideri, ali Japan je očito moderna ekipa koja zna što hoće. Ako ne igraš obranu kako treba normalno da će te ljudi kazniti.


Jeste li obavili međusobni razgovor nakon povratka u hotel?


Svi smo razumni ljudi i svi smo profesionalci. Svjesni smo što nije valjalo i gdje smo griješili. Nismo radili drame. Ostali smo na kaju složni i kompaktni. Pošteno smo si rekli jedni drugima da je zaista bilo loše. Moramo nešto promijeniti, a svatko mora krenuti od sebe. Prva je utakmica ništa nije izgubljeno, Poljuljalo nas je. Upali smo u oluju i sada se moramo vratiti u mirno more.


Angolu će tek analizirati tijekom dana. Neke informacije dali su im kolege-komentatori.


- Kina Kaleb ih je gledao radio je analizu. Znamo za neke opasnosti. Pripremit ćemo se. Nakon Japana i Angola je psihološki opasan protivnik. Znamo da su korpulentnija ekipa od Japana. Imaju dobre tehničare na desnom vanjskom i desnom krilu. No, akceptirali smo i neke slabije točke u njihovoj obrani. Kažem, tek ćemo ih pobliže i bolje analizirati.


Ima li ozlijeđenih nakon Japana?


- To će Vam bolje odgovoriti medicinski tim. Mogu reći da nije bilo sada nekih većih ozljeda, imamo par igrača koji nose ozljede od ranije. Mogu samo reći za sebe. Ne vidim dobro. Zbog zatvorenog oka, ali i inače nosim naočale.


Ne vidi dobro, a zabio sedam pogodaka.


- Kad budem vidio bolje onda ću vjerojatno zabiti jedan ili ni jedan, kazao je Marić jedan od trenutno četvorice pivota u Červarovom kadru.


Kako rasporediti minutažu, a da svi budu zadovoljni?
- I da svi dobiju istu minutažu, da je rasporediš ravnopravno ne bi valjalo jer svi bi voljeli dobiti i koju minutu više. To je izbornikova odluka i na njemu je to rasporediti. Mi se međusobno podupiremo. Kažemo si sve, pohvalimo ako je bilo dobro, kažemo jedan drugome i što nije valjalo. Velika je konkukrencija i moraš biti spreman kada ti se pruži prilika. Mislim da će kao i prošle godine minutaža se raspoređivati da svatko u datom trenutku odigra više i pruži svoj veći doprinos u nekoj utakmici. Izbornikova je odluka tko je igrač koji u datom trenutku može dati više. Protiv Japana su mi rekli, "Mariću skidaš se i ulaziš". Na meni je ući i dati svoj maksimum, zaključio je Marino Marić. K.Lacković