Lokalni izbori u Hrvatskoj održavaju se svake četiri godine, i to treće nedjelje u svibnju, pa ćemo, ako ne bude iznenađenja, županijske, gradske i općinske čelnike birati 16. svibnja. I bit će to jedan od najvažnijih političkih događaja u 2021. godini.

A kako se izbori bliže, već uobičajeno raste i broj političkih stranaka, kao da ih ionako nema previše. Jer u nas su svi, izgleda, doslovno shvatili onu “dva Hrvata, tri stranke” A. G. Matoša, a ni unosni benefiti koje politika donosi nisu zanemarivi, čak ni na lokalnoj razini. Rekli bi mnogi, bolje i to nego zavrnuti rukave. Inače, trenutačno u Hrvatskoj djeluje 169 političkih stranaka. Od siječnja 1990. Registar političkih stranaka zabilježio ih je ukupno 368. Brojne od njih u svojim nazivima nosile su ili još nose oznaku braniteljska, zelena, seljačka, građanska, umirovljenička... Jedna u nazivu ima riječ nacionalistička – Krila slobode Hrvatska nacionalistička stranka, dvije komunistička - Savez komunista Hrvatske i Komunistička partija Hrvatske. Iz Ministarstva uprave tumače kako nema zapreka za upotrebu spomenutih riječi u nazivlju. Nadalje, podsjetimo, neke od novijih registriranih političkih stranka su, primjerice, i Domovinski pokret Miroslava Škore, FOKUS, Agrameri, Mladi za Đakovo... A ubrzano će ih se osnivati još, za neke nećemo znati ni što im znači ime, a kamoli kakav im je program i koji su im ciljevi. Jer, kako je također primijećeno, mnoge sad već stare stranke, iako formalno aktivne, tek hiberniraju zbog nerealnih ambicija svojih čelnika. Sve u svemu, bizarnostima nikada kraja pa tako među sedam pravaških stranaka imamo i Hrvatsku stranku prava dr. Ante Starčević u stečaju. U Registru je i šest samo na papiru aktivnih seljačkih stranaka, pet pokreta, od kojih je najpoznatiji onaj Škorin. Tu su još Hrvatska stranka budućnosti, Hrvatska stranka svih čakavaca, kajkavaca i štokavaca, onda i Sasvim mala stranka, Demokratska stranka žena, Hrvatska stranka reda... i još mnoge za koje znaju samo njihovi “predsjednici”, koji će vjerojatno jedini i glasovati za svoju stranku. Konačno, tko se još sjeća Demokratske stranke slavonske ravnice, koju je još 1998. osnovao Našičanin Slavko Vukšić.

O brojnosti nezavisnih lista da se i ne govori. No tu sad dolazimo do aktualnog problema i pitanja. Kako “nezavisni”, uz već etablirane stranke, mogu odgovoriti kriznim izazovima kao što su npr. smrtonosni koronavirus ili pak razorni potresi? Uostalom, još uvijek je nejasno što u hrvatskoj politici uopće znači biti nezavisan.