Razgovarao: Danijel MIKLIĆ
Foto: Domagoj TURKALJ

Bojan Jambrošić, kojeg ste imali priliku gledati u showu Zvijezde pjevaju kao mentora Dore Fišter, predstavio je sredinom prosinca svoj najnoviji singl “Straža”. Nakon ritmički razigranih pjesama “Plavi mjesec” i “Sve boje”, “Straža” označava povratak nježnijem zvuku, karakterističnom za ovog svestranog čakovečkog pjevača koji je nastupao u brojnim mjuziklima, a uz to je i kreator crtanih filmova u čemu je doslovce sam svoj majstor, jer sam radi sve: od scenarija, glazbe, animacije, snimanja do montaže. Što nam je o svemu tome rekao Bojan, ali i o osvajanju prvog Porina, pjevanju na svadbama i nadolazećoj Dori - pročitajte u nastavku.

Na što si najponosniji u prvih deset godina karijere i, s druge strane, žališ li za nečim?

- Sretan i ponosan sam zbog mnogo stvari koje su se dogodile. Neke od njih su tri albuma koja su iza mene, nominacije za Nagradu hrvatskog glumišta, nominacije i nagrada Porin, sedam mjuzikala i jedna opereta, mnogi nastupi i koncerti kao i sudjelovanja u televizijskim showovima koja su mi donijela novo iskustvo i zabavu. Iskreno, ima stvari koje bih možda promijenio ili drukčije napravio, ali opet sve te stvari, i loše i dobre, učinile su me čovjekom kakav jesam, pa ih ipak ne treba mijenjati.

Kako danas gledaš na sudjelovanje i pobjedu na Hrvatska traži zvijezdu? Jesi li ostao dobar s nekim od kandidata? Imaš li neki savjet za one koji se premišljaju oko prijavljivanja na slične talent showove?

- Za mene je show Hrvatska traži zvijezdu bio odskočna daska da sada već 11 godina radim i živim glazbu. Prije tog showa bio sam još i na tri druga, gdje nisam upao ni u 100 najboljih, ali upornost, želja i vjera u sebe su se isplatile i otvorio sam si vrata u glazbeni svijet. Uvijek kad me pitaju što mi je dobrog donio show, na prvo mjesto stavljam ljude koje sam tamo upoznao i s kojima se čujem i vidim dandanas. Moj savjet svima koji se prijavljuju je da budu uporni i da vjeruju u sebe i neka ne odustaju ako ne prođu, a ako prođu, neka iskoriste tu odskočnu dasku najbolje što znaju jer tek nakon showa počinje pravi rad na sebi i borba za sebe.

Koliko ti znači osvajanje tvog prvog Porina? Kako je došlo do suradnje s Tamburaškim orkestrom HRT-a i albuma “Kajkavski biseri”?

- Suradnja s Tamburaškim orkestrom HRT-a na albumu “Kajkavski biseri” zapravo je plod zajedničke suradnje posljednjih deset godina. Volim kajkavsku glazbu jer ima posebnu emociju i do izražaja dolazi neki drugi Bojan. Za ostvarenje albuma zaslužni su maestro Siniša Leopold, Robert Bošković i Radovan Novina jer oni su vjerovali u mene i dali mi priliku da radim ono što volim. Album smo stvarali tri godine i pazili na svaki detalj, tako da je osvajanje Porina bila potvrda da sve što smo radili, radili smo dobro.

Predstavi našim čitateljima tvoj najnoviji singl “Straža”. Na kojim lokacijama je sniman spot i koja ekipa stoji iza njega? Kakve su reakcije publike na pjesmu i spot?

- Za “Stražu” je zaslužan Martin Žunec, mladi autor koji je napisao i tekst i glazbu. Pjesma je ljubavna i vratila me malo na moje početke kada sam više snimao balade za koje mislim da mi puno bolje leže. Spot smo snimali u Zagrebu i to većinom u 6 ujutro kako bi izbjegli gužvu na najprometnijoj zagrebačkoj cesti. Snimao ga je Domagoj Turkalj, dok sam se za montažu pobrinuo sam, i prezadovoljan sam reakcijom ljudi na sami spot, a i pjesmu.

Jesi li zadovoljan posljednjom sezonom showa Zvijezde pjevaju? Kako ti je bilo raditi s Dorom Fišter? Planiraš li sudjelovati i u idućoj sezoni?

- Show Zvijezde pjevaju svaki je put predivno iskustvo i u njega uvijek ulazim bez ikakvog opterećenja i tenzija. Dora je velika radnica i divna osoba tako da nam je na probama bilo ponajprije veselo i zabavno. Stigli smo do polufinala i drago mi je da smo uspjeli pjevati sve zadane žanrove. Ako bude sljedeće sezone, volio bih ponovo biti mentor jer sada sa svojim iskustvom sam i ja spremniji kao učitelj.

Kao velikom ljubitelju mjuzikala, kakav je po tebi status mjuzikala kod nas? Koja ti je tvoja uloga u predstavama najdraža?

- Što se tiče mjuzikala, drago mi je da ljudi sve više i češće odlaze na mjuzikle i drago mi je da ih ima sve više kod nas. Iza svake predstave stoji puno rada, truda, odricanja i vježbe, i zato svaki posjetitelj, pohvala i pljesak puno znače. Teško mi je izdvojiti najbolju, ali, evo, mjuzikl “Footloose” kao moj prvi mjuzikl, zatim “Legenda Ružice grada” zbog nominacije za Nagradu hrvatskog glumišta, te “Kod bijelog konja” kao moje prvo gostovanje u Hrvatskom narodnom kazalištu i prva opereta.

Što nam možeš reći o svom nekadašnjem hobiju, a sada i poslu izrade crtića? Kada i kako je to krenulo i što te inspirira? Koji su ti najdraži crtići?

- Krenulo je spontano i to tako što nije postojao crtić za jednu od najdražih pjesama mojih nećaka pa sam ja sam odlučio naučiti kako se to radi i napraviti im ga. Od onda sam napravio puno pjesmica i crtića, a uskoro ćete u dječjem programu HRT-a moći gledati moj novi crtani film “Jojo i brojevi” za koji sam, osim animacija i crtanja, radio glazbu, scenarij i glumio u njemu. Za mene je to zabava i rad u jednom, i volio bih se time nastaviti baviti još dugo. Najdraži crtići su mi oduvijek oni poput “Toma i Jerryja”, a od novijih obožavam “Minionse”! (smijeh)

Planiraš li i dalje pjevati na svadbama? Što je najvažnije što si naučio nastupajući na svadbama i možeš li nam ispričati neku anegdotu?

- Naravno da planiram. Volim uveseljavati ljude i gledati ih kako se zabavljaju, a i mladencima je to najposebniji dan gdje je zapravo meni čast što su odabrali upravo mene da im ga uljepšam. Toliko puno nastupa uživo dalo mi je puno iskustva u nastupima, komunikaciji s ljudima, a i sigurno sam stekao dobru kondiciju u samom pjevanju. Bilo je puno veselih i smiješnih događaja, od koreografiranih pjesama i igara koje su se igrali, ali i onih manje veselih gdje su se na jednoj svadbi mladenci na kraju večeri čak i posvađali.

Što ti najviše nedostaje u vremenu pandemije? Kako proživljavaš cijelu tu situaciju?

- Najviše mi nedostaje druženje s prijateljima i obitelji. Zbog mogućnosti zaraze se manje družim sa svima i jedva čekam da se to promijeni. Shvatio sam da nema smisla previše se žaliti zbog manjka pjevačkog posla i zatvorenih kafića, nego treba prihvatiti situaciju i snaći se na druge načine. Prionuo sam poslu animacije i skladanju pjesma za dječji mjuzikl, čime upotpunjavam svoje slobodno vrijeme. Svima je teško i definitivno moramo biti jedni uz druge, pomagati si i dijeliti ljubav. Nadam se da će to brzo proći i da ćemo ubrzo nastaviti s normalnim životom.

U veljači nastupaš na Dori s Ashley Colburn. O kakvoj se pjesmi radi i kako to da idete s pjesmom na engleskom jeziku? Što kažeš na konkurenciju i koja su očekivanja?

- Pjesma se zove “Share The Love”, inspirirana je situacijama koje su nas snašle i govori o tome kako smo svi jednaki i trebamo biti jedni uz druge bez obzira na sve. S tekstom, koji su napisali Ashely i Ivan Škunca, željeli smo prenijeti poruku ljubavi, tolerancije i jednakosti. Upravo zahvaljujući Ivanu pjesma je dobila pravi eurovizijski i svjetski prizvuk, a na engleskom je jeziku kako bi naša poruka doprla i izvan Lijepe Naše. Konkurencija je ove godine doista jaka i velika, ima puno dobrih pjevača i vjerujem da će ova Dora glazbeno biti vrlo jaka i zanimljiva.

S kojim stranim ili domaćim pjevačem te najčešće uspoređuju? S kime od kolega sa scene bi volio snimiti duet?

- U početku karijere često su me uspoređivali s Tošom Proeskim zbog emocije i senzibiliteta u pjesmama, a danas sam već izgradio svoj stil i način pjevanja pa me više baš i ne uspoređuju s nekime. Iznimno cijenim Jacquesa, Ninu Badrić i Vannu zbog emocija koje imaju u pjesmama i maestralnim vokalnim sposobnostima, pa bih s njima volio snimiti duete, ali ima i nekoliko mlađih kolega s kojima bih rado zapjevao.

Koji su ti planovi, želje, ciljevi za idućih deset godina? Jesi li donio neku novogodišnju odluku?

- Planovi i želje su da moja karijera raste, da snimim još puno albuma, pjesama i spotova, a volio bih također napraviti mnogo crtanih filmova i glumiti u novim mjuziklima. Sve lijepo u životu dogodilo mi se spontano i neplanirano, pa se nadam da će tako biti i ubuduće. Što se tiče novogodišnje odluke, s obzirom na situaciju, vrlo sam skroman i samo želim da se svi zajedno više družimo, da budemo složni te spremni voljeti i biti voljeni.