U posljednje dvije godine Tončica Knez imala je nekoliko predivnih suradnji, od kojih joj je, priznaje, teško izdvojiti najdražu. Svaka je po sebi posebna, po procesu, po osobama s kojima je imala priliku raditi i od kojih je imala prilike učiti, a to je ono što u svom poslu smatra posebno dragocjenim.
- Zahvaljujući svim mojim profesorima na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, koji su nesebično sa mnom podijelili sve svoje znanje, osjećala sam se spremnom kročiti u "ozbiljni" kazališni svijet - ne skidajući osmijeh s lica kaže 26-godišnja Splićanka Tončica, trenutačno studentica lutkarske režije na AUKOS-u, kojoj je pripala nemala čast dati novo ruho najdugovječnijoj predstavi osječkog Dječjeg kazališa Branka Mihaljevića, o plahom Janjetu, uplašenom Zeki i besposlenom Zriki, koja s pravom nosi titulu - kultna. Još tamo doista davne sezone 1957./58. režirao ju je Ivan Balog, broj izvedbi teško je navesti (prije desetak godina dosegnula je 800-tinjak), a još manje gledatelja koji su ju odgledali diljem Lijepe Naše, kao i pozornica na kojima su zaigrale pustolovine pohlepnog Vuka, premršavog Janjeta i Zeke, kojemu nedostaje hrabrosti, no to ga ne spriječi da spasi prijatelja u nevolji. Gotovo da nema sezone u kojoj nije odigrana bar nekoliko puta, a zahvaljujući darovitoj Tončici sada će sve to biti "blještavo" kao prije 63 godine.
Treme uvijek bude
- Predstava je starija od mene, i to više nego dvostruko! Neizmjerna čast i nevjerojatno zadovoljstvo bilo je raditi upravo na ovoj predstavi. Predivno je znati da ljudi imaju u tebe toliko povjerenja da ti pruže ovakvu priliku. Znati da te netko toliko cijeni i poštuje kao umjetnika, neopisivo je! - zadovoljna je i ponosna Tončica, u čiju su se vještinu Osječani uvjerili u Noći kazališta, kada je bila "premijera" svečane obnove. Imala je Tončica i tremu.
- Treme je bilo, uvijek bude, ali čim se prvi reflektor upalio, prepustila sam se divnoj glumačkoj igri i potpuno zaboravila na tremu. Malo je reći da sam zadovoljna - oduševljena sam. Taj trenutak kada scenografija zaživi i kada u nju povjeruješ, kada glumci koračaju u kostimu o kojem si mnogo razmišljala, zatim ga skicirala, tražila odgovarajuće tkanine…, zbilja ti dušom prostruji oduševljenje. Puno je tu ručica, osim mojih, zaslužnih za taj osjećaj - s pravom je ponosna 26-godišnja uskoro redateljica, rođena u gradu podno Marjana, no sve se više osjeća - Osječankom.
Iako je te večeri broj gledatelja bio ograničen, publika je bila nevjerojatna. Svi su pratili glumačku igru i zajedno sudjelovali u njoj. U ovoj predstavi uživaju i mladi i oni malo stariji, s razlogom je dio standardnog repertoara Dječjeg kazališta.
- Do suradnje na predstavi Zeko, Zriko i Janje došlo je na inicijativu Tatjane Grganović i Ivice Lučića. O obnovi smo razgovarali 2019., skice i izrada scenografije i kostima započete su u ožujku ove godine, no tada je došlo do svima nam znanog lockdowna, koji je odgodio planove. Vremena smo svakako imali dovoljno, jer je premijerno izvođenje planirano za 21. studenoga - prisjetila se Tončica Knez.
Njezin je posao u ovom projektu bio jako specifičan. Prvi je put radila na obnovi već postavljene predstave. Držala se svih postavljenih scenskih elemenata kako ne bi narušila već uigranu glumačku igru, ali, naravno, uz potpuno novu likovnost i uz promjene gdje su one bile moguće.
- S kostimima sam imala više slobode te sam ih koloritski povezala sa scenografijom i tako stopila glumce s njom, tj. negirala glumca-animatora po potrebi. S obzirom na to da lutke nisu obnavljane, uzela sam u obzir da su lutke pletene te sam se za scenografiju, kao i za kostimografiju, koristila tkaninom kako bi se vizualno upotpunile. Obnova ne bi trajala duže od obične pripreme za novu predstavu, ali nam je korona malo poremetila planove - kaže Tončica, koja je imala i pomagače: Maju Marković, koja je zaslužna za izradu kostima, i Sinišu Ardalića, koji joj je uvelike pomogao s izradom scenografije.
- Bez njih ništa od ovoga ne bi bilo ostvareno - zahvalna je senografkinja/kostimografkinja Tončica.
Sada kad je već nadomak diplomi iz lutkarske režije - zaokružuje se kao kreativka. Sve te nove spoznaje, znanja itekako su joj pomogli.
- Nove spoznaje i nova znanja uvijek dobro dođu, pogotovo u ovom najdivnijem (prema mom skromnom mišljenju) poslu na svijetu. Kao što sam ti već u prethodnom intervjuu rekla, učim iz dana u dan od osoba koje me okružuju, od kolega, inspiraciju nalazim i u njima i u svemu što me okružuje. Profesori su mi otvorili potpuno novi svijet, koji sam tek počela istraživati, a o kojem sam maštala jako dugo - radoznala je Tončica.
Kronološki gledano, njezina prva samostalna profesionalna predstava bila je Koprivko i nestali spremnici za otpad, nastala prema tekstu Branimira Doleneca i Gordane Evačić, u režiji Damira Mađarića, s premijerom u Koprivnici 2018., za koju je oblikovala i izradila lutke. Prije toga je odradila i nekoliko asistentura kao scenografkinja, kostimografkinja i lutkarska tehnologinja s "divnim umjetnicima sa zavidnim iskustvom", poput Marte Crnobrnje, Sheron Pimpi-Steiner, Ivane Živković, Zdenke Lacine, Marije Šarić Ban.
Šećer na kraju
- Upravo su mi neke od tih asistentura otvorile vrata i zahvaljujući njima sam stekla mnoga poznanstva i upoznala mnoge buduće kolege - skromna je Tončica, koja je prošle godine radila kao scenografkinja/kostimografkinja s Marijanom Matoković, koja je napisala i režirala tekst Educiraj = Recikliraj (Idi pa vidi, Didi!) u Gradskom kazalištu Požega. Nedugo zatim u koprodukciji Gradskog kazališta Požega i Kazališta prijatelj, prema tekstu Hrvoja Zalara, na sceni su zaživjeli Smjehuljica i Mrgud u režiji Jelene Hadži Manev, a Tončica je zaslužna i za scenografiju i za kostime. S Lornom Kalazić Jelić oblikovala je i izradila lutke u režiji Maje Šimić za predstavu Brbljava riba i princeza Guanyin, autora Normana Hinsdale Pitmana za Dragon teatar. Za diplomski ispit oblikovala je i izradila lutke i rekvizitu za predstavu Pepeljuga, koprodukcije Gradskog kazališta "Joza Ivakić" Vinkovci i Dječjeg kazališta, u režiji Vladimira Andrića.
- Jedna od posebno dragih suradnji kao scenografkinje bila je na predstavi Trojica u Trnju, autora Pavla Pavličića u Dječjem kazalištu, u režiji Nikole Zavišića i dramatizaciji Dore Golub. Upravo je ta suradnja dovela do jedne još nevjerojatnije suradnje, i to na samom kraju 2019., a premijerno izvedene početkom ove godine. Bila sam asistentica režije Nikoli Zavišiću, i to na predstavi Jean-Baptisea Poquelina Molièrea Škola za žene u HNK-u u Osijeku. Nedugo zatim, također ove godine, imala sam još jednu premijeru u HNK-u, i to kao kostimografkinja na predstavi Žene u crvenom, autora Davora Špišića u režiji Damira Mađarića. Osim toga, ove sam godine oblikovala i izradila rekvizitu, a ujedno bila i scenografkinja/kostimografkinja Dori Golub, koja je zaslužna za tekst i režiju Antičkog Undergrounda: Laž, istina i mit u Kazalištu Virovitica. I kao šećer na kraju ostavljam predstavu koju mi je bila posebna čast raditi, a to je upravo obnova scenografije i kostima u predstavi Zeko, Zriko i Janje, za čiju su obnovu također zaslužni Ivica Lučić i Aleksandra Colnarić - zaključuje Tončica Knez.
Narcisa Vekić
PRODUKTIVNA I U OVO ČUDNO VRIJEME
Ovo čudno vrijeme Tončica koristi jako produktivno:
- U studenome sam imala dvije premijere, jedna je obnova u Osijeku, a druga premijera u Virovitici. Trenutačno izrađujem lutku za Gradsko kazalište "Joza Ivakić", o kojoj ne ću mnogo otkriti, nego ću vas pustiti da ju vidite kada zasja na kazališnim daskama. Osim toga, radim i na svom ispitu iz lutkarske režije, i to prema motivima romana Koralina Neila Gaimana. Radim s iznimno talentiranim i vrijednim studentima glume i lutkarstva, Laurom Šalov i Ninom Vidan. Gaimanova Koralina mračni je roman za djecu, koji sam prilagodila ipak ostavši vjerna njegovu duhu. Paralelni svijet i Koralinine druge roditelje riješila sam na potpuno drukčiji način. Nadam se da ćete imati priliku doći i vidjeti kako! Paralelno radim i na Akademiji kao asistentica Zdenki Lacini u području kostimografije - pohvalila nam se Tončica, koju uskoro čeka još jedan uzbudljiv proces: diplomski ispit iz lutkarske režije! Radit će predstavu Bijeli klaun Damira Miloša, i to kao svoju prvu profesionalnu režiju upravo u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića!