Dr. med. spec. epidemiolog Katica Krešić (61), ravnateljica Zavoda za javno zdravstvo Vukovarsko-srijemske županije, sigurno je u ovoj godini jedna od najeksponiranijih osoba iz zdravstvenog sustava u istočnoj Hrvatskoj i njezine se izjave o pandemiji koronavirusa sa zanimanjem slušaju, uvažavaju, ali i komentiraju na društvenim mrežama. Razgovarali smo s dr. Krešić o njezinoj profesionalnoj karijeri, ali ponajviše o svim izazovima koje je građanima i liječnicima donijela ovogodišnja pandemija.

Provela je, kaže, sretno djetinjstvo u Šiškovcima okružena prirodom i jednostavnim seoskim životom, u obitelji punoj ljubavi i podrške koja ju je pratila na cijelom putu školovanja, preko Gimnazije u Vinkovcima do Medicinskog fakulteta u Zagrebu.



Kako ste izabrali liječnički poziv za svoj profesionalni i životni poziv?


- Kod odabira svoga životnog poziva imala sam pred očima liječnika koji pomaže, koji tješi i koji se ne štedi u naporima kako bi čovjeku vratio zdravlje. Sama pomisao na to da možeš izliječiti čovjeka i vratiti mu zdravlje je silno pokretačka i ispunjava te zadovoljstvom. Imala sam sreću to osjetiti od najranijih dana radeći nekoliko godina na hitnoj, a poslije i u ordinaciji obiteljske medicine, gdje sam se nekako najviše, kao liječnica vidjela. Ali život i nove okolnosti nose svoje, tako je tijekom Domovinskog rata bilo slobodno mjesto epidemiologa u tadašnjem Medicinskom centru Vinkovci i krajem 1992. mi je predloženo da dođem raditi na epidemiologiju i da razmislim o specijalizaciji iz epidemiologije. Bilo je to iznenada i neočekivano jer o tome nisam razmišljala, ali sam ipak prihvatila svoj profesionalni put usmjeriti na to područje medicine. Uvelike mi je u donošenju odluke pomoglo znanje koje sam tijekom studija stekla o dr. Andriji Štamparu i njegovim javnozdravstvenim postignućima koja su bila najveća upravo u području epidemiologije i suzbijanja zaraznih bolesti. Posebno me se dojmila spoznaja kako se iznimno jednostavnim mjerama u zajednici mogu postići nevjerojatno veliki učinci u poboljšanju zdravlja populacije i u stavljanju pod nadzor ili pak u iskorjenjivanju zaraznih bolesti koje su do tada bile pošast i imale golem epidemiološki potencijal. Uostalom, i u današnjoj pandemiji COVID-19 najbolje se očituje kako su najjednostavnije mjere i najučinkovitije.

Je li do sada na našem području bilo pošasti poput COVID-19?


- Najbolje sam se uvjerila koliko je područje epidemiologije široko kada smo na području naše županije bili izloženi velikoj epidemiološkoj prijetnji za poplave u županjskoj Posavini 2014. godine. Brojnim epidemiološkim, ali i drugim mjerama koje su poduzete tijekom i nakon poplave spriječena je pojava zaraznih bolesti, epidemiološka situacija je ostala potpuno stabilna i nije se dogodila ni jedna epidemija, i za to je naš zavod dobio priznanje. A onda smo samo godinu dana poslije imali novu epidemiološku prijetnju tijekom migrantske krize koja se najvećim dijelom događala upravo u našoj županiji. Bilo je to nešto novo, nepredvidljivo i u epidemiološkom smislu uvelike neizvjesno, a cijeli migrantski val je prošao bez poremećaja epidemiološke situacije. Bilo je to za nas epidemiologe neprocjenjivo iskustvo jer smo morali biti puno više od liječnika, za mene osobno to je bilo iznimno snažno iskustvo i s medicinskog i s humanitarnog aspekta, a neke scene, posebice vezane uz djecu, trajno će mi ostati u sjećanju. Sigurna sam kako su nama epidemiolozima u našoj županiji iskustva koja smo stekli tijekom poplave i migrantske krize uvelike pomogla da se spremnije nosimo s ovim ekstremnim epidemiološkim izazovom.

Kakva je epidemiološka situacija u Vukovarsko-srijemskoj županiji?


- Svjedoci smo posljednjih tjedana kako se situacija iz dana u dan pogoršava u cijeloj zemlji i naša županija nažalost prati taj trend, pa bih situaciju opisala iznimno ozbiljnom i teškom, ne samo s aspekta povećanja broja oboljelih nego i hospitaliziranih i nažalost umrlih osoba. Upravo broj hospitaliziranih i broj umrlih osoba najbolje oslikava težinu stanja jer taj porast upozorava na sve veći broj oboljelih s težom i teškom kliničkom slikom, a sve zajedno dovodi do iznimno velike opterećenosti cjelokupnog zdravstvenog sustava i poteškoća u njegovu funkcioniranju. Ono što dodatno upućuje na težinu epidemiološke situacije je sve veći broj oboljelih s nepoznatim izvorom zaraze, što jasno upozorava na izrazito prisutan horizontalni put prijenosa virusa i na jako visok rizik od zaraze, jednostavno rečeno sada se možemo zaraziti na svakom koraku.



Jesmo li shvatili ozbiljnost koronavirusa i može li se on preporučenim mjerama obuzdati?


- Ponekad pomislim kako upravo jednostavnost preporučenih mjera dovodi nažalost u zabludu one koji banaliziraju ovu bolest, vodeći se krivom logikom kako to ne može biti tako ozbiljno ako se može spriječiti tako jednostavnim mjerama kao što su pranje ruku, držanje razmaka, prozračivanje prostorija, nošenje maski i sličnim. To me navodi da ponovno spomenem dr. Andriju Štampara i jednostavnost mjera koje je uvodio. S druge strane možda jedno od objašnjenja zašto ljudi osciliraju u stavovima prema ovoj bolesti može biti i u činjenici kako se radi o potpuno novoj bolesti o kojoj u proteklih deset mjeseci stalno učimo, stječemo nove spoznaje koje su kreirale pristup i virusu i bolesti. I sama sam kao i moji kolege epidemiolozi proljetos očekivala i nadala se kako će nam ljeto donijeti neko duže razdoblje predaha do zime i hladnijih dana, ali nažalost taj predah je bio kratak i u našoj županiji ga gotovo nismo ni imali zbog nekoliko žarišta s privatnih okupljanja koja su dovela do velikog broja oboljelih. Onda je došla jesen i opći porast broja oboljelih koji je oscilirao od velikog do relativno niskog, a u posljednjih nekoliko tjedana taj broj znatno je rastao i dalje raste.

Što preporučujete, kako prepoznati simptome COVID-19 i kako se ponašati?


- U okolnostima stalnog porasta broja oboljelih iznimno je važno ne obezvrijediti pojavu i najmanjih simptoma koji mogu upućivati na COVID-19, bilo da je riječ o već poznatim simptomima kao što su povišena temperatura, kašalj, grlobolja, otežano disanje, gubitak okusa i njuha, probavni simptomi i slični, ali i naizgled banalni simptomi kao što su bolovi u mišićima, bolovi u leđima, malaksalost i sl. Pojava simptoma je dovoljan i iznimno važan razlog da osoba ostane kod kuće i kontaktira svoga liječnika koji će odrediti daljnje postupanje, bilo da je riječ o testiranju ili poduzimanju drugih mjera, a izolacijom do dolaska nalaza testiranja sprječava se daljnje širenje bolesti ako se ispostavi da je nalaz testa pozitivan. Jako je važno da osoba kod koje se sumnja na bolest već tada obavijesti o tome svoje bliske kontakte kako bi i oni bili na oprezu do dolaska nalaza, ili kako bi ostali kod kuće ako rade u zdravstvu ili ustanovama u sustavu socijalne skrbi.

Nazire li se svjetlo na kraju tunela?

- Ohrabruje što je sve manje ljudi koji kažu ‘ne može se ovako živjeti‘, a sve više onih koji kažu ‘moramo i možemo ovako živjeti kako bismo svi zajedno vratili svoj nekadašnji život‘. To je znak kako možemo i moramo računati na svakog čovjeka bez čije pomoći nijednom restriktivnom mjerom i nijednim zdravstvenim sustavom ne možemo nadvladati ovu pandemiju, čak i kada budemo imali mogućnost cijepljenja koje će nam zasigurno pomoći, ali ne i nadomjestiti naš udio i doprinos u suzbijanju ove bolesti. Vjerujem i optimistična sam da ćemo takvim pristupom postići ono što svi željno očekujemo, povratak starom normalnom. Pozivam svakog čovjeka na spremnost i odlučnost u tome da učinimo sve što je u našoj moći da stanemo na kraj virusu koji nam je pokazao kako smo kao pojedinci nemoćni i kako samo zajedništvom možemo uspjeti sačuvati ono što nam je najdragocjenije, naše zdravlje i naše živote.