Od Laze Goluže, preko statusa na Facebooku, oprostio se i poznati lovac iz "Potjere" i vrsni kvizaš Krešimir Sučević-Međeral.


- Svima nama koji na ovaj ili onaj način volimo kvizove i bavimo se njima, ime Laze Goluže znači ono što likovima iz ‘Vrlog novog svijeta‘ znači ime Henryja Forda. Ako je Maradona za mnoge svoje fanove bio ‘nogometni bog‘, Lazo Goluža za kvizaše na ovim prostorima bio je doista stvoritelj - da nije bilo njegove ideje da tu zanimljivu kombinaciju tuđeg razmetanja znanjem i sportskog natjecanja dovede u naše krajeve, ne bi bilo ni nas, koji smo gledajući njegove umotvorine stasali, zavoljeli znanje i pronašli smisao u tome da se njime razmećemo. Štoviše, Goluža je predstavljao onaj kubertenovski duh kvizaštva, u kojem je bilo važnije pokazati polivalentnost, snalažljivost u različitim formulacijama intelektualnog izazova postavljenog pred vas, bio to anagram, traženje zajedničkog pojma koji povezuje naizgled nepovezanih 16 drugih pojmova, osoba koja laže lošije od drugih ili pak obični rafalni niz pitanja iz opće kulture - a sve to za danas smiješne novčane iznose (usporedbe radi, pobjednik cijele serije Kviskoteke godine 1995. dobio je nagradu od 30-ak tisuća kuna, za što danas morate odgovoriti na deset pitanja na Milijunašu - zapravo, realno na pet, jer su prvih pet no braineri).

Nekako ne iznenađuje da se Goluža s kvizova upravo povukao kada je nastupila njihova komercijalizacija (nije to, naravno, bilo zbog toga, nego zbog godina, ali nekako su se poklopile te dvije stvari). Lazu Golužu prvi sam put primijetio u žiriju Kviskoteke, kada bi se, nakon predstavljanja triju ozbiljnih sveučilišnih profesora, Novakovića, Senkera i Pavličića, koji bi svi suzdržano kimnuli, pojavio njegov šeretski brk i snažno kimanje glavom. Budući da su preostala trojica bila predstavljena kao doktori, a Lazo je bio samo Lazo, čak mi ga je bilo malo i žao što on, eto, nije doktor. Da stvar bude bolja, jedini Lazo kojega sam u to vrijeme poznavao (a kad malo bolje razmislim, ni poslije nisam upoznao nijednoga) bio je moj susjed, inače majstor sveznadar, koji je najviše volio popravljati aute, ali definitivno ne netko koga bih povezivao s intelektualnom aktivnošću poput kvizova. Proći će 20-ak godina prije nego što se nas dvojica sretnemo uživo, negdje tijekom proljeća 2006., kada je Nova TV kupila prava na prikazivanje Kviskoteke (koju je Goluža patentirao kao svoj proizvod), a Lazo nam je bio na usmenom dijelu testiranja (nakon pismenog testa opće kulture). Sjećam se da smo ugodno razgovarali 15-ak minuta, on je zadovoljno kimao glavom na moj rezultat testa (u to vrijeme ja više nisam bio kvizaški lajbek, imao sam iza sebe nastupe na Diplomcu, Izazovu, Brzo naprijed, Karici i nekoliko javljanja u Upitnik, ali, ipak, Kviskoteka je bila nešto drugo, Ironman kvizaštva u Hrvata). Nažalost, ždrijeb me nije pomazio, već sam se u prvoj epizodi suočio sa Zoranom Musićem, pobjednikom sezone 1990/91. i jednim drugim likom koji je bio enigmat amater i u anagramima nas pomeo kao od šale (ali dio odgovornosti snosim i sam jer sam prilično nerazumno licitirao maksimum na igri u kojoj je trebalo dati hrvatske parnjake srpskih riječi - sjetio sam se da je "loz" srećka i "kiparisos" čempres, ali sam naposljetku ipak pao - i za cijeli život zapamtio da je "oblaporan" proždrljiv).

Zvijezda te serije Kviskoteke bio je mladi punački momčić iz Motovuna Dean Kotiga, koji je otišao puno dalje, i kolegica Morana se probila dalje, kao i Mirko, iskreno, ne sjećam se je li Mladen tada igrao, bilo je tu još poznatih igrača, Lojpur, Mila Perković, naravno Pauletić... Lazu sam poslije toga snimanja sreo još samo jednom, u Ulici Kneza Mislava, kratko smo porazgovarali, i to je bilo to. Ukratko, mogu reći da, iako sam s osobom Laze Goluže imao malo izravnih kontakata, djelo Laze Goluže dotaknulo me duboko i pomoglo mi da postanem ovo što sam danas.

Njegova supruga Maja Jurković, s kojom je također surađivao na brojnim kvizovima, znala bi nas posjetiti u redakciji Potjere i prepričavati kako, bez obzira na to u kakvom je zdravstvenom stanju (a posljednjih je godina poprilično kopnio, oporavio bi se tek kada bi otišli na Sljeme, naravno autom, ne pješice), ne propušta ni domaće, a ni mnoge strane kvizove (štoviše, upravo se boraveći u Parizu prvi put sreo s francuskim kvizom Des chiffres et des lettres, koji se još uvijek emitira, i čije je epizode pratio i sada - poznavatelji francuskog već shvaćaju da je riječ o Brojkama i slovima, konceptu koji je prenio k nama), i kako mu je i dalje "duh jak, iako je tijelo slabo". Godine su ga počele pritiskati, posljednji put nas je Maja posjetila prilikom snimanja 1000. epizode Potjere, prije kojih mjesec i pol, i dala je naslutiti da nije dobro. Sudbina je htjela da ne dočeka emitiranje te 1000. epizode, za desetak dana, kao i da ne dočeka svoj 85. rođendan, za točno mjesec dana. Zbogom, gospodine Lazo, pozdravite Mirka i Radoslava - napisao je između ostalog, Sučević-Međeral. T.K.