Zatvoreni ugostiteljski objekti, kafići i slastičarnice Osječane, sudeći prema onome što smo jučer vidjeli na gradskim ulicama i omiljenim odredištima, čini se, nisu previše uznemirili.

Uostalom, iskustvo već imamo iz vremena prvog lockdowna, a i lijep sunčan dan nakon nekoliko tmurnih i maglovitih jesenskih dana izmamio je Osječane na ulice. Epidemiolozi tvrde da u borbi protiv virusa jako dobro dođe boravak vani i što češće upijanje sunčanih zraka jer na taj način u organizam unosimo vitamin D, koji nam jača imunitet. Svjesni su toga i naši sugrađani te stoga nije ni čudno da je grad bio uredno popunjen. Nije to kako zna biti, ali uzmemo li u obzir sve okolnosti, izgledalo je to jako dobro. No važno je da se svi pridržavaju tih mjera o kojima svakodnevno govorimo i slušamo.

Goran, Luka i Robert svoju dnevnu dozu kofeina kupili su u obližnjem kiosku pred kojim je uobičajen red. No nervoze nema, svi s maskama na licu i uz metar i pol razmaka čekaju svoj red za ulazak. Dvije osobe najviše smiju biti u kiosku i toga se valja pridržavati.

- Nije problem što su zatvoreni lokali, ali je zaista šteta što ne rade bar terase. Na ovako lijep dan to je stvarno šteta. Nekako nam se čini da mjere nemaju smisla kada je dopušten rad trgovina u zatvorenom – kaže Goran.

Od svog dnevnog rituala ne odustaje ni umirovljenik Stanko koji se prije ručka prošeće gradom.

- Nije da mi baš nedostaje to što su zatvoreni lokali. Inače, ponekad tek sjednem na kavu, pročitam novine i to je sve. Puno mi je zanimljivije boraviti na otvorenom, sretati poznate, razgovarati, ali je ljudi sve manje na ulici. To mi nedostaje jedino. Ljudi se valjda boje i ne žele dozivati vraga – dodaje Stanko usput se informirajući kakve su danas brojke umrlih i oboljelih.

Zanimljivo je da vlasnici ugostiteljskih objekata u središtu grada nisu raspremili terase, već i dalje stolovi i stolice uredno posloženi stoje kao da čekaju svoje goste. Tome se valjda nadaju i vlasnici koji priželjkuju da što prije dođe do ublažavanja mjera.

Dok jedni polako s noge na nogu, drugi zbog posla i drugih obveza jure.

Marija nam u hodu govori kako sve što rade stručnjaci ima smisla i da se mi samo moramo malo potruditi da što prije okončamo ovu borbu s koronavirusom.

Naši poznati ulični svirači iz Kapucinske Bojan i Igor zbog zatvorenih kafića imaju drugi problem.

- Imamo mali problem jer sada nemamo gdje otići u toalet i malo se ugrijati. Inače, sve je ostalo isto kao i prije - kaže Bojan, a Igor dodaje kako mu se čini da je sada nekako više mladih na ulicama.

Dok čeka da mu iz automata za kavu smještenom na polici kioska čarobna tekućina ispuni čašu, Suki, kojeg većini naših sugrađana nije potrebno posebno predstavljati, dobacuje nam svoju žalopojku.

- U kinu sam jučer imao dva gledatelja na tri predstave. Pa što se to događa i kada će sve to proći, ljudi moji? - pita.

Voljeli bismo i mi to znati, moj Suki, odgovaramo mu dok se od njega udaljavamo prema Sakuntala parku.

I poput šlaga na tortu došle su nam dvije mlade studentice koje su kavu s kioska ispijale na klupi ispred konkatedrale ispred koje je veliki adventski vijenac s tek upaljenom prvom svijećom. Lea i Vjekoslava, obje Splićanke, studentice su prehrambene tehnologije i ekonomije u našem gradu.

- Osijek kao Osijek je lipi grad, ali jedva smo dočekale da se makne ta magla da možemo izaći vanka. Kod nas se sve događa vanka, svi žive na rivi. Da zatvore sve lokale, u nas se ljudi druže na ulici. Ovdje to nije slučaj, al‘ nam nije ža‘ što smo ovdje, bolje nam je nego u Zagrebu – u dah nam je ispričala Lea.

I doista, grad živi nekim uobičajenim tempom. Naravno da je sve puno ljepše i bolje kada nam grad na Dravi obasja sunce, ali i dalje svatko od nas ima neku svoju priču, nešto čemu se radujemo ili pak nešto što nam i nije baš po volji. Važno je da Osječani ne gube nadu i optimizam u bolje sutra.