MALINOVAC - Anka Matejčić, 76-godišnja umirovljenica iz Malinovca, živi sama, a vrijeme ispunjava iglama, koncima i vunom. Veze stolnjake, nadstolnjake i tabletiće tehnikom križića, hekla i plete. Još od malih nogu pokazivala je interes za ručne radove, a prvi put s vezom se susrela u školi. Međutim, u mladosti nije bilo vremena za to. Danas pod Ankinim vještim i smirenim rukama nastaju majice, šalovi, tabletići, stolnjaci, košarice…

– Oduvijek volim ručne radove, ali prije se nisam mogla posvetiti izrađivanju. Suprug i ja držali smo stoku, bilo je mnogo posla, kao što ga i inače uvijek ima na selu. No sada imam vremena. Malo-pomalo otkrivam ponovno i vještinu ručnog veza, nove bodove i načine. I to radim za svoju dušu – kazala je Anka Matejčić, pokazujući stolnjake i ukrase koje je napravila posljednjih dvadesetak godina.

- Uz vrijeme, alat i materijal te dobru volju, za izradu ručnih radova potrebno je i golemo strpljenje, a ja sam ga imala, i još ga imam napretek. Ovo me opušta i jednostavno uživam. Trenutačno pletem šal za praunučicu - priča nam gospođa Anka, čiji kuhinjski stol ukrašava nadstolnjak s makovima izvezen tehnikom križića. Izrađivala ga je dva tjedna na platnu starom 30-ak godina.

- Nekima je tehnika križića mukotrpna i komplicirana, jer se mora stalno brojiti. No treba se samo koncentrirati. Najteži je prijelaz boja, ali ako je samo jedna ili dvije nijanse konca, nema nikakvih poteškoća - objašnjava nam naša sugovornica koja ručne radove izrađuje za sebe i svoju obitelj, sina, snahu, unuka i dvije unuke. Ručno rađeni vuneni kaput nosi snaha u Stuttgartu, a heklanu majicu unuka Lucija, koja studira u Osijeku, a vikendom dolazi kod bake u Malinovac. S. Fridl