Hrvatsku je publiku, ali i cijelo naše okruženje, rastužila vijest o smrti velikog bosanskohercegovačkog glumca Mustafe Nadarevića, koji je u 77. godini izgubio dugogodišnju bitku s teškom bolešću.

Prvi je vijest o njegovoj smrti potvrdio glumac Moamer Kasumović za portal Radiosarajevo.ba. Nadareviću je bio dijagnosticiran karcinom pluća, zbog čega je dugo bio na bolničkom liječenju, a nedavno je otpušten iz bolnice i bio je u kući u Zagrebu. Kako su pisali mediji, nije izlazio iz kuće zbog epidemiološke situacije.

Mustafa Nadarević rođen je u Banjoj Luci 1943. godine. Iako je u svom životu živio i radio u mnogim gradovima bivše Jugoslavije, najveći dio života proveo je u Zagrebu. U Zagrebu, kamo je s roditeljima pobjegao od rata, pohađao je prvi razred osnovne škole, zatim se seli u Bosanski Novi, gdje ostaje sedam godina, a potom se seli u Rijeku, gdje je završio gimnaziju. Prve glumačke korake napravio je u kazališnoj grupi “Viktora Cara Emina”. Na studij odlazi u Zagreb te je diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Svoju kazališnu karijeru započeo je u Zagrebačkom kazalištu mladih, a 1969. godine postao je član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u tom gradu, gdje je radio sve do 2018. Najprije je velike uloge dobio u domaćem kazalištu: kao Bogdan u “Hvarkinji”, Pomet u “Dundi Maroju”, Miletić u “Ostavci”, Leon u “Gospodi Glembajevima”. Njegov talent ubrzo su prepoznali strani redatelji, pa je dobio glavnu ulogu u predstavi “Lorenzacco”. Osim toga glumio je Cyrana, Figara i M.P. Murphyja u velikim predstavama. Gostovao je u HNK-u “Ivan pl. Zajc” u Rijeci, u HNK-u u Splitu i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Odlukom Ministarstva kulture Republike Hrvatske 2006. godine proglašen je nacionalnim prvakom. Na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu predavao je dvije godine, a na sarajevskoj jedan semestar.

Filmsku karijeru započinje tek početkom osamdesetih godina u sporednim ulogama. U filmu “Otac na službenom putu” Emira Kusturice iz 1985. godine istaknuo se ulogom Zijaha. Zatim su uslijedili filmovi “Već viđeno” Gorana Markovića iz 1987. godine, “Glembajevi” Antuna Vrdoljaka iz 1988. godine, pa “Kuduz”, “Gluvi barut”, “Praznik u Sarajevu”, “Puška za uspavljivanje”, “Ničija zemlja”, “Gori vatra”, “Nafaka” i mnogi drugi. U prvoj hit-seriji glumio je početkom osamdesetih, kad je glumio Duju u kultnom “Velom mistu”. U novije doba publiku je ispred malih ekrana oduševio ulogom Izeta Fazlinovića u seriji “Lud, zbunjen normalan”, koja je snimana od 2007. do 2016. za Novu TV. Prema seriji je nastala i kazališna predstava “Sjajni momci”, koju je izvodio diljem svijeta sa svojim kolegama iz serije Senadom Bašićem (Farukom) i Moamerom Kasumovićem (Damirom).

Kao redatelj je debitirao 1992. godine s predstavom “Let iznad kukavičjeg gnijezda”, a nakon toga postavio je nekoliko velikih predstava kao što su “Balkanski špijun” Dušana Kovačevića, “Zabune” Alana Ayckbourna u Satiričnom kazalištu Kerempuh, “Hasanaginica” Milana Ogrizovića u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu te u Narodnom pozorištu u Sarajevu.

U karijeri je dobio nebrojene nagrade - među kojima i dvije Zlatne arene na Pula film festivalu - a među posljednjima su bile: 2007. Nagrada na Festivalu glumca u Vinkovcima za ulogu Hasanage u svojoj režiji “Hasanaginice” prema Milanu Ogrizoviću, 2008. Nagrada za životno djelo Libertas film festivala i 2018. Nagrada hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.

Nikad nije previše volio davati intervjue, a kamoli govoriti o svojem privatnom životu. Godine 2012. oženio se slovenskom dizajnericom Slavicom Radović, s kojom je u vezi bio 20 godina i bila mu je druga supruga, no ona je iste godine preminula u 48. godini. Iza Mustafe ostaje troje djece, kćeri Nađa i Nana te sin Aša. Početkom godine za medije je progovorio o vlastitom iskustvu s borbom sa zloćudnom bolesti, no tada se dobro osjećao i stanje mu je bilo bez dodatnih komplikacija. U ožujku je u Sarajevu čak počeo snimati nove epizode serije “Lud, zbunjen, normalan”, koje je zbog pandemije koronavirusa bilo ubrzo prekinuto. Mustafa se nakon toga vratio u Zagreb, gdje je morao obaviti dodatne pretrage u bolnici...

- Ako se glumac igra, pa neka i pogriješi, publika oprašta i uživa u njegovoj igri. Doslovno, kad gledam utakmicu, i nogometaš izgubi loptu, pa se trkom vraća u svoj šesnaesterac i još uspije oteti loptu, što reći nego kapa dolje. U ovoj našoj tmurnoj svakodnevici čini mi se da su ljudi željni smijeha i da nam to ide u prilog - rekao je Nadarević o svojoj ulozi Izeta Fazlinovića u intervjuu za “Nacional” 2009. godine.