U listopadu je ušla u deveto desetljeće života, no to ju ne priječi da živi aktivno. Pjesma "81 mi je godina tek" bila bi idealan soundtrack za svakodnevicu donjogradske umirovljenice Barabare Gajić. Besprijekorno našminkanu, njegovanih noktiju, obojene kose i u odjeći za fitness zatekli smo ju u marljivom vježbanju u studiju OSCEO Delal. Iako im se pridružila tek nedavno, već zamjećuje pozitivne promjene, kaže nam, u sebi i na sebi. A kako i ne bi, pa sportašica i rekreativka cijelog je života.

Gospođa Gajić osam je godina aktivno trenirala rukomet u RK-u "Sloboda" Osijek, bavila se baletom i glumom, a u mirovini nije željela mirovati. Rekreirala se posvuda, od 2017. godine vježbala je u udruzi Umirovljenici zajedno, a prva tri mjeseca 2020. godine čak je vodila program razbibrige za generaciju 65+ pri Izviđačkom klubu Javor. Pandemija COVID-19 pokvarila joj je planove za usavršavanje tog programa, no nije prestala razmišljati o tome kako da očuva svoju dobru formu i u ovo vrijeme epidemioloških mjera.

- Morala sam naći nekakav smisao nakon što mi je suprug preminuo u prosincu 2019. godine. Osjećala sam da moram skrenuti misli i odlučila sam se za angažman u Javoru, gdje je predsjednica moja kći Jadranka. To je super funkcioniralo neko vrijeme, ali onda nas je nesretni virus zarobio u kućama. Ipak, nisam se dala - priča nam naša sugovornica koja je odlučila iskoristiti činjenicu da joj je kuća na kat pa joj je višekratno hodanje po stubama postalo svakodnevnom rekreacijom. Osim toga, svakoga bi dana (a to čini i dandanas) iz Kišpatićeve, gdje stanuje, otišla tramvajem do centra grada i potom promenadom pješice kući. Tih nekoliko kilometra hodanja čuva joj zdravlje, a kad je čula za program Fit bake, odlučila je dodatno se pokrenuti. Lakše je u društvu, kaže nam, pa neumorno vježba s ostalim polaznicama kao najstarija u skupini.

- Jednostavno se odupirem svojim godinama. Kad je suprug preminuo, ostala sam sama, ali nisam željela odustati od svojih snova. Želim održavati formu dokle god budem mogla. Tijelo mi je i danas gipko zahvaljujući cjeloživotnom bavljenju sportom i sportskom rekreacijom. Pijem tablete za tlak i srce, to mi je jedina terapija. Prije tri godine bila sam podignula ruku i zaboljelo me u lopatici pa sam dobila tablete protiv bolova. Rekla sam samoj sebi da ću ih uzeti samo ako baš budem morala, no od tada ni jednu nisam popila - pohvalila se gospođa Gajić, inače dugogodišnja financijska revizorica koja je polovinu radnoga vijeka provela u Kožari, a polovinu u Službi društvenog knjigovodstva. Ipak, uvijek je nalazila vremena za putovanja, čak ni za vrijeme pandemije od njih nije odustala. Naime, u ožujku je otputovala kolegici u Viroviticu na nekoliko dana, a bila je ove godine i u Topuskom te Lovranu na rehabilitaciji. Osjeća se izvrsno i fizički i psihički, ponaša se odgovorno, ali ne dopušta da ju strah paralizira. Na opasku o najrizičnijoj skupini, spremno odgovara: - Ako ću dobiti tu koronu, dobit ću je. Pa neću se valjda zatvoriti u kuću i čekati da sve ovo prođe. Izvan kuće poštujem sve mjere, masku ponekad nosim čak i na otvorenome, ali ne bojim se.

Smatra da svatko sebi mora ugoditi, neovisno o tome koliko mu je godina. Tako se ona, priznaje, svako jutro pogleda u ogledalu i ako se svidi sama sebi, kreće dalje. No ako nije tako, nije joj teško promijeniti odjeću, frizuru, šminku... Nedavno ju je tako unuka nagovorila da napravi manikuru noktiju i uredi ih trendovski, a svoju je sijedu kosu obojila u toplu smeđu nijansu. Svaki se dan diskretno našminka, ali njezin mladenački izgled zapravo izvire iz životne energije i nepokolebljiva stava. Gospođi Gajić, vjerujte, nitko ne bi dao 81 godinu.

- Niste vi jedini koji ste rekli da izgledam mlađe. Išla sam nešto u bolnicu i sestra pita drugu što misli, koliko mi je godina. Zamislite, pomladila me za čak 20 godina i nije mogla vjerovati da mi je 80 na leđima. Ne dam godinama da upravljaju mojim životom, što svakako savjetujem i drugima - poručuje. Savjetuje svima da vježbaju, ako ništa drugo ne mogu, neka se bar svaki dan prošetaju. Također, ne treba se, kaže, u životu odricati ni omiljene hrane. Ona jednako voli i lakšu, zdraviju hranu, baš kao i slavonske specijalitete. Ono što joj se toga dana jede, to si sama i priredi. Višak kalorija, dobro zna, potrošit će vježbajući, držeći ritam i s puno mlađima od sebe.

- Ja za drugo i ne znam nego biti aktivna - zaključuje na rastanku uz široki osmijeh. Pa njezinu inspirativnu priču i objavljujemo pod egidom Priča s osmijehom.