INTERVJU: DR. SC. MIRNA SABLJAR, VIŠA PREDAVAČICA, AKADEMIJA ZA UMJETNOST I KULTURU U OSIJEKU
Objavljeno 29. studenog, 2020.
Na Akademiji za umjetnost i kulturu obrazujemo studente uz različite vrste i stilove klasične i druge glazbe, izgrađujemo njihov glazbeno-pedagoški identitet kojim će kompetentno moći posredovati ljepotu, vrijednosti i zakonitosti glazbene umjetnosti
S doktoricom znanosti Mirnom Sabljar, višom predavačicom na Akademiji za umjetnost i kulturu osječkog Sveučilišta, razgovarali smo o temi glazbene pedagogije, s posebnim naglaskom na njenu ulogu glavne urednice znanstvenog i stručnog časopisa Tonovi. Također, kao važna tema u suvremenoj umjetnosti i znanosti pojavljuje se odnos prema osobama s invaliditetom, kao i njihov položaj te zastupljenost u ovim područjima djelovanja. Naša sugovornica je bila na čelu organizacijskog odbora prve Međunarodne umjetničke i znanstvene konferencije Osobe s invaliditetom u umjetnosti, znanosti, odgoju i obrazovanju. Ovo događanje ponudilo je interdisciplinarni i inovativan pristup aktualnoj društvenoj temi.
Koji su trendovi aktualni u glazbenoj pedagogiji te kako se to područje razvija u posljednje vrijeme? Na koji način Osijek, a primarno Akademija za umjetnost i kulturu, reagira na trendove u glazbenoj pedagogiji?
Glazba je jedna od najstarijih tekovina civilizacije, a glazbena pedagogija važna i nužna sastavnica odgoja i obrazovanja još od vremena antike. Intencije suvremene glazbene pedagogije su odgajati mlade da spoznaju i razvijaju vrijednosti bavljenja glazbom, pedagogija se sve više usmjerava i aspektima dobrobiti bavljenja glazbom u životu suvremenog čovjeka, pa i glazbom u kontekstu zdravlja. U Osijeku, na Akademiji za umjetnost i kulturu djeluju profesori, izvrsni stručnjaci, doktori znanosti čiji umjetnički i znanstveni rad obuhvaća različite teme i područja glazbene pedagogije, priznati su u nacionalnom i međunarodnom prostoru, a promicatelji su suvremene glazbene pedagogije. Uz profesore i svi mi koji radimo na Akademiji za umjetnost i kulturu obrazujemo studente uz različite vrste i stilove klasične i druge glazbe, izgrađujući njihov glazbeno-pedagoški identitet kojim će kompetentno moći posredovati ljepotu, vrijednosti i zakonitosti glazbene umjetnosti.
Glavna ste urednica znanstveno-stručnog časopisa Tonovi koji izdaje Hrvatsko društvo glazbenih i plesnih pedagoga. Možete li nam predstaviti rad časopisa i ujedno dati pregled na ono što ste primijetili u istraživačkim trendovima? O čemu pišu stručnjaci iz područja glazbene pedagogije u 2020. godini?
Tonovi su najstariji glazbeno-pedagoški časopis u Hrvatskoj. Izlaze 35 godina i objavljuju znanstvene i stručne članke, poglede, prikaze knjiga ili događaja iz različitih područja glazbene pedagogije. Izlaze dva puta godišnje. Nastojimo obuhvatiti raznovrsne teme i pedagogije cijele vertikale glazbenog obrazovanja – i iz umjetničkog područja, dakle o temama podučavanja sviranja u glazbenim školama i na akademijama – i iz područja glazbene kulture kao predmeta općeg odgoja i obrazovanja.
Krajem 2019. godine, uoči početka globalne pandemije Covid-19, bili ste na čelu Organizacijskog odbora prve međunarodne umjetničke i znanstvene konferencije Osobe s invaliditetom u umjetnosti, znanosti, odgoju i obrazovanju. Tko su bili izlagači, odnosno kojih profesionalnih profila? Koji su zaključci prve konferencije te njezini rezultati?
Ta je konferencija rezultat našeg dugogodišnjeg rada na promicanju prava osoba, posebice studenata s invaliditetom. Na Akademiji se snažno zalažemo za afirmaciju studenata s invaliditetom, a interes nam je prilagoditi umjetnost kako bi i osobe s invaliditetom ravnopravno mogle nazočiti umjetničkim sadržajima jer želimo da umjetnost bude dostupna svima. U konferenciji se mogla vidjeti i najveća snaga Akademije, naša povezanost umjetničkog i znanstvenog djelovanja. Najbliže su mi suradnice bile umjetnice i znanstvenice s različitih odsjeka Akademije. U odborima konferencije bili su uvaženi članovi s različitih sastavnica našega i drugih sveučilišta, ali i brojnih nacionalnih i inozemnih institucija. Tako smo svoju izvrsnu suradnju umjetnosti i znanosti unutar institucije prenijeli i na konferenciju. Retrospektivno mogu utvrditi da je sudjelovao niz eminentnih domaćih i stranih stručnjaka iz svih grana umjetnosti, ali i vrlo različitih znanstvenih područja. Imali smo više od 250 sudionika, 80-ak izlaganja, likovne izložbe domaćih i stranih autora, radionice, projekcije filmova. Nazočili su umjetnici i znanstvenici i praktičari iz osam zemalja. Kao trajan prinos području ostat će nam zbornik znanstvenih radova i monografija stručnih radova koji su u pripremi. S konferencije je Akademija uz suorganizatore i partnere poslala snažnu poruku društvu o prisutnosti osoba s invaliditetom i potrebi snažnijeg djelovanja na smanjenju diskriminacije, potrebi izjednačavanja mogućnosti pristupa umjetničkim programima te sudjelovanja u znanosti osobama s invaliditetom. Htjeli smo potaknuti i osobe s invaliditetom da se uključuju u umjetničke programe konferencije, da sudjeluju kao pasivni i kao aktivni sudionici jer smo imali i nekoliko radionica namijenjenih upravo osobama s invaliditetom različitih dobi. Nekoliko je studenata s invaliditetom uz svoje profesore izlagalo u znanstvenom dijelu konferencije.
Kakvi su planovi za budućnost konferencije posvećene osobama s invaliditetom u umjetnosti, znanosti, odgoju i obrazovanju? Očekuje li nas uskoro novo izdanje i u kojem bi se smjeru mogla razvijati?
Zahvaljujući snažnoj i stalnoj potpori Uprave Akademije, posebice naše dekanice prof. dr. sc. Helene Sablić Tomić, konferencija ide dalje. Dekanica je izvrsnim savjetima i afirmativnim stavom te idejama, vizijom i pozivom postigla da se u organizaciju konferencije uključe i brojne sastavnice Sveučilišta. Sjajna je bila i potpora Uprave Sveučilišta. Na svemu sam tome izuzetno zahvalna. Konferencija će biti bijenalnoga karaktera i želja nam je drugu organizirati već u sljedećoj akademskoj godini. Zajedničkim snagama, uz pokroviteljstvo Županije i Grada, napravili smo veliku konferenciju čije nam je prvo izdanje dalo poticaj za dalje, ali i odgovornost da zadržimo kvalitetu koju smo postavili. Cilj nam je postati prepoznatljivo mjesto na znanstvenoj i umjetničkoj mapi Hrvatske kao visokoškolska institucija koja snažno i proaktivno djeluje prema osobama s invaliditetom. Usko je vezan uz tematiku konferencije i naš poslijediplomski specijalistički studij Kreativne terapije pa će u sljedećoj konferenciji jedan od većih naglasaka biti i na kreativnim terapijama i njihovoj primjeni u životu osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju.
Igor MAVRIN
Stvaranje je glazbe zajednički proces nastavnika i studenta
Klavir je dio mog identiteta
S obzirom na to da ste završili studij klavira prije posvećivanja znanstvenom, istraživačkom i nastavnom radu, u kojoj mjeri imate vremena za sviranje? Koliko je klavir prisutan u Vašoj svakodnevici?Klavir je dio mojeg identiteta. Ne znam živjeti bez instrumenta i sviranja. Budući da je za instrumentalnog glazbenog pedagoga najvažnija metoda rada demonstracija, sukladno mi je tomu i u opisu posla – svirati. Najviše i sviram uz studente, na nastavi, a da bih im mogla predočiti ono čemu težimo u radu na pojedinoj skladbi, moram im to moći pokazati. No moram priznati da sve više vremena provodim pišući o sviranju i podučavanju sviranja. Mnogo vremena provodim i slušajući snimke različitih pijanista, proučavam notna izdanja tako da sam uz klavir na različite načine gotovo cijeli dan.
Stvaranje je glazbe zajednički proces nastavnika i studenta
Pandemija je koronavirusa imala snažan utjecaj na glazbenu industriju i u svijetu i unutar granica Hrvatske. Jeste li primijetili promjene vezane uz glazbenu edukaciju? Na koji će se način, prema Vašoj procjeni, u uvjetima produljene pandemije razvijati glazbena edukacija?U ožujku smo 2020. godine ono o čemu smo znali mnogo u teoriji počeli primjenjivati u praksi, nastava glazbe na daljinu. Nastavnici sviranja i pjevanja u cijelome su svijetu imali dva moguća načina rada: izravna nastava na nekoj od platformi ili pomoću snimki studenata na koje su se nastavnici referirali u pisanom ili usmenom obliku. Osobno, od prvog sam trena pristupila izvedbi izravne virtualne nastave klavira. Sasvim drugačije iskustvo nastave. Izvedba glazbe počiva na pokretu tijela, interpretacija se sastoji od ostvarivanja različitih finesa zvuka i iskazivanja emocija u skladbi. No najvažnije, stvaranje je glazbe uistinu zajednički proces nastavnika i studenta. Putem uređaja, preko snimke, teško ostvarivo, osim ako se ne radi o profesionalnim studijima za snimanje glazbe. Dobra je stvar da su studenti ipak imali nastavu, morali su mnogo više sami istraživati i tražiti optimalna rješenja za vježbanje tehnike i interpretacije, a kada se radilo o snimkama, one su bile odlične za njihovu samorefleksiju sviranja. Ipak, kada je riječ o budućnosti virtualne glazbene pedagogije, trebalo bi mnogo više prostora kako bi se mogli navesti smjerovi kojima bi mogla krenuti i pod kojim uvjetima.