Magazin
HRVATSKI POTENCIJALI: SMJER RAZVOJA NAKON PANDEMIJE

Tranzicija prema budućnosti
Objavljeno 21. studenog, 2020.
Kružno gospodarstvo za održiv i otporan gospodarski oporavak od krize zbog COVID-19

Kriza prouzročena bolešću COVID-19 donosi teške ljudske i gospodarske posljedice, koje otkrivaju krhkost sustava u suvremenom društvu. Globalno gospodarstvo oslanja se na opskrbne lance te svake godine troši više od 100 milijardi tona sirovina. Ovakvo je stanje već desetljećima neodrživo, a u samo nekoliko mjeseci od pojave koronavirusa pokazalo se opasno krhkim. Najteže su pogođeni sektori poput zrakoplovstva, turizma, kulture i umjetnosti, no i drugi sektori ozbiljno su pogođeni. Prekinuti su lanci opskrbe, što je otkrilo ranjivost tržišta Europske unije (EU) i njegovu ovisnost o resursima izvan trgovinskog bloka.

Za poticanje održivog i otpornog (eng. resilient, hrv. otporan, žilav, pruživ; ne postoji točan prijevod, ali najčešće se koristi riječ otporan) gospodarskog oporavka nakon krize zbog pandemije COVID-19 potrebno je mnogo više od povratka na "uobičajeno poslovanje" (eng. business-as-usual). Ne budu li se i dalje kontrolirali, globalni ekološki problemi poput klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti mogli bi prouzročiti društvenu i gospodarsku štetu daleko veću od one izazvane bolešću COVID-19. Stoga moramo izbjegavati ekološke destruktivne puteve i aktivnosti ulaganja. Poziv na korištenje otpornijeg, kružnog i niskougljičnog gospodarskog modela danas se čini važnijim nego ikada prije.

PROVJERA ODRŽIVOSTI
Tijekom pandemije koronavirusa države u cijelom svijetu, reagirajući na krizu, usredotočuju se na neposredne potrebe, kao što su jačanje kapaciteta u bolnicama te zaštita tvrtki i obitelji od deložacija i bankrota. Većina sredstava koristi se za osiguranje zaštitne opreme u bolnicama, stabiliziranje financijskih institucija ili pružanje izravne potpore kućanstvima, poduzetnicima i radnicima. Podrška zdravstvenom sustavu, očuvanje zaposlenosti i likvidnosti tvrtki trenutni su prioritet. No reakcija na krizu prouzročenu pandemijom COVID-19 mogla bi također biti važna prilika za izgradnju otpornije i održivije budućnosti.

Mnogo je elemenata o kojima se na nacionalnoj razini mora voditi računa pri sastavljanju paketa mjera za suzbijanje posljedica krize kao što su, primjerice, neposredne potrebe, institucionalni kapaciteti, tržišni uvjeti, prostor za zaduživanje te nasljeđe prethodnih odluka o ulaganju u infrastrukturu. U konačnici, svaka država trebala bi uključiti i najvažniji čimbenik: utjecaj ulaganja i projekata na klimatske promjene. Uključivanje ekološke održivosti kao čimbenika znači i uključivanje dugoročnih kriterija: dekarbonizacije, dugotrajne otpornosti, sposobnosti prilagodbe te utjecaja na prirodne i ljudske resurse.

U skladu s time, Svjetska banka razvila je u travnju ove godine nacrt kontrolnog popisa gospodarske održivosti, kako bi pružila detaljnije smjernice kreatorima politika pri osmišljavanju mjera i intervencija za gospodarski oporavak. Popis može poslužiti da vlade, odnosno ministarstva, procijene prijedloge poticaja. Tri su glavna kriterija o kojima bi, prema Svjetskoj banci, nositelji vlasti trebali voditi računa prilikom razmatranja kratkoročnih mjera (razdoblje 6 - 18 mjeseci) za gospodarski oporavak: (1) otvaranje radnih mjesta, (2) poticanje gospodarskih aktivnosti te (3) pravovremenost i rizik. Dugoročno gledano, svi projekti koji se financiraju iz bilo kojeg od paketa oporavka za suzbijanje posljedica krize moraju imati pozitivan doprinos triju dimenzija: (1) potencijal za dugoročni rast, gledajući utjecaj na ljudske i prirodne resurse; (2) otpornost na buduće šokove poput pandemije COVID-19, što bi uključilo i izgradnju društvenih i gospodarskih kapaciteta za suočavanje i oporavak od vanjskih šokova, te (3) dekarbonizaciju i put k održivom razvoju.

Pruživši dobar primjer cijelom svijetu, već tijekom ranih dana pandemije, Europska unija poduzela je mjere za rješavanje krize. Deveti travnja 2020. Euroskupina (tijelo u kojem ministri i ministrice država članica europodručja raspravljaju o pitanjima koja se tiču zajedničkih odgovornosti u vezi s eurom; obično se sastaje jedanput mjesečno, uoči sastanka Vijeća za ekonomske i financijske poslove - ECOFIN) objavila je paket hitne potpore za radna mjesta i radnike, tvrtke i države članice u iznosu od 540 milijardi eura. A 21. srpnja 2020. čelnici EU-a dogovorili su se o sveobuhvatnom paketu od 1824,3 milijarde eura, koji kombinira Višegodišnji financijski okvir (VFO) od 1074,3 milijarde eura i izvanredne napore za oporavak, tzv. Next Generation EU (NGEU) (hrv. EU sljedeće generacije), od 750 milijardi eura posuđenih iz financijskih tržišta. VFO i NGEU bit će glavni instrumenti za provedbu paketa oporavka za suzbijanje društveno-gospodarskih posljedica pandemije. Oni će također pomoći u transformaciji EU-a kroz njegove glavne politike, posebice Europski zeleni plan (više o Europskom zelenom planu vidjeti: Boromisa, A., IRMO aktualno broj 10 "Europski zeleni plan"), digitalnu revoluciju i otpornost. Dogovoreno je i da će 30 % ukupnih izdataka VFO-a i NGEU-a biti usmjereno na projekte povezane s pitanjima klimatskih promjena, prema načelu "ne nanosi štetu (okolišu)", kao način korištenja cjelokupnog proračuna. Koliko će projekti na kraju biti zeleni, gotovo potpuno ovisi o državama članicama i njihovim nacionalnim planovima oporavka.

POSLOVNA PRILIKA
Da bi se kvalificirale za financiranje iz Mehanizma za oporavak i otpornost (eng. Recovery and Resilience Facility), u iznosu od 312,5 milijardi eura nepovratnih sredstava (Mehanizam za oporavak i otpornost jedan je od programa u okviru NGEU-a, vrijedi 672,5 milijardi eura, sastoji se od 312,5 milijardi eura nepovratnih sredstva i 360 milijardi eura pozajmica), države članice morat će dostaviti planove u kojima navode svoje reformske i investicijske planove do 2024. godine. Iako je rok za konačnu dostavu planova 30. travnja 2021., države članice trebale bi prednacrte tih planova predati od 15. listopada 2020. s ciljem da taj instrument postane operativan najkasnije do 1. siječnja 2021. Hrvatskoj bi iz tog programa trebalo pripasti 5,95 milijardi eura nepovratnih sredstava, što bi značilo da se do 2024. godine 1,79 milijardi eura (oko 13,39 milijardi kuna) mora usmjeriti u projekte povezane s pitanjima klimatskih promjena.

Zanimljivo bi bilo te kriterije povezati s ciljevima Pariškog sporazuma, prema kojima bi se globalno zagrijavanje trebalo ograničiti na povišenje od 1,5 °C u odnosu prema predindustrijskoj razini. Kako bi se postigao taj ambiciozni cilj, gospodarski je oporavak, u svakom slučaju, potrebno usmjeriti održivoj budućnosti s niskim udjelom ugljika kroz niskougljične programe i projekte. Postizanje tih ciljeva je dokazivo i izvedivo korištenjem alata poznatog kao kružno gospodarstvo, čiji su potencijali uglavnom još uvijek neiskorišteni. Kružno gospodarstvo i niskougljični ciljevi dopunjuju se i međusobno podržavaju.

Tradicionalni linearni gospodarski model "uzeti-napraviti-potrošiti-baciti" zastario je i rasipan. Oslanja se na velike količine jeftinih i lako dostupnih materijala i energije. Istraživanje iz 2012. godine pokazalo je da prosječni Europljanin upotrebljava 16 tona materijala godišnje. U odlagalištima je završilo 60 % otpada od odbačenog materijala, a samo je 40 % reciklirano ili ponovno upotrijebljeno kao materijal za proizvodnju. No već u prvom ciklusu upotrebe materijali koji imaju visok postotak recikliranja, poput čelika, plastike i papira, gube 30 % - 75 % vrijednosti.

Korak dalje od tog konvencionalnog modela gospodarstva je kružno gospodarstvo. To je model proizvodnje i potrošnje koji uključuje i koncepte dijeljenja, zakupa, ponovne upotrebe, popravka, obnavljanja te recikliranja postojećih materijala i proizvoda što je duže moguće. Na taj način produžuje se životni ciklus proizvoda. U praksi to podrazumijeva smanjenje otpada na minimum. Kad proizvod završi svoj životni vijek, materijali od kojih je taj proizvod načinjen zadržavaju se u krugu gospodarstva dok god je to moguće. Ti se materijali iznova produktivno koriste, stvarajući tako daljnju vrijednost. Tranzicija prema kružnom gospodarstvu pridonijela bi smanjenju pritiska na okoliš, poboljšanju sigurnosti opskrbe sirovinama, povećanju konkurentnosti, poticanju inovacija, jačanju gospodarskog rasta te stvaranju radnih mjesta. S druge strane, potrošači bi također dobili trajnije i inovativnije proizvode koji bi podigli kvalitetu života i dugoročno im donijeli uštede.

Kružno gospodarstvo bitan je dio gospodarskog oporavka EU-a. Europska komisija (EK) usvojila je Akcijski plan za kružno gospodarstvo, koji je jedan od glavnih blokova već spomenutog Europskog zelenog plana. Akcijski plan uvodi mjere u različitim sektorima. U tekstilnoj se industriji, primjerice, diljem svijeta svake sekunde na odlagalište ili spaljivanje šalje pun kamion tekstila. Procjenjuje se da se u cijelom svijetu manje od 1 % tekstilnog materijala reciklira u novi tekstilni materijal. Pokretanje novih poslovnih modela pojačalo bi sortiranje, ponovnu upotrebu i recikliranje tekstila te dopustilo potrošačima da odaberu održiv tekstilni materijal. Trebalo bi primjenjivati ekološki dizajn, kako bi se odjeća mogla duže nositi. U prehrambenom sektoru i pakiranju hrane u 2017. godini Europska je unija dosegla rekordnu količinu otpada od ambalaža, u količini od 173 kg po stanovniku na godinu. Novim zakonodavnim inicijativama postupno će se ukidati proizvodi za jednokratnu upotrebu, a zamijenit će ih trajni, inovativni proizvodi za višestruku upotrebu. Općenito, u EU-u svaki pojedinac tijekom jedne godine proizvede gotovo 500 kg komunalnog otpada. Zbog toga će se uvoditi mjere prevencije stvaranja otpada, smanjenja otpada, povećanja recikliranih sadržaja te smanjenja izvoza otpada izvan EU-a. Pri tome je potreban i dobar model odvajanja otpada.

Stvaranje održivih proizvoda pruža nove mogućnosti i poslovne prilike za gospodarstvo u EU-u, ali i šire. Prelazak na kružno gospodarstvo progresivan je i nepovratan, ali je i nužan za oporavak od krize izazvane pandemijom COVID-19. Nedavna studija procjenjuje da bi primjena načela kružnog gospodarstva u cijelom gospodarstvu EU-a mogla povećati BDP EU-a za dodatnih 0,5 % do 2030. godine; stvorivši oko 700.000 novih radnih mjesta. Do 2018. u Europskoj je uniji postojalo oko četiri milijuna radnih mjesta povezanih s kružnom gospodarstvom.

Kad je riječ o tvrtkama, s obzirom na to da proizvodna poduzeća u EU-u prosječno troše 40 % izdataka na nabavu materijala, zatvoreni krug kružnog gospodarstva može povećati profitabilnost, istovremeno ih štiteći od fluktuacije cijena sirovih materijala. Naravno, potražnja za inovacijama potiče i stvaranje novih poslovanja i poduzetništva.

Građanima kružno gospodarstvo pruža visokokvalitetne, funkcionalne i sigurne proizvode koji su učinkoviti i pristupačni, traju duže i mogu se popraviti, reciklirati i ponovno upotrijebiti. Nove vrste održivih usluga i digitalna rješenja donijet će bolju kvalitetu života, inovativna radna mjesta te nadograđena znanja i vještine.

PREDUVJET
ZA PRIMJENU
Za prijelaz prema kružnom gospodarstvu prvi i jako važan preduvjet je promjena načina razmišljanja već u fazi dizajniranja i projektiranja proizvoda. U EU-u već postoje inicijative i propisi koji se u određenoj mjeri bave aspektima održivosti proizvoda, bilo na obveznoj bilo na dobrovoljnoj osnovi, primjerice direktiva Ecodesign, direktiva Ecolabel i Kriteriji za zelenu javnu nabavu. No još uvijek ne postoji sveobuhvatna skupina pravila koja bi osigurala da svi proizvodi plasirani na tržište EU-a budu sve održiviji te da podnose test kružnosti. U planu je da EK predloži zakonodavnu inicijativu o politikama održivog proizvoda. Već bi tijekom projektiranja i osmišljavanja novog proizvoda trebalo planirati da svaki proizvod bude izdržljiv, višekratno upotrebljiv, nadogradiv i popravljiv. Trebalo bi normalizirati koncept "proizvod kao usluga", prema kojem bi proizvođači i dalje bili vlasnici proizvoda, ali bi i snosili odgovornost za performanse svojih proizvoda tijekom njihova životnog ciklusa i korištenja sa strane potrošača. Zakonodavni okvir morao bi zabraniti jednokratnu upotrebu proizvoda, uvesti zabranu uništavanja neprodane nove robe te nagrađivati proizvođače na temelju održivosti proizvoda, primjerice povezivanjem visokih održivosti s financijskim poticajima.

Drugi preduvjet je promjena načina potrošnje sa strane kupaca. Pri kupnji proizvoda potrošači se najčešće odlučuju za one koji u tom trenutku imaju najnižu cijenu. Međutim, bitno je imati na umu da bi održiviji i trajniji proizvod, koji je u trenutku kupnje skuplji, mogao biti dugoročno jeftiniji. Potrebno je poboljšati zakonodavstva o zaštiti potrošača kako bi kupci već na prodajnom mjestu mogli dobiti pouzdane i relevantne informacije o proizvodima, uključujući životni vijek proizvoda i dostupnost usluga popravka, rezervnih dijelova te priručnika za popravak.

Bolja politika upravljanja otpadom treći je preduvjet u podršci sprječavanju stvaranja otpada i kružnosti proizvoda. Unatoč naporima, kako na razini EU-a tako i na nacionalnoj razini, količina stvorenog otpada se ne smanjuje. Godišnja količina stvorenog otpada iz svih gospodarskih djelatnosti u EU-u iznosi 2,5 milijardi tona. Zakoni o otpadu u Europi, uključujući i Hrvatsku, znatno su poboljšani posljednjih desetljeća. Međutim, potrebno ih je kontinuirano modernizirati kako bi se prilagodili kružnom gospodarstvu i digitalnom dobu. Elektronika i električna oprema najbrže su rastući otpad u EU-u, a procjenjuje se da se reciklira manje od 40 %. Kvalitetno se recikliranje, naravno, oslanja na učinkovito odvajanje i prikupljanje otpada. Problem je također što sustav i pravila odvajanja otpada u EU-u nisu usklađeni u svim državama.

Posljednji preduvjet za primjenu kružnog gospodarstva je svijest o horizontalnim problemima, o povezanosti kružnog gospodarstva s drugim problemima. Potrebno je razumjeti da kružnost gospodarstva nije samo nova opcija nego i preduvjet za klimatsku neutralnost. Kako bi se postigla klimatska neutralnost, potrebno je ojačati sinergiju kružnog gospodarstva i smanjenja emisija stakleničkih plinova. Isto vrijedi i za digitalizaciju, bez koje se ne mogu primijeniti novi poslovni modeli kružnog gospodarstva. Iako digitalna tehnologija poboljšava nove modele proizvodnje i sustava recikliranja, ni njezin utjecaj na okoliš nije zanemariv.

Tranzicija prema kružnom gospodarstvu nosi mnoge izazove, zbog čega su potrebna usklađivanja i suradnja svih dionika na svim razinama: lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj, na razini EU-a i međunarodnoj razini. No na putu prema gospodarskom oporavku nakon krize prouzročene pandemijom taj kružni model jedini je model gospodarstva koji će donijeti održiv i otporan oporavak, u skladu s klimatskim ciljevima Pariškog sporazuma i klimatske neutralnosti na temelju Europskog zelenog plana.

Piše: Anastasya RADITYA LEŽAIĆ
Tranzicija prema kružnom gospodarstvu nosi mnoge izazove, zbog čega su potrebna usklađivanja i suradnja svih dionika na svim razinama...
Nove vrste održivih usluga i digitalna rješenja donijet će bolju kvalitetu života, inovativna radna mjesta te nadograđena znanja i vještine...
Moramo izbjegavati ekološke destruktivne puteve i aktivnosti ulaganja. Poziv na korištenje otpornijeg, kružnog i niskougljičnog gospodarskog modela danas se čini važnijim nego ikada prije...
Pruživši dobar primjer cijelom svijetu, već tijekom ranih dana pandemije, Europska unija poduzela je mjere za rješavanje krize...
O autorici...
Anastasya Raditya Ležaić magistrirala je europske i međunarodne studije na Europskom Institutu pri Centre International de formation Europeen (CIFE) u Nici u Francuskoj uz stipendiju DG Education and Culture Europske komisije. Diplomirala je međunarodne odnose na Sveučilištu Gadjah Mada u Yogyakarti u Indoneziji, na kojem je završila studij s pohvalama (cum laude). Polaznica je interdisciplinarnog doktorskog studija na Fakultetu za društvene znanosti Sveučilišta u Ljubljani u području diplomacije. Zaposlena je kao znanstvena novakinja u Odjelu za međunarodne gospodarske i političke odnose. Tijekom svog dosadašnjeg rada na Institutu bila je suautorica knjige “Green Jobs for Sustainable Development” i knjige “Gospodarska diplomacija Republike Hrvatske”. Radila je i na raznim projektima i studijama financiranih od Europske unije i Ujedinjenih naroda, kao što su “Blue Plan - Upravljanje vodama u Hrvatskoj”, “Jačanje konkurentnosti internacionalizacijom poslovanja - uloga gospodarske diplomacije”, “Supporting economic recovery by cooperation between commercial diplomacy of Slovenia and Croatia in the third markets” itd. Njezini istraživački interesi uključuju gospodarsku diplomaciju, diplomaciju okoliša (environmental diplomacy), održivi razvoj, zeleno poduzetništvo i zapošljavanje (green jobs) te upravljanje projektima. Završila je intenzivnu edukaciju za upravljanje i provedbu projekata EU-a u organizaciji PJR d.o.o. Anastasya je alumni i članica Akademije za politički razvoj, koju podržava Vijeće Europe. Također je završila UN Akademiju te je članica Hrvatskog društva za UN. U Hrvatskoj Anastasya je aktivna članica Mreže indonezijske dijaspore. Tečno govori engleski, hrvatski i indonezijski. Tekst koji prezentiramo na ovim stranicama Magazina znanstveni je rad objavljen u novom broju publikacije IRMO aktualno.
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana