S predsjednicom IWCZ-a (International Women’s Club Zagreb), gospođom Johannom Parnis England Petreski, razgovarala sam o njoj osobno, životu i radu u Hrvatskoj, kao i o aktivnostima te međunarodne organizacije i planovima za ovogodišnji Advent i blagdan Božića.

Kada ste došli u Hrvatsku i koji je razlog Vašeg boravka ovdje?

- Moj suprug je Hrvat iz Zagreba. Upoznali smo se 2008. u Londonu i nakon nekoliko godina preselila sam se u Hrvatsku i od tada živim ovdje.

Recite nam nešto ukratko o sebi?

- Rođena sam i odrasla na Malti. Srednju školu i fakultet završila sam u Engleskoj. Imam MBA iz businessa, što mi je bilo od koristi za rad u obiteljskoj kompaniji koja ima stoljetnu tradiciju, a sada je vodim sa svojom braćom kao četvrta generacija poduzetničke obitelji Parnis England. Posebno se bavim poslovnim uslugama u pomorskom prometu, što mi je omogućilo posjetiti brojne luke diljem svijeta i susresti zanimljive ljude. Imam i nešto diplomatskog iskustva, kao dugogodišnja i vrlo aktivna konzulica Republike Turske na Malti. Majka sam troje djece i dvoje prekrasne male unučadi.

Vi ste predsjednica Međunarodnog kluba žena u Zagrebu. Koji je glavni zadatak Kluba?

- IWCZ udruženje je žena svih dobi i nacionalnosti koje žive u Hrvatskoj. Članstvo čine žene koje su ovdje zbog obiteljskih ili poslovnih razloga, iz diplomatskih krugova i druge, s tim što četvrtinu članstva čine Hrvatice. IWCZ je vrlo živa međunarodna zajednica, s brojnim društvenim i humanitarnim događajima, gdje svatko može steći prijateljstvo i instantno se osjetiti dobrodošlim u našu “širu obitelj”.

S obzirom na to da je humanitarni rad u temeljima IWCZ-a, najvažnija komercijalna manifestacija u godini je Božićni sajam. Možete li nam nešto reći o tome, i kome pomažete prikupljenim novcem?

- IWCZ tradicionalno organizira Božićni sajam (Christmas Bazaar) svake godine još od 1993. Uvijek je to na prvu nedjelju adventa i već niz godina na istoj lokaciji Zagrebačkog Velesajma. Tijekom tog vremena postali smo nezaobilazni dio ponude vrlo uspješnog zagrebačkog Adventa. Za nas znaju i Zagrepčani i stranci koji tu žive - prosječno imamo sedam tisuća posjetitelja samo u tom jednom danu. Naravno, to je naš najveći humanitarni događaj i za sve te godine do danas prikupili smo i donirali više od šest miljuna kuna potrebitim institucijama diljem Hrvatske. Svake godine vodstvo IWCZ-a odabere jednu ili dvije akcije, organizacije ili institucije s kojima onda dogovaramo kupnju najpotrebnijih stvari, uređaja i sl. U tu se svrhu koristi sav prikupljeni iznos s Božićnog sajma te godine. Brojna veleposlanstva i druga nacionalna predstavništva uključena su i važna za uspjeh tog događaja. Oni organiziraju i uređuju štandove i sa svoje strane dodatno animiraju kompanije iz svojih zemalja na sudjelovanje i donacije. Veleposlanici zajedno sa svojim obiteljima i djelatnicima veleposlanstva snažno su uključeni i često na samom štandu sudjeluju u ponudi nacionalnih jela i drugih delicija. Svi oni volontiraju, bez naplate bilo kakvih troškova, a sva prikupljena sredstva idu u donacije.

Kako mislite organizirati Božićni sajam ove godine, s obzirom na ograničenja zbog pandemije?

- S obzirom na trenutno stanje s COVID-19 i važnih mjera održavanja distance među ljudima, IWCZ prvi put nije u mogućnosti organizirati naš Božićni sajam na Velesajmu onako kako bismo to uobičajeno učinili. Naša je alternativa bila na neki način to zamijeniti dobrotvornim aktivnostima na štandu tijekom zagrebačkog Adventa, gdje su nam odgovorni obećali osigurati jedno mjesto. Međutim, izgleda da je i to događanje pod upitnikom. Bude li ikako moguće, mi smo se već pripremili zajedno s veleposlanstvima i ostalima. Ove smo godine za primatelja donacije izabrali Kliniku za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu, upravo kao čin podrške borbi protiv širenja COVID-19.

Uza sve brojne aktivnosti, posao, obitelj..., što Vas zapravo pokreće u životu?

- Osobno se osjećam vrlo bliska umjetnosti. Imam velik respekt prema umjetnicima i voljela bih da sam se rodila s nekim umjetničkim talentom. Najviše volim posjećivati umjetničke galerije, posebno moderne umjetnosti, što mi daje poticaj da se duboko u sebi osjećam zadovoljno i ispunjeno. Kamo god da putujem, koristim priliku posvetiti neko vrijeme umjetničkim galerijama. Vjerujem da je umjetnost kao forma ljudskog izražaja idealna za učenje o običajima i kulturi neke nacije, kroz njezine umjetnike i umjetnost.

Često ste na relaciji Zagreb - Valetta. Što Vam najviše nedostaje ovdje?

- Najviše mi nedostaje moja velika obitelj.

Što biste mogli reći o Maltežanima i podrijetlu svoje obitelji?

- Malta i njezin glavni grad Valletta izuzetno je zanimljiva destinacija, pozicionirana u sredini Mediterana. Tijekom tisućljeća mnoge su sile okupirale otok, vladale, pa čak i trgovale Maltom. Zbog toga većina Maltežana u sebi nosi mješavinu raznih nacija i kultura, a što nas Maltežane čini vrlo posebnima na taj način. Naša se bogata povijest može osjetiti i kroz malteški jezik, koji je semitskog korijena i vrlo često se naziva staroarapskim jezikom.

Moja obitelj je dobar primjer jer znamo da svoje korijene vučemo iz Engleske, Francuske, Grčke, Italije i vjerojatno još odnekud. Obitelj je tradicionalno bila poslovno usmjerena, tako da zajedno s trojicom braće kao vlasnicima upravljamo svojom kompanijom koja radi u više poslovnih grana - brodarstvo, međunarodna špedicija i cestovni transport i logistika, prerada plastike, odlaganje otpada, obrada vode, uvoz/izvoz i franšizna maloprodaja.

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

- Trčanjem. Uživam trčati na duže staze i donedavno sam redovito sudjelovala u polumaratonima. Ovih dana, kad god mogu, trčim deset-dvanaest kilometara. I jako volim čitati, putovati, istraživati nove kulture, kao i dodatno se educirati.

Možete li usporediti stanovnike Malte sa stanovnicima Hrvatske, s obzirom na to da su obje zemlje mediteranske?

- Da, vidim brojne sličnosti između Hrvata i Maltežana. Obje su nacije vrlo društvene, prijateljske i s naglašenom ljubavi za obitelj i obiteljski život. U dalmatinskim jelima vidim puno sličnosti s malteškom kuhinjom, i naravno da smo i jedni i drugi vrlo ponosni na naše čisto i prelijepo more!