Josip Dabro, vukovarsko-srijemski dožupan, kandidat je za predsjednika HDZ-a Vukovarsko-srijemske županije. U razgovoru za Glas Slavonije govori o razlozima kandidature, odnosima s protukandidatom Marijem Banožićem, ministrom obrane, i drugim temama vezanim uz odnose u stranci u najistočnijoj hrvatskoj županiji.

Mario Banožić također je podnio kandidaturu za predsjednika pozvao se na podršku premijera, iako se u javnosti nigdje se nije čula takva izričita podrška šefa stranke za njegovu kandidaturu, što vi kažete na to? Čiju podršku imate ili, bolje rečeno, čiji ste vi kandidat?

- Podršku i mojoj i kandidaturi Marija Banožića premijer Andrej Plenković dao je ravnopravno i kao takvi obojica smo kandidati Hrvatske demokratske zajednice, što sam ja uvažio, očekujući istovjetnu reakciju i od mog protukandidata, no umjesto najave fair-play utakmice, on je sebe proglasio jedinim kandidatom, zatajio istinu i izmanipulirao javnost, što je u najmanju ruku bilo nekorektno od njega, ali on kao vojnik starih struktura izgleda funkcionira na takav način.

U kakvim ste odnosima s vašim protukandidatom?

- Poznajemo se isključivo kroz dužnosti koje obnašamo. Nemamo zajedničkih dodirnih točaka u privatnom životu; imamo dijametralno suprotne životne okolnosti u kojima smo odrasli i formirali se. Mislim da je solidan ministar i ne mogu lagati kada bih rekao da mi nije drago što je ministar obrane Slavonac. I tu priča staje. Predstavljati sebe kao jedinoga kandidata koji može nastaviti vođenje započetih projekata i pozivati se na svoja poznanstva stečena u Zagrebu za vrijeme obnašanja ministarske dužnosti je upravo onaj rudiment razmišljanja protiv kojega se baza stranke bori, da im se poručuje da je to preporuka Zagreba ili da u Zagrebu pričaju ovako ili onako o pojedinim istaknutim lokalnim ljudima u stranci. Ljudima je dosta da im se unaprijed servira osoba koja mora biti izabrana i predsjednik Plenković je prva osoba koja ne podržava takav način funkcioniranja stranke. Način na koji obnašam dužnost dožupana je potpuno suprotan dosad uvriježenom načinu rada, nema mjesta i zaseoka u kojemu nisam bio i u kojima nisam slušao probleme slavonskog čovjeka. A stranačko članstvo na terenu mi svakodnevno signalizira da su ovi unutarstranački izbori točka na i, jer su 30 godina čekali upravo ovo: da se njihov glas cijeni i da oni biraju svoje vodstvo.

Kako komentirate kuloarske priče kako ste svojom kandidaturom najavili rat stranačkim autoritetima i otvorili izravnu frontu sukoba prema Tomislavu Čuljku?

- Čudi me kako se u kontekstu političkog djelovanja koriste termini vojne strategije, no ako je moja vizija razvoja stranke na lokalnoj razini u rangu ratnih razmjera, neka onda to tako i bude. No ja sam za rat argumentima i otvorenim direktnim razgovorima, nemam problem kompleksa nečijih zasluga ako su one istinske. Poručivati preko medija i upitno dobronamjernih kanala komunikacije da pazim što radim jednostavno mi je smiješno. Prošlo je doba kada su Slavonci čekali da doputuje glasnik iz Zagreba i kaže što nam je činiti. Sada smo svi mi glasnici koji itekako imaju izravne i dobre odnose sa Zagrebom i nekoliko puta tjedno se nalazimo u Zagrebu i izlažemo i lobiramo za svoj kraj. Bez glasnika koji naplaćuju “političku proviziju” za prijenos poruka.

Mnogima je zapelo za oko kako se Tomislav Čuljak i dalje spominje kao ključna osoba koja uživa veliku moć i utjecaj na istoku Slavonije. Banožića čak i doživljavaju “njegovim čovjekom”. Smatrate li se dovoljno jakim kandidatom koji može pomrsiti račune ishoda ovih unutarstranačkih izbora?

- Svatko tko se bavi politikom na bilo kojoj razini shvati trenutak kada mora jasno definirati što ne želi, što neće tolerirati i za to se mora zauzeti i izložiti i ako treba za tu ideologiju i izgorjeti. Mene tjeraju naprijed godine provedene u razgovorima s običnim, malim ljudima koji su mi se obraćali za pomoć, a to što sam slušao i u čemu sam im pomagao, vjerujte mi, nije za povjerovati, jer se događa u 21. stoljeću. Politika mora služiti općem dobru, u što nikada neću prestati vjerovati jer je upravo politika instrument kojim se životne potrebe i poteškoće građana moraju signalizirati i riješiti. No politika se ne vodi isključivo iz ureda i kroz izvršavanja protokolarnih dužnosti; ona nije šoubiznis gdje radiš i opstaješ samo ako si viđen tamo gdje trebaš biti viđen, a pogotovo ne ako se držiš sjene i skuta tobože stranački jakih autoriteta. Ako nisi sam tvorac svoje priče i nemaš tim koji te je spreman pratiti - zalutao si u šumi.

Jeste li vi i kandidat na idućim izborima za vukovarsko-srijemskog župana? Vrlo je vjerojatno da ćete se i na izborima za župana natjecati s Banožićem. On nije negirao mogućnost kandidiranja i na tu dužnost?

- Mario Banožić je najavio i tu mogućnost, ako ishodi ovih izbora, kako on tvrdi, budu takvi da ukazuju na nužna preslagivanja u stranci. Ne znam kakvi bi to ishodi trebali biti da se ministar kandidira za župana, no to su njegovi scenariji. Nikada nisam radio ništa što prethodno nisam najavio i izložio predsjedniku i vrhu stranke i na kraju dobio suglasnost, uvijek imajući na umu čuvati dignitet stranke. No razlika između nas dvojice je, kao što sam već napomenuo, da ja nisam izvrnuo riječi, izmanipulirao stranačku i ukupnu javnost i proglasio se jedinim kandidatom stranačkog vodstva, istovremeno naglašavajući kako sam u dobrim odnosima sa svim istaknutim utjecajnim ljudima u stranci, tu naravno prije svih mislim na dužnosnike vukovarsko-srijemskog HDZ-a. S takvim pristupom, gdje ti je to jedina prednost, ja se ne slažem. Ne mogu, jer moja borbena narav i inat da istjeram pravdu za svakog od naših 15.000 članova mi ne dopuštaju da žmirim.

A tko su ti istaknuti ljudi u stranci s kojima se ne slažete?

- Svi oni koji koriste taktike zastrašivanja, manipuliranja i oni koji “udaraju ispod pojasa”; oni koji prihvate tuđe mišljenje kao svoje i nije im ispod časti pod izmišljenim identitetom po društvenim mrežama pisati uvrede, klevete, izmišljotine o meni. Isti ti koji me podcijene i u konačnici savjetuju kako bi za mene bilo najbolje da odustanem od kandidature i uklopim se u trenutne stranačke tijekove. Stranački tijekovi nisu privatna režirana zabava sa zadanim ishodom, nego otvoreni pluralistički procesi koji moraju dodatno otvoriti vrata demokraciji, riješiti goruće probleme u zajednici, i na koncu, moram biti direktan - prozovu one u županijskoj organizaciji HDZ-a koji nisu na vrijeme detektirali probleme, koji su dobrim dijelom i prouzročili probleme, jer su uporno okretali glavu od njih i abolirali svoju dužnost da ih riješe ispraznim floskulama kako to nije u njihovoj moći.

U najavi kandidature za predsjednika ŽO VSŽ-a spominjete svoj tim. Tko su ljudi u vašem timu? Jesu li to svi oni članovi koji su protiv “starog” vodstva stranačke organizacije ili ste možda uspjeli pridobiti nove, mlade članove?

- Ne trpim osvetoljubive osobe koje su spremne žrtvovati dugogodišnji trud i rad većine radi postizanja vlastite satisfakcije. Takvi znaju da nemaju što tražiti u mom radnom timu, a svi koji su spremni dugoročno raditi na sebi u funkciji služenja narodu, takvi su mi se već sami stavili na raspolaganje. Ponosan sam što su me prvenstveno kao radnika i jednostavnog čovjeka prepoznali dugogodišnji članovi, utemeljitelji stranačke organizacije, branitelji, mladi i ne krijem sreću što je tomu tako. Moram istaknuti i širi krug stranačkih ljudi s kojima izvrsno surađujem i dugoročno gradim novu slavonsku priču u cijeloj županiji, pa i izvan granica županije. Dio najužeg tima koji je sa mnom u kampanji kao kandidati za potpredsjednike su dr. Mladen Karlić iz Vinkovaca te kolege Damir Juzbašić iz Županje i Mario Lozančić iz Vukovara. Uz zahvalu svima njima i cijeloj široj ekipi, posebno zahvaljujem vinkovačkom gradonačelniku Ivanu Bosančiću na bezrezervnoj potpori.

Očekujete li pobjedu?

- Naravno, i odmah nakon pobjede pozvat ću sve da se uključe kako bismo vukovarsko-srijemskom HDZ-u povratili nekadašnju staru slavu i na lokalnim izborima vratili sve one općine i gradove koje smo izgubili lošim upravljanjem županijskom organizacijom ove trenutne garniture.

Zašto?

- Sudbinu treba izazvati, jer su prepreke tu da bi se svladale i promjene da bi zaživjele.