Kada smo ljetos pratili nastupe hrvatskih, a posebno slavonskih nogometaša u kvalifikacijama za Europsku ligu i/ili Ligu prvaka, upalo nam je u oči kako za slovačku DAC Dunajsku Stredu zabija izvjesni Marko Divković.
Sveznajući Google otkrio je kako je riječ o momku rođenom 11. lipnja 1999. u Vinkovcima, no prilično intrigantno bilo je kako ga se nitko od vinkovačkih kolega i nogometnih krugova na Bosutu ne sjeća iz mlađih uzrasta Cibalije. Stranica Transfermarkt ipak je otkrila da je osim sadašnjeg kluba prethodno bio još samo član NK-a Otok.
Iz Donjeg Novog Sela u Solun
- Mi smo zapravo iz Donjeg Novog Sela gdje je Marko još kao jako mali zaigrao nogomet. Kasnije je prešao u susjedni Otok - otkrio nam je Ante Divković, otac mladog napadača koji nas je i povezao s glavnim junakom priče.
Marko nam je potom sam prepričao zanimljivu, a po mnogo čemu i jedinstvenu nogometnu priču.
- Da, počeo sam igrati u našem selu. Tata mi je bio prvi trener, a imao sam valjda šest godina. Kako je malo djece u selu, svi smo igrali u istom uzrastu, tako da sam igrao i s dvostruko starijima od sebe. S devet godina došao sam u Otok, koji je tada bio trećeligaš i koji je već imao sve posložene dobne uzraste.
Ključni trenutak Marku se dogodio neposredno pred ulazak u tinejdžersku dob.
- Igrali smo protiv Županje čiji je trener bio Ivica Vidović. Tada se u Virovitici organizirao Arsenalov kamp. Vidović je mog tatu i tadašnjeg trenera Željka Dvorskog pozvao da se priključim. Bilo nas je tada 30-ak, a nas 10-15 predstavljalo je ekipu Arsenal Hrvatska na turniru u Grčkoj gdje smo osvojili prvo mjesto. Tada sam dobio poziv da ostanem u Arsenalovoj akademiji u Solunu.
Kako je izgledalo s 13 godina otići od kuće?
- Nije bilo lako, posebno tako mlad odvojen od roditelja. Najteže je bilo dok nisam svladao jezik, ali na sve se privikneš i postane ti normalno. Bio je to klasični internat. Nas 18 živjelo je u istoj, hajdemo reći, malo većoj kući ili manjoj zgradi sa zajedničkim spavaonicama. S nama su cijelo vrijeme bile dvije žene koje su vodile brigu o nama, posebno školskim obvezama.
Iz Soluna su odlazili po nekoliko puta u Arsenalov trening-kamp u London gdje su trenirali s mlađim uzrastima. Je li mu poznato gdje su završavali dečki koji su s njim živjeli to vrijeme u Solunu?
- Koliko znam, trojica su završila u Arsenalu. Jedan od njih je sada u Panathinaikosu, a Slovak Martin Svidersky potpisao je za Manchester United i igra za njihovu mladu momčad.
Sličnost s Osijekom
Njega nisu zadržali u istočnom Londonu, već ga je život nogometaša usmjerio u jugozapadnu Slovačku.
- Rekli su mi da sam bio vrlo blizu ostanka i da posjedujem potencijal, pa mi je jedan od tamošnjih skauta Marc Andrew Kriegl predložio odlazak u Dunajsku Stredu. Iskreno, odakle mu kontakti, ne znam. Pristao sam i sa 17 godina stigao sam ovamo. Zaigrao sam prvo za U-19 momčad, ali sam nakon samo jedne polusezone priključen A-momčadi. Vrlo brzo postao sam standardan i bez obzira na to što smo mi cijelo vrijeme u vrhu, ovo je definitivno naša i moja najbolja sezona. Dosad sam u prvenstvu postigao sedam golova i još dva gola u Europi. Trenutno smo vodeći s devet pobjeda i jednim porazom, a upravo u nedjelju dočekujemo Slovan, koji je drugi s dva boda manje.
Slovan dočekujete na novoizgrađenoj MOL Areni. I u DAC-u su slično kao i u Osijeku ulagači iz iste grupacije iz Mađarske.
- Stadion je prošle godine potpuno preuređen, a prima oko 13 tisuća gledatelja. Točno ne znam za vlasnike, ali ovdje je prilično velika mađarska nacionalna manjina, a naš predsjednik je Oszkár Világi, inače odvjetnik, ali također mađarskog podrijetla.
Dosta je sličnosti s NK-om Osijek. Pratiš li uopće HNL?
- Slabo. Pogledam tu i tamo koju utakmicu, ali, iskreno, najviše pratim Osijek. Ipak je to naš klub iz Slavonije. Da, znam da se i tamo gradi stadion, znam i da su sada u usponu otkad je došao Bjelica.
Je li bilo ikada kakvih kontakata s nekim klubom iz Hrvatske?
- Koliko znam, nije.
Ipak, ima jednu želju za koju vjeruje da može ostvariti i izvan hrvatskih klubova.
- Zaigrati za Hrvatsku! Dosad, dobio sam samo jedan pretpoziv za mladu reprezentaciju od tadašnjeg izbornika Gračana. Igrati u kockastom želja je koja me vukla otkad treniram nogomet i zbog čega sam sve ovo prošao.
Jedno pitanje za kraj, a vratit ćemo se na početke karijere. Bi li preporučio mladim nogometašima odlazak u sličan kamp?
- Sve ima svoje prednosti i nedostatke. Dok sam bio u kampu, sve ti je bilo omogućeno, a jedino na što si bio koncentriran je škola i nogomet. Sve što znam o nogometu naučio sam tamo. S druge strane, odvojen si od roditelja, a po meni velik je nedostatak to što smo mi igrali samo turnire i prijateljske utakmice. Teško smo tako mogli uhvatiti natjecateljski ritam - zaključio je mladi napadač vodećeg sastava slovačke Fortuna lige.
Krešimir Lacković
7
pogodaka postigao je Divković ove sezone u slovačkoj Fortuna ligi
DRUŽENJE S BALIĆEM
Dunajska Streda grad je s otprilike 30-ak tisuća stanovnika, a s klubom DAC Marko ima ugovor još četiri godine. - Nije grad prevelik, meni je taman, uostalom i ja sam iz manje sredine. Kada sam stigao, bio je ovdje Marin Ljubičić, bivši igrač Hajduka, a sada je sa mnom još jedan bivši hajdukovac Andrija Balić, s kojim i najčešće provodim vrijeme, no kako je slovački jezik vrlo sličan našem, dosta se družimo i sa slovačkim igračima te s Mađarima u ekipi, koje smo posebno zafrkavali nakon što smo ih pobijedili u kvalifikacijama za Euro.