Kada sam završio prvi dio, Dogodovštine Baroknog Čovjeka, nisam razmišljao o nastavku - iskreno nam je na osječkoj promociji - nastavka (Novih dogodovština Baroknog Čovjeka - uz izložbu tabli), razumljivo - kroz smijeh priznao autor Vinko Barić. Priznao nam je da je za nastavak "kriv" isti onaj Dubravko Mataković, koji je neposredno "kriv" i što ovaj 40-godišnji solinski akademski slikar i strip-crtač uopće crta. Naime, vinkovački glazbenik i akademski umjetnik, 61-godišnji Mataković, napisao je Bariću u predgovoru prvog strip-albuma "da se očekuje nastavak". I to je bilo to.

- To me u jednu ruku ponukalo, to što je zapisano da bi trebao biti nastavak. Tomu je pridonio i uspjeh prvog albuma koji me potaknuo da crtam i dalje - vidljivo je i opravdano zadovoljan Barić. Ne krije 20 godina mlađi Solinjanin da je Mataković prilično utjecao na njegovo stvaralaštvo, a čini to i danas.


- Logičan je taj utjecaj, jer su i moj i njegov likovni izričaj unutar karikaturalnog stripa, a toga nema mnogo u Hrvatskoj. Stoga, kada spomenete ovaj žanr, imate svega dvoje-troje autora u cijelog državi i svi su slični - pojasnio nam je Barić. Ipak, zna se koja je čija "niša".


- Mataković je luđi od mene, ne mogu ja pratiti njegovo ludilo u stripu, ali nastojim ja svoju dozu ludila ubaciti u strip - nasmijao nas je Vinko Barić. On, kao i svi ostali crtači i crtačice stripa u Hrvatskoj, unatoč uvijek nekako po devetu umjetnost "nepovoljnim vjetrovima" koji u nas pušu - preživljavaju i opstaju. I to zahvaljujući fanovima, svjesni su i zahvalni.


- Opstajemo i zahvaljujući ljudima koji su i u Osijeku došli na promociju. To je jezgra strip-fanova koji prate većinu izdanja i koji podržavaju domaću produkciju. Moj Barokni Čovjek ima fanova i u Splitu, i u Zagrebu, a nadam se od vikenda i u Osijeku - smješka se Barić. Od stripa se, ipak, ne može živjeti kod nas. Moglo bi se, kaže Vinko, kada bi mu, primjerice Ministarstvo kulture i medija, otkupilo 100 do 150 primjeraka, jer bi to autoru bio prihod od 15.000 kuna.


Nepovoljnom položaju stripa sigurno kumuje i to što su slabo ili gotovo nikako zastupljeni u školskim udžbenicima. Niti je danas, niti je ikad bila neozbiljna, strip-scena uglavnom se bavi vrlo precizno društvenim anomalijama.
- Oduvijek je postojao i strip za djecu, ali većina nije, eventualno mlade. U našoj državi valjda treba sto godina da uđe u neke anale i arhive, pa će strip ući u udžbenike možda za 50 godina - zaključuje Barić.