O aktualnoj koronakrizi koja traje više od osam mjeseci, posljedicama za ekonomiju i mjerama koje poduzima Vlada te opasnostima koje donosi novi, drugi val pandemije kako za svijet tako i za Hrvatsku, razgovarali smo s Draženom Oreščaninom, izvršnim direktorom Udruge Glas poduzetnika iz Zagreba.

Dražen Oreščanin jedan je od trojice osnivača i partnera u tvrtki Poslovna inteligencija, vodećeg implementatora analitičkih IT sustava u Hrvatskoj i regiji s gotovo 150 zaposlenih u Hrvatskoj i tvrtkama-kćerima u Velikoj Britaniji, Austriji, Srbiji, Crnoj Gori, BIH i Sloveniji. U Poslovnoj inteligenciji je od osnivanja tvrtke 2001. na poziciji direktora Strategije i razvoja, a od 2010. na poziciji Predsjednika Uprave. Odgovoran je za razvoj novih tržišta, ostvarivanje i razvoj odnosa sa strateškim partnerima te razvoj novih proizvoda i usluga. Završio je poslijediplomski studij primijenjenog računarstva na FER-u (M.Sc) i pohađa doktorski studij. Od 2013. do 2015. bio je član Upravnog odbora Udruge hrvatskih nezavisnih izvoznika softvera CISEx. Jedan je od pokretača Inicijative Glas poduzetnika...

Za početak jedno općenito, načelno pitanje. Koronakriza traje sad već više od osam mjeseci, što smo u međuvremenu naučili, što nismo, kako smo se kao društvo prilagodili kriznim mjerama i možemo li se uopće naviknuti na duži suživot s koronom, do pojave cjepiva, recimo...?

- Mislim da nije pitanje možemo li se naviknuti na suživot, jer se moramo naviknuti. Taj suživot ima različite implikacije koje su, nažalost, većinom negativne, bilo da se radi o samoj koroni kao bolesti, bilo da se radi o fizičkom i psihičkom zdravlju općenito, bilo da se radi o gospodarstvu, školstvu, sportu, umjetnosti... Mislim da smo naučili dvije vrlo bitne stvari. Prva je da svijet općenito nije spreman na ovakve ekstremne situacije i da je kriza započela globalnom panikom i pretjeranim zatvaranjem, a druga je da je i u našem mikrookruženju teško zadržati razum i prisebnost za donošenje odluka koje su dobre za društvo u cijelosti, a nisu vođene političkim interesima.

Također, ključno je pitanje i možemo li sačuvati ekonomiju od još većih problema nego što ih zasad imamo, održati gospodarstvo aktivnim i, naravno, sačuvati radna mjesta? Koliko je pritom važna uloga države, napose uloga Vladinih kriznih mjera? S tim u vezi, koji su sektori najviše pogođeni koronakrizom, kakvo je stanje u malom i srednjem poduzetništvu, čuje li Vlada Glas poduzetnika, da se tako izrazim? IT sektor čini se najmanje pogođen krizom...

- Mi u Udruzi Glas poduzetnika dajemo sve od sebe da pokušamo sačuvati malo i srednje poduzetništvo koje je kičma hrvatskog gospodarstva. Mjere Vlade koje su uključivale minimalnu plaću i otpis poreza i doprinosa bile su dobro pogođene i prvi val krize nije rezultirao totalnim slomom i velikim povećanjem nezaposlenosti. Međutim, ima još puno stvari koje je potrebno riješiti. Od gorućih problema tu su svakako problemi s kamatom koja je obračunavana tijekom moratorija na kredite i leasinge koja je u cijelosti prevaljena na krajnje korisnike koji je nemaju od kuda platiti, te bi se trebalo naći rješenje da se taj iznos podijeli između poduzetnika, leasing društava, banaka i države. Dodatno, djelatnosti za koje je očito da neće imati prihoda još jedan dulji period, prvenstveno povremeni prijevoz, putničke agencije, event industrija te ugostiteljstvo, na rubu su propasti i njima za opstanak nije dovoljna minimalna plaća za zaposlene jer oni nemaju sredstava niti mogu doći do kredita za likvidnost za druge troškove koje imaju. Neke industrije, poput IT-a, za sada nisu toliko pogođene, ali i IT ovisi o korisnicima iz drugih industrija i pitanje je koliko će ovakva situacija potrajati. Tu su druge države EU-a riješile problem kvalitetnije, a u Hrvatskoj bi taj val zatvaranja tvrtki i obrta polako već krenuo. Ono što je nužno napraviti što prije su strukturne reforme, smanjenje poreznog opterećenja i smanjenje javne potrošnje, a prema izjavama iz Vlade, to se očigledno neće dogoditi.

U većini svijeta događa se drugi val pandemije, neke zemlje uvode ponovo stroge restrikcije, što znači da će na udaru biti i ekonomija, koja je koronakrizom ionako već dobrano načeta. I u Hrvatskoj je Stožer proteklog tjedna donio niz novih mjera, svakodnevno se apelira na veću odgovornost, a prijeti nam i novi lockdown. U jednom komentaru krajem lipnja rekli ste kako bi dodatno zatvaranje bilo ‘katastrofalno‘...?

- Novi lockdown bio bi doslovno smrtna presuda za mnoge djelatnosti. Ako nošenje maski bude obvezno u restoranima i kafićima (takve mjere su ovog tjedna donesene, op.DJ), vjerojatno će u roku mjesec ili dva polovina objekata biti zatvorena zauvijek. Lockdown utječe na smanjenje potrošnje u svim područjima - ljudi neće kupovati odjeću, televizore, automobile i taj domino-efekt počet će pogađati i djelatnosti koje nisu bile pogođene u prvom valu krize. U Hrvatskoj su sigurne jedino državne institucije, do sada u njima nije izgubljeno ni jedno radno mjesto. Primjerice, njemačka vlada je financijski pomogla Lufthansu, ali unatoč tome Lufthansa je otpustila 22.000 zaposlenih, dok u Croatia Airlinesu i drugim državnim kompanijama nije bilo otpuštanja, možda su tek ponegdje plaće smanjene. Hrvatski proračun nije vreća bez dna i takvo stanje nije održivo ako bude ponovnog zatvaranja. Iz izjava premijera i ministara možete čuti da novog zatvaranja sigurno neće biti, jer to znači pad poreznih priljeva i država će se vrlo brzo naći pred bankrotom.

S obzirom na razmjere krize u kojoj se nalazimo, probleme sa sve većim brojem zaraženih te neizvjesnosti dokle će pandemija trajati, živjeti pod takvim pritiskom i usto još raditi, poslovati, sve je teže i problema je sve više. Kako se nositi sa situacijom, prilagoditi na suživot s virusom u tzv. novom normalnom, te pritom zadržati koliko-toliko optimizam i nadu da će sutra biti bolje? To, naravno, vrijedi i za ekonomsku situaciju i recesiju u kojoj smo se našli...

- Nadati se uvijek možemo, ali treba biti realan i pripremiti se na to da će ovakva situacija trajati nekoliko godina. Srećom, smrtnost od virusa nije velika, jer da je veća, vjerujem da bi cijeli svijet potpuno izgubio razum. Novi lockdown bio bi posljednji čavao u lijesu hrvatskog gospodarstva. Drugi val je počeo u cijeloj Europi i nije realno očekivati da će do brzog oporavka doći sljedeće godine, dakle bit će potrebna trajna prilagodba ne samo u gospodarstvu nego u svim područjima društva.

Kriza će utjecati i na mentalno zdravlje pojedinaca i društva, ovo što sada proživljavamo je tek početak. Teško je predvidjeti što će biti u budućnosti, ali trebamo zadržati optimizam i truditi se da krizu prebrodimo. (D.J.)