Magazin
TEMA TJEDNA: DRUGI KORONAVAL: ALARMANTNO STANJE (I)

Epidemiju može pobijediti samo odgovornost
Objavljeno 17. listopada, 2020.
IZBJEĆI NOVI LOCKDOWN POD SVAKU CIJENU: SVI SMO DUŽNI PONAŠATI SE ODGOVORNO PREMA SEBI I DRUGIMA

Vezani članci

TEMA TJEDNA: DRUGI KORONAVAL: ALARMANTNO STANJE (II)

Ljubica Uvodić-Vranić: Sad znamo da nismo dobro razumjeli opasnost

INTERVJU: DRAŽEN OREŠČANIN

Novi lockdown bio bi smrtna presuda za hrvatsko gospodarstvo

Diljem Europe ponovno dramatično raste broj novih slučajeva zaraze koronavirusom, toliko da Stari kontinent postaje gori i od Amerike. Situacija je toliko loša da s drugim valom sve više država uvodi nove restriktivne mjere koje se mnogima baš i ne sviđaju. Zapravo se puno može učiti na preokretu u Italiji, koja je bila epicentar zaraze u Europi, a sada koronu koliko-toliko drži pod kontrolom jer je naređeno obvezno nošenje maski u cijeloj zemlji i u vanjskim prostorima s kaznama od čak tisuću eura. Na Balkanu, pak, Crna Gora u jednom danu ima više zaraženih nego u cijelom prvom valu epidemije.

No kakvo je stanje i što čini Hrvatska? Kao i brojne druge europske države, Hrvatska je aktualne protuepidemijske mjere odlučila donositi na regionalnim razinama. Osim onih općih, poput nošenja maski u dućanima ili javnom prijevozu, postoje brojna ograničenja koja se na određeni rok donose u posebno teško pogođenim dijelovima zemlje, takozvanim žarištima. A najgori dan bio je 7. listopada kada su samo u 24 sata zabilježena čak 542 slučaja zaraze. Takvo drastično pogoršanje epidemiološke situacije najvidljivije je u Zagrebu, gdje padaju rekordi i gdje je u 24 sata broj novozaraženih porastao za više od 200, pa je već i nazvan koronametropolom.

NOVE PREPORUKE
Nakon svega Nacionalni stožer objavio je da su obvezne maske u svim zatvorenim prostorima gdje nije moguće održati fizički razmak od minimalno dva metra. Preporučuje se da se maske nose i na otvorenom, ondje gdje nije moguće održati fizičku distancu, a organizatori okupljanja više od 50 osoba morat će za to dobiti dopuštenje županijskih stožera. Maske su građani obvezni koristiti na ispravan način cijelo vrijeme, i to preko usta i nosa. Osim već dosad propisanih maski, morat će ih nositi i zaposlenici u ugostiteljskoj djelatnosti i gosti, osim dok sjede na svojim mjestima i konzumiraju hranu, piće ili napitke, što je kod ugostitelja izvazvalo oštre prosvjede i najave zatvaranja i bankrota, pa traže hitan sastanak s Vladom. Kažu da im je problem i novopropisano radno vrijeme od 6 sati do 24 sata...

Organizatori okupljanja obvezni su najkasnije pet dana prije planiranog okupljanja preko elektroničke pošte županijskog centra 112 zatražiti suglasnost od nadležnog stožera civilne zaštite. Propisane su i kazne za kršitelje, jer ovaj put nije riječ samo o mjerama i preporukama, nego više o odlukama, a kazne su za pravne osobe od 20 do 70 tisuća kuna, a kazni za fizičke osobe još nema. Sve će nadzirati Državni inspektorat i inspektori Civilne zaštite. U kafićima može biti samo po jedna osoba na četiri metra kvadratna, na red će paziti "COVID redari", odnosno na svakih 50 osoba pazit će po jedan "COVID redar".

S obzirom na ozbiljnost situacije, premijer Andrej Plenković ponovo je apelirao na odgovornost: "Ovaj virus ozbiljna je prijetnja zdravlju i životima", rekao je Plenković, naglasivši da je važno pridržavati se mjera što ih propisuje Nacionalni stožer. Stožer, pojasnio je Plenković, "poduzima mjere kako bismo se što bolje mogli nositi s ovim najvećim izazovom".

- Naš je cilj pronaći pravu ravnotežu između zaštite zdravlja i ekonomije. Bitno je da jedno ne ugrozi drugo, ali to ovisi o svakome od nas. Moramo biti jedinstveni u ovoj borbi, moramo imati povjerenja u odgovornost naših građana - dodatno je naglasio premijer te poručio da će Vlada održati gospodarsku aktivnost te upozorio građane da izbjegavaju velika okupljanja: "Nažalost, to se odnosi čak i na velika obiteljska okupljanja, jer točno vidimo gdje su žarišta." Ministar zdravstva Vili Beroš, pak, istaknuo je da je rast broja novozaraženih bio očekivan te da u idućim danima možemo očekivati sličan trend, "osobito ako se ljudi ne budu pridržavali mjera".

NEODGOVORNOST
A nepridržavanje osnovnih mjera Nacionalnog stožera: higijene ruku, razmaka i nošenja maski, kao i neprijavljivanje kontakata, dovelo je do velikog porasta broja novozaraženih. Ono što posebno zabrinjava epidemiologe, pa tako i predsjednika Hrvatskog društva epidemiologa, dr. Miroslava Venusa, jest to što gotovo trećina zaraženih nije iskrena kad prijavljuje kontakte. "To predstavlja veliki problem, tako može doći do nekontroliranog širenja bolesti. Čini mi se da je toga sve više, a mi ne možemo prisiliti ljude da nam se otvore. Što ako netko kaže da nije ni sa kim kontaktirao, kako ćemo mi to provjeriti? Kako osobi reći da laže?" pita se Venus. Smatra da se ljudi međusobno ne prijavljuju iz više razloga. Mladi imaju svoje razloge, a stariji pak neke druge. "Mladi nisu svjesni opasnosti jer će u većini slučajeva oni proći bez posljedica, a njihovi stariji ukućani zbog toga možda teže oboljeti. No njima se nikako ne sviđa činjenica da će provesti 14 dana zatvoreni u kući. Također, oni ostvaruju najveći broj kontakata i kreću se na najrizičnijim mjestima", govori Venus.

Kod odraslih obično je najvažnije egzistencijalno pitanje i koliko novca gube ako su u samoizolaciji. Već duže i iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" Zagreb upozoravaju da je skrivanje kontakata opasno, a to je ponovio i ravnatelj, dr. Zvonimir Šostar. "Brojke su zabrinjavajuće, daleko od toga da nisu, duboko sam nesretan. Bio sam u gradu i vidio kako se mladi ponašaju, nadam se manjina. Stotinjak mladih bez maski, u kafićima, na cesti i stoga će posve sigurno bar 5 - 10 njih biti pozitivno. Nijemci, Šveđani, Francuzi, pa čak i Talijani, nose maske. Predložit ćemo da se ujednači radno vrijeme svih ugostiteljskih objekata, sada imamo strašne gužve i mislim da je primjereno da rade do ponoći", rekao je Šostar. Venus još objašnjava da ljude frustrira i trajanje samoizolacije te da se razmatra smanjenje na deset dana, koliko traje i izolacija bolesne osobe. "Ako se detaljno razloži, to izgleda ovako: zaražena osoba mora biti u izolaciji deset dana, u trenutku kad dozna da je bolesna, prošla su bar tri dana od pojave simptoma, uzimanja brisa i dijagnoze, tako da ta osoba zapravo u izolaciji treba biti samo sedam dana", objašnjava Venus. S druge strane, tek tada se propisuje samoizolacija zdravoj osobi koja sljedećih 14 dana mora biti zatvorena u kući.

Što se tiče naknade, koja za dva tjedna iznosi oko 2600 kuna, to svakako predstavlja jedan motiv manje za prijavu kontakata, pogotovo onima koji nemaju mogućnost rada od kuće. Kada je riječ o "hvatanju" kontakata, odaslani su dopisi također s novim preporukama. Prema njima, epidemiolog će zamoliti oboljeloga, ako to njegovo zdravstveno stanje dopušta, da sam obavijesti svoje kontakte. Oboljeli, također, treba svojim kontaktima prenijeti poruku da trebaju biti u samoizolaciji, kako dugo se trebaju tako ponašati te im reći telefonski broj epidemiologa da ga kontaktiraju ako imaju dodatna pitanja...

STROŽE I U SVIJETU
Uz činjenicu da se s hladnijim, jesenskim vremenom razbuktava epidemija koronavirusa u cijelom svijetu, dodatnu opasnost predstavljaju i uobičajene sezonske respiratorne bolesti poput klasične gripe, pa se apelira na cijepljenje! I dok se čeka vijest kad će neko od devet cjepiva na kojima rade velike farmaceutske kompanije i znanstvene ustanove biti spremno za uporabu, za sada jedina zaštita od širenja virusa su stroge protuepidemijske mjere koje uvodi sve veći broj država uključujući i Hrvatsku. Neke su već stupile na snagu ili bi još trebale biti donesene. Tako stručnjaci traže čak i novu karantenu u Irskoj. U Češkoj je od početka listopada ponovno na snazi izvanredno stanje, što znači ponovno ograničavanje okupljanja i više kazne za one koji krše epidemiološke smjernice. Pariz je uveo najstroži stupanj mjera, što znači da su na dva tjedna zatvoreni i svi barovi. Na području Pariza rad od kuće sada mora biti na prvom mjestu "više nego ikad", priopćeno je iz ureda francuskog premijera. Oštrije mjere su i u velikim nizozemskim gradovima. Nadalje, oko pet milijuna stanovnika Španjolske, od čega većina u Madridu i okolici, ne smije napuštati gradove. Policija kontrolira prilaze te propušta samo one s potvrdom o odlasku na posao, na sudove, u bolnice, škole ili pri povratku kući. Kazne za kršenje iznosit će 600 eura. Unutar Madrida smije se okupljati najviše šest osoba umjesto dosadašnjih deset. U dijelovima Ujedinjenog Kraljevstva strogo su ograničeni čak i kontakti izvan obitelji. Island je otišao i korak dalje te naredio zatvaranje kafića, teretana i mjesta za zabavu. Pooštravanje restrikcija nije samo u Europi, zatvaraju se čak i dijelovi New Yorka...

Ali, vratimo se na kraju ponovno u Hrvatsku gdje ima i drukčijih mišljenja. Zamjenica ravnatelja NZJZ-a "Andrija Štampar" Sandra Šikić izjavila je da rekordni broj novozaraženih u Zagrebu ne predstavlja dramatično stanje "ni po kakvim parametrima", ali je ipak najavila da će se predlagati nove, "primjenjive i ostvarive" epidemiološke mjere. Dodala je još kako problem nije samo u mladima.

Bilo kako bilo, još uvijek ostaje otvoreno pitanje - kako preživjeti drugi val korone? Intencija je izbjeći novi lockdown pod svaku cijenu jer malo koja država bi ga ekonomski mogla izdržati. Među njima je i Hrvatska. A kako se to ne bi dogodilo, jednostavno smo se svi dužni ponašati odgovorno prema sebi i drugima. Naime, zima je duga, pandemija još uvijek nije doživjela vrhunac, tako da u konačnici nitko sa sigurnošću ne zna što nas još čeka. Nadajmo se ne najgore. Zato je posljednji trenutak da se svi skupa uozbiljimo i postanemo odgovorni. U suprotnom, "crno nam se piše." Jer više od 700 zaraženih koronavirusom u srijedu doista je posljednji alarm za sve u državi...

Piše: Damir GREGOROVIĆ
Cjepivo krajem prosinca?
Dr. Gordan Lauc, član Znanstvenog savjeta Vlade, pozvao je sve građane da se cijepe protiv gripe, jer bi se svi koji dođu u kontakt s oba virusa mogli suočiti s vrlo teškim simptomima. Lauc je izjavio da bi cjepivo protiv koronavirusa moglo biti dostupno već za nekoliko mjeseci i da bi se u najširoj primjeni moglo naći do proljeća. Ipak, moguće je da će prve doze cjepiva protiv COVID-19 stići već krajem prosinca! Tu optimističnu vijest objavili su neki britanski mediji koji tvrde da se planovi temelje na očekivanjima da će oxfordsko cjepivo, čije je ispitivanje nedavno nakratko bilo zaustavljeno zbog nuspojava, imati ipak uspješne rezultate ispitivanja u trećoj fazi te da bi vrlo brzo moglo dobiti privremeno odobrenje. Naravno, dotad će cjepivo morati dobiti odobrenje Europske agencije za lijekove. Hrvatska je od te količine rezervirala 1,5 milijuna doza, što bi sigurno bilo dovoljno da se od dolaska cjepiva u nekoliko mjeseci cijepi sva osjetljiva populacija - od starijih do kroničnih bolesnika.

SEAD ALIĆ


VREMENA SE MIJENJAJU, ALI NE I ZABLUDE


Svijet je u opasnosti jer je ponovno zaživjela ideja jednakosti među ljudima. Bauk se širi Europom. I svijetom. Bauk koronizma. Riječ je o pokretu koji je krenuo iz Kine i koji se poput virusa proširio cijelim svijetom. Nositelji ideje koronizma sićušni su, naizgled bezopasni koronavirusi. Historičari ideja i društvenih pokreta u njima zasigurno prepoznaju prerušene proletere, prekarne prezaposlene siromahe koji su uvijek negdje na granici između života i smrti.

DISTANCA OD ŽIVOTA


Kao poluživi ili polumrtvi organizmi koronavirusi nemaju što izgubiti. Pokrenuli su se i digli svijet na noge. Svagdje su oko nas. Podižu temperaturu. Guše svijet kakav smo poznavali. Ne razlikuju bogate od siromašnih. Prelazi sve granice. Nova internacionala ima nove zahtjeve i postavlja nove uvjete na svjetskoj razini.


Sa starim je proletarijatom bilo relativno lako izići na kraj. Dovoljno je bilo odigrati igru pretvaranja proletarijata u nekakav srednji sloj, a onda zavrnuti slavine i taj srednji sloj uništiti. No s koronavirusom nije tako jednostavno. Nositelji koronizma gotovo da i nisu živi. I ne padaju na promidžbene priče o sudjelovanju u svijetu spektakla. Ravnopravni do boli, oni su spremni podjednako napadati sve slojeve društva i društava. Borba je to na život i smrt.


Koronavirus je lukaviji i od migranata. U želji da žive jednako kao i ljudi u razvijenim zemljama, migranti kreću u samoubilačke pohode od granice do granice. Uz njihove rute sve je više nerazumijevanja, nasilja, neobilježenih grobova. No migrante se silom i oružjem može zadržati na nekom od vanjskih krugova pakla. Ograde i zidovi šalju poruku da nismo jednaki. Ali nema tog oružja ili bogatstva koje može zadržati virus jednakosti na distanci. Nema te ograde kroz koju virus neće proći. Nijedan zid nije dovoljno visok. Koronavirus leti prvom klasom. Nisu mu problem ni rijeke, ni granice, ni zidovi, niti oceani.


Koje nam upute oni "jednakiji" daju za izbjegavanje ove škart robe iz komunističke Kine? Prije svega morat ćemo se manje družiti. Nije poželjno protestirati. Nosit ćemo maske kao nekada robovi. Sudjelovanje u novoreligijskim ritualima pranja i dezinficiranja postaje obveza. Granice i zidovi vraćaju se u modu. Neravnopravnost sada moramo prihvatiti iz higijenskih razloga. Propaganda se seli u područje biološkog rata. Na izborima za predsjednike država pobjeđivat će od sada osobe imune na virus koronizma komunističke Kine.


O sudbinama ljudi odlučivat će nepouzdani testovi. Razvijat će se samo oni biznisi koje mogu provoditi korporacije koje su se dugo pripremale za doba pretvaranja građana u pacijente. Od kvalitete hrane koju konzumirate postaje važniji način dostave. Od kvalitete života postaje važnija distanca od života. Susret s drugom osobom postaje razlogom za slavlje. Dodir druge osobe postaje opasan poput dodirivanje gubavca. Strah od smrti nudi nam se kao pobjeda straha od jednakosti. Tanatos se smije Erosu.


"Jednakiji" se kao uvijek kroz povijest pokušavaju okoristiti nastalom situacijom. Ona je idealna za discipliniranje homo sapiensa koji je povjerovao kako se uzdigao do razine građanina. Da bi bio živ, građanin danas mora biti discipliniran. Ako je discipliniran, može se pretvoriti u dostavljača, vozača taksija, radnika na razvrstavanju smeća, perača ulica, člana kaste za dezinficiranje ljudi i prostora.


Pojava kineskog izvoznog proizvoda snažan je stimulans za smanjenje broja ljudi na planetu. Šteta je da se ovakva ljepota mora dijeliti na tako velik broj dijelova. Šteta je da u toj ljepoti ne uživaju samo oni koji su sposobni uživati u ljepoti. Grijeh je održavati na životu milijardu gladnih ljudi. Time se samo nagrđuje statistika o postotcima nesretnih ljudi na svijetu. Oni su vjerojatno zaslužili razrješenje od boli koja prati njihovo postojanje.

PLATONOVA ŠPILJA


Koronizam je poslao poruku i vođama religijskih hijerarhija. Nema tog boga koji će praviti razliku između vjernika u ovog ili onog boga. Svaka je molitva zakasnjela. DNK čovjeka zabilježio je sve naše zablude. Objava se sada prenosi virusom. Tko shvati - vjeruje.
Stara indijska mudrost ispričala nam je priču o slijepcima koji na temelju dodira nekog od dijelova tijela slona (repa, uha, noge, boka, surle, kljova) - zaključuju da je slon sličan užetu, lepezi, stablu, zidu, zmiji, odnosno koplju. Ako stavimo po strani pitanje je li nam važnija spoznaja slona od razumijevanja svega u čemu smo i mi slijepci, i slon, i sve što uopće postoji, ostaje pouka o ograničenostima partikularnih spoznaja (na koje smo unatoč znanostima, filozofijama ili tehnici ipak osuđeni).


Zaključani u Platonovu špilju mi i dalje promatramo sjene s nadom da ćemo proizvesti ljepše i starije sjene od onih koje nam nudi sunce. Vremena se mijenjaju, ali ne i zablude. U pravilu se bavimo posljedicama i čudimo se kako ih ne možemo dovesti u red. Simptomi bolesti naši su prijatelji, ali ustrojstvo bolesnog društva koje nas tjera da se bavimo samo simptomima nužno vodi radikalnim promjenama.


Odlukom stožera slijepih koji provodi odluke onih koji vide, slijepci su stavili maske na lice. Slon kojega žele opipati i na temelju dodira zaključiti o čemu je riječ postao je toliko sićušan da ga se ne može dodirnuti. Pa, ipak, o njemu svaki slijepac ima svoje mišljenje. Kada je riječ o koronavirusu, bar imamo opravdanje da nam je kao slijepcima teško vidjeti ono što je nevidljivo.

Piše: Sead ALIĆ

ANTONIO ZRILIĆ

EKONOMIJA JE PREŽIVJELA PRVI VAL, A PREŽIVJET ĆE I DRUGI

 

Predugo trajanje pandemije koronavirusa potaknulo je mnoge promjene na kakve nismo ni pomislili početkom ove godine, kad smo čuli prve vijesti o nekakvoj zarazi u dalekom kineskom Wuhanu. Drugim riječima, koronakriza umnogome je promijenila život ljudi, utjecala na rad, ekonomiju, ponašanje..

ŠEST KORAKA
Što smo dosad, a što nismo naučili iz svega što nam se događa kad se radi o pandemiji koja i dalje traje i ne misli stati, pitali smo Antonija Zrilića iz zagrebačkog Logiko Consultinga.

- Ponovit ću ono što sam nadavno objavio - temat koji govori o tome što možemo naučiti od koronakrize, vezano uz upravljanje kriznim situacijama, ali i ostalim projektima i inicijativama. Sažeo sam to u šest koraka:



Analiza: Ponajprije moramo vidjeti što se događa i je li posrijedi neka devijacija (odstupanje) od očekivanog.



Pronalaženje uzroka: Ako devijacija (problem) postoji i uzrok nam nije poznat, onda je sljedeći korak pronalaženje uzroka te devijacije.



Definiranje strategije: Kada smo definirali uzroke, moramo se suglasiti kojim ćemo putem krenuti i kakvu politiku usvojiti.



Akcija: Paralelno s razgovorima o strategiji moramo donositi i operativne odluke, odnosno akcije.



Odgovornost: Za dogovorene mjere treba odrediti tko je odgovoran, do kada ih treba implementirati te koga obavijestiti.



Mjerenje: Na kraju je potrebno imati uspostavljene načine mjerenja i standarde kojima se te mjere uspoređuju.

Svaki od tih koraka koji su se primjenjivali (i još se primjenjuju) u vrijeme korone primjenjiv je za svaki projekt, krizu ili inicijativu. Tom se strukturom može koristiti svaka kompanija.

Ključno je i pitanje možemo li sačuvati ekonomiju od još većih problema nego što ih zasad imamo, održati gospodarstvo aktivnim i, naravno, sačuvati radna mjesta. Koliko je pritom važna uloga države, napose uloga Vladinih kriznih mjera? S tim u vezi, koji su sektori najpogođeniji koronakrizom, IT sektor, čini se, najmanje…?

- Pokazalo se da je ekonomija uglavnom preživjela prvi val krize i tu je država (iako prema nekim komentatorima s malim zakašnjenjem) ipak uspjela amortizirati prvi i najveći udar. Državi svakako to treba priznati, jer nije išla previše u detalje oko toga tko je stvarno i koliko pogođen, nego je prvo pomogla, a onda pitala… Time smo izbjegli masovna otpuštanja i velike oscilacije, kakve smo imali u recesiji 2009. - tada su kompanije mahinalno otpuštale ljude, a onda su nakon nekoliko mjseci ponovo tražile te iste ljude da se vrate. To se nije dogodilo jer su se najbolji već snašli i ostali su manje kvalitetni ljudi. Taj je proces tada pokrenuo i veliko iseljavanje, koje je kulminiralo s ulaskom u EU. Za sada smo taj scenarij djelomično izbjegli i zato što su i ostale zemlje koje su primale naše emigrante u istoj situaciji.

S obzirom na dnevno povećan broj inficiranih, ušli smo u drugi val pandemije. Stožer najavljuje nove restriktivne mjere, svakodnevno se apelira na veću odgovornost, a prijeti nam i novi lockdown. Što bi novo zaključavanje značilo ne samo za RH nego i svjetsku ekonomiju?

- U drugom valu je državi malo teže, jer novca je sve manje, a i više se analizira tko zbilja treba pomoć a tko ne. Druga stvar koja se događa jest postupno smanjivanje gospodarskih aktivnosti, koje je normalno kada dođe do neizvjesnosti koje se u krizi generiraju. Manje se troši, više se štedi, odgađaju se veće investicije i onda se sve usporava. Taj je proces dugotrajniji od onog prvog šoka i imat će dugoročnije posljedice. Zbog toga mislim da neće biti klasičnog "lockdowna", nego će država učiniti sve kako bi se odvijala gospodarska aktivnost koja direktno ne utječe na širenje zaraze. Drugi razlog zašto neće biti totalnog zaključavanja jest i to što sada znamo puno više o virusu i na pomolu su i neka cjepiva koja bi mogla biti dostupna do kraja godine.

CIKLIČKE KRIZE
Ukupno uzevši, kako prihvatiti "stanje stvari", kako se pomiriti s činjenicom da nam se nameće prilagodba, život s virusom, u tzv. novom normalnom? I kako u takvim uvjetima poslovati? Drugim riječima, imamo li se uopće pravo nadati da će biti bolje sutra nakon ovog lošeg danas? To, naravno, vrijedi i za ekonomsku situaciju i recesiju u kojoj smo se našli…

- Mnogi ne vole taj naziv novo normalno, jer s jedne strane ignorira činjenicu da nema definicije normalnog, a s druge strane činjenicu da se mi stalno prilagođavamo i da moramo biti spremni na razne promjene. U posljednjih samo stotinu godina naše društvo i civilizacija doživjeli su enormne promjene i ono što je bilo normalno na početku 20. stoljeća nije isto normalno 1945., a to opet nije isto normalno kao i 1987., što nije isto normalno 2020. prije korone. Tako da je priča o novom normalnom deplasirana.

Treća činjenica koje moramo biti svjesni jest da krize i recesije dolaze ciklički svakih desetak godina. Kapitalističke zemlje bi mogle reći "welcome to the club". Kada smo u političkoj ekonomiji u vrijeme socijalizma učili o kapitalizmu, to je bila jedna od najvećih njegovih kritika - cikličnost kriza i konjukture, koje je socijalizam pokušao izbjeći planiranjem. Sada smo u kapitalizmu i moramo se naviknuti na te cikluse. Dobra vijest je da nakon svake krize uvijek dolazi rast, a u vrijeme rasta (biblijske debele krave) dobro je pripremati se za krize (mršave krave). (D.J.)
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana