Cijeli svijet stenje pod teretom koronavirusa koji sije smrt čak i u nekim od najrazvijenijih zemalja svijeta. Što god o tome govorili u Moskvi, lijeka za tu bolest još nema, a jedini alat kojim čovječanstvo raspolaže nepopularne su epidemiološke mjere. No, njih odbacuje dio građana zato što im je iz krajnje sebičnih razloga teško podnositi nošenje maske na licu.

Zapinje, dakle, u voljnom segmentu. O tome bi mogli ponešto reći filozofi, pravnici, psiholozi, a možda i psihijatri. Slijedom učenja njemačkog filozofa Immanuela Kanta, pravo se razlikuje od morala po tome što su pravna pravila po svojoj prirodi heteronomna, odnosno plod tuđe volje (drugim riječima, nametnuta su), a moralna pravila autonomna. Znajući kako je teško iskomunicirati provedbu jedne tako egzotične mjere kao što je nametanje nošenja maski ili poštovanja razmaka (zloglasne socijalne distance) odnosno dezinfekcije ruku, državne vlasti pokušavaju djelovati prema građanstvu u prvom redu preporukama, a samo u ekstremnim situacijama primjenjuju se i sankcije. Naravno da se dobar dio epidemioloških mjera poput zabrane putovanja ili prelaska državne granice, odnosno zatvaranja poslovnih prostora, kosi s elementarnim ljudskim pravima. Demokratsko društvo u normalnim situacijama nespojivo je s takvim zabranama. Upravo je taj raskorak između općeproklamiranih ljudskih i građanskih prava i sloboda te nužde trenutka doveo do brojnih nesporazuma kojima svjedočimo ne samo u raspravama na internetskim portalima, nego i u običnom životu. Nažalost, moguće su i brojne zloporabe u budućnosti, temeljene upravo na presedanu kome trenutno svjedočimo.

Za razliku od ostatka svijeta koji muku muči s golemim porastom oboljelih od korone i strahom od preopterećenosti zdravstvenog sustava, postoji osebujna Zemlja smiješka, Šlarafija i Dembelija, Šangri La iz najmokrijih ljudskih snova. Dobro pogađate, riječ je o Sjevernoj Koreji. Ondje, službeno, koronavirusa nema! Govoreno rječnikom Eurosonga: "Corée du Nord - zéro point!" Takav fantastični rezultat postignut je zahvaljujući jednom jedinom čimbeniku, a to je odluka sjevernokorejskog vođe Kima Jong-una da virus proglasi nepostojećim. To znači da je moguće boriti se protiv strašnog virusa i državnim ukazima.

Valja priznati da ova originalna i spasonosna ideja nije nikome pala na pamet, pa čak ni susjednoj komunističkoj Kini. Korejski partijski i državni vođa je skroman pa će sve zasluge svaliti na - socijalizam. Držeći vatreni govor tijekom vojnog mimohoda u čast 75. obljetnice osnutka Radničke partije, na kome je pokazao novo transkontinentalno balističko oružje, Kim je uskliknuo kako je njegovu zemlju od epidemije koronavirusa spasio upravo totalitarni politički poredak. Vjerojatnost da je Sjeverna Koreja izbjegla zarazu opasnim virusom ravna je ništici. Dakle, Kim Jong-un bezočno laže. S druge strane, teško mu je protusloviti jer dokaza za suprotnu tvrdnju nema. U njegovoj zemlji nema slobodnih medija, a stranim dopisnicima je faktički potpuno onemogućen rad. Staljinistički režim koji još uvijek žilavo opstoji u Sjevernoj Koreji uspostavio je apsolutnu kontrolu nad neslužbenim i neformalnim curenjem informacija. Ili, drugim riječima, stvorio je neprobojnu blokadu svoje granice s Narodnom Republikom Kinom i Ruskom Federacijom, preko koje vjerojatno ni ptica više ne može preletjeti. Nadzor sjeverne granice olakšava činjenica da ona slijedi rijeke Jalu i Tuman. U ovoj situaciji preostaje nam samo slijepa vjera u državnu propagandu iz Pjongjanga ili pak povjerenje u zdrav razum i epidemiološku logiku koja kaže kako nije vjerojatno da se Sjeverna Koreja uspjela uščuvati od ove globalne pošasti. Dovoljno je spomenuti kako je u susjednoj Kini (koja inače manipulira s podatcima o koronavirusu još od izbijanja pandemije u Wuhanu u prosincu 2019.) uslijed pandemije umrlo navodno samo 4.634 osoba. U Rusiji je do sada od zaraze covidom 19 život izgubilo 22.722 ljudi. To govori da je pandemija opasnog virusa odavno pokucala na vrata samozvanog komunističkog raja iznad 38. paralele.

No, ako Kim Jong-un ne govori istinu, što mu ne bi bilo prvi puta u životu - naime lakiranje (uljepšavanje) činjenica u klasičnom značenju boljševičkog pojma tzv. lakirovke jedan je od ključnih alata takvog načina vladanja, spominjanje socijalizma nije sasvim bez osnove. Samo totalitarna država ima toliku moć nad svojim podanicima da im može narediti i najluđe obveze, zadaće i rituale. Sjetimo se samo pomahnitalog vođe Crvenih Kmera Pola Pota koji je 1975. naredio evakuaciju višemilijunskog Phnom Penha kao i drugih gradova Demokratske Kampućije natjeravši one koji su ostavljeni na životu na teški rad u rižinim poljima. U pravu su svi trbuhozborci s ljevice koje smo tu i tamo mogli čuti ili pročitati u hrvatskim medijima, uključujući i državnu televiziju, kada kažu da je socijalizam i nije baš za baciti jer se dokazano pokazao učinkovitijim u borbi protiv korone, nego kukavna i trula demokracija. Nažalost, unatoč strašnome i zlokobnom cinizmu, oni su potpuno u pravu. Uistinu, moć zabrane i neograničenog nasilja koju posjeduju totalitarni režimi bez obzira je li riječ o komunizmu, nacionalsocijalizmu ili fašizmu puno bi bolje pomogla u nametanju epidemioloških mjera.

No, tu onda upadamo u vrzino kolo paradoksa jer su u nas najveći protivnici nošenja zaštitnih maski upravo zagovornici ljevičarskog narativa. To su ljudi kojima u životu najviše smeta Bill Gates, iz jednostavnog razloga što je jako bogat. Prije nekoliko dana u Rijeci smo na prosvjedu prozvanom Festival slobode mogli čuti poklič "Smrt fašizmu, sloboda narodu", i to samo nekoliko metara od nebodera na čijem su vrhu lokalne riječke vlasti tjednima držale golemu crvenu zvijezdu petokraku. Uostalom, u tome gradu koji je nekada davno nosio ime po kršćanskom svetcu (Terra fluminis sancti Viti, Rika svetoga Vida) vlast se nije mijenjala od svibnja 1945., a prije toga Rijekom su haračili talijanski fašisti.

Tko zna, da je nekim ludim slučajem u nas poživjelo socijalističko samoupravljanje potpirivano bratstvom i jedinstvom naših naroda i narodnosti, možda bi upravo mi bili jedina nacija koja ne nosi maske i ne boji se korone? Sjevernokorejski recept zapravo i nije loš. Zabraniš svaki govor o koronavirusu i problem je riješen. Tko mora umrijeti, može to slobodno učiniti o svom trošku. Zagrobnog života ionako nema jer ga je također zabranila Partija. Zanimljiv je ovo prijedlog za razmišljanje za svakog jugonostalgičara i titoista, kakvih se još uvijek nađe kod nas.