Nakon ljetnog koncerta na šibenskoj Tvrđavi sv. Mihovila, Meritas su nas u jesen uvele novim singlom. Riječ je o pjesmi “Taj dan” kroz koju se još jednom potvrđuje njihova uspješna suradnja s poznatim producentskim dvojcem Jurom Ferinom i Pavlom Miholjevićem. Autorice glazbe su Anita Valo i Meri Jaman, stihove je napisala njihova dugogodišnja pratiteljica kroz stihove Arjana Kunštek, a režiju spota potpisuje Mare Milin. Njihov “najnoviji zapis jednog trenutka”, kako one to vole reći, bio je povod za razgovor s Anitom i Meri, koji vam donosimo u cijelosti.

Za početak, kakvi su dojmovi s nedavnog osječkog nastupa?

MERI: Puno je lijepih dojmova. Uopće doći u Osijek za nas je poput posjeta dragoj obitelji. Dugi niz godina smo dio Zemlje bez granica Udruge Breza kroz različite projekte, koja je bila suorganizator jednog dijela HeadOnEasta. Možda je najlakše sve sažeti u jednu riječ, a to je uživanje. Svakako nas je najviše dojmilo sresti drage ljude. Naime, kroz godine nas uz Osijek vežu i divna prijateljstva, a na sve to, kao šećer na kraju, dogodio se tako lijep i ispunjavajući koncert, za koji smo zahvalne Suzani Vargović što nas je pozvala i omogućila muziciranje u divnom prostoru dvorišta iza crkve sv. Mihaela obasjanom svjetlosnim instalacijama. Iznenadila nas je količina posjetitelja i fantastična energija koja se dogodila. To su oni koncerti koji te tako ispune da lepršavim korakom ideš doma.

Možete li nam približiti vaš zajednički period prije nego što ste djelovale pod imenom Meritas? Sjećate li se trenutka kada ste shvatile da vam se glasovi tako lijepo slažu? Kako je došlo do odluke da krenete s autorskim radom?

ANITA: Pričamo o tinejdžerskim godinama. Moram priznati da nam već dugo nitko nije postavio to pitanje, moram se malo prisjetiti. Upoznale smo se kroz pjevanje u crkvi, gdje sam bila dio benda koji je svirao, te glavni vokal, a kako bi se ponekad izdvajali pojedinci iz zbora kojima bi bile podijeljene solo dionice, tako se to dogodilo i kod Meri. Oduvijek su me zanimali zanimljivi ili lijepi dvoglasi, tu se i dogodio susret naših vokala i kroz godine je zvuk tog spoja postajao sve izraženiji i prepoznatljiviji. Trenutak kad se dogodio prvi zajednički autorski rad bio je tijekom života koji sam tada dijelila sa svojim tadašnjim cimerom u Münchenu, Dejanom Oreškovićem, također glazbenikom, sjajnim producentom, i kad smo počeli nas troje zajedno snimati autorske pjesme na četiri kanala.

Koliko se vaš kreativni proces razlikuje od onoga kako su nastajale vaše pjesme prije 15 ili 20 godina? Pristupate li skladanju više kao uredskom poslu ili čekate nalete inspiracije?

ANITA: Uvijek je dobrodošao onaj okidač ili, nazovimo ga, inspiracijom, ali iza toga stoje sati isprobavanja i rada, tako da svakodnevno nastojim raditi i posvetiti određeni dio dana skladanju i aranžiranju. Jednostavno nema rezultata bez kontinuiranog rada, tako da su naleti inspiracije divni, ali to su najčešće trenutci koje treba pretvoriti u cjelinu. Većinu vremena sjediš i radiš, tako da je nekad uspješnije, a nekad manje uspješno. U ovoj fazi našeg života je bitno više toga nego prije 20 godina jer radimo na različitim projektima. Primjerice, nedavno smo imali premijeru predstave za Riječko kazalište lutaka, radile smo glazbu za “Wandu LaVandu” Jelene Tondini u režiji Morane Dolenc. Trenutno radimo za Gradsko kazalište Sisak predstavu prema stihovima Ane Prolić te završavamo naš album koji, evo, predstavljamo kroz različite pjesme posljednje tri godine.

Kako doživljavate cijelu ovu situaciju s koronavirusom? Na koji je način u kreativnom smislu karantena utjecala na Meritas?

MERI: Moram priznati da količina neizvjesnih vijesti sve više utječe na mene jer sad već sve to skupa traje neko vrijeme. Svakodnevica nam se prilično promijenila jer zaista se nastojimo pridržavati uputa u nadi da će se sve brzo vratiti u rutinu koja nam je poznata i koju zapravo na neki način svi priželjkujemo. Najuža obitelj nam je u Münchenu, te dio nje nismo vidjeli od početka godine. A što se kreative tiče, u prvom trenutku bila sam zasuta prijedlozima što bismo svi trebali raditi s viškom vremena, tako da sam na početku samo stala i predahnula, ali nakon kratkog vremena ipak sam obnavljala neke davne vještine, krenula učiti pokoju riječ francuskog...

ANITA: Prvo stanje u kojemu smo svi malo stali mi je godilo, ali nisam bila spremna počinjati nove ideje, nisu nastajale nove pjesme, previše je bilo drugih utjecaja, kako zbog situacije u kojoj smo se svi našli tako i zbog potresa u Zagrebu. Ali sam vrijeme u konačnici dobro iskoristila i završavala stvari koje su stajale i čekale da ih se primim.

Kako to da ste se tek sada odlučile objaviti pjesmu koja je nastala prije četiri godine?

ANITA: Od početka smo je uvrstile u pjesme koje će se naći na albumu, jedino nismo odmah odredile trenutak objavljivanja. Strpljivo je čekala svoj red. Vrlo intuitivno objavljujemo pjesme, imamo neki svoj krug, nacrt u kojemu zacrtavamo što u kojem trenutku želimo od nas u glazbi. Pjesma nosi svojevrsnu mistiku, strast, u ritmu tanga, te nam se ovo vrijeme učinilo kao stvoreno da ju predstavimo publici.

Jeste li zadovoljne načinom na koji je spot vizualizirao pjesmu? Kakve su dosadašnje reakcije na pjesmu i spot?

MERI: Mare nas je očarala, kao i uvijek do sada, ponajviše svojim iskrenim i “do kraja” pristupom. Najbolje se video da opisati kroz osvrt koji je sama Mare napisala, evo kratkog isječka: ” ‘Taj dan’ već samim nazivom sugerira da se radi o danu koji nije običan, koji je van rutine, gdje čula postaju izoštrenija, smisao stvari drugačiji, a život bogatiji za neku novu komponentu. ‘Taj dan’ je početak ili kraj nečeg divnog, ali, bilo da je početak ili kraj nečeg, kao takav je za pamćenje i bilježenje. Sada sam, zahvaljujući ovoj pjesmi, dobila priliku da pokažem svoju žudnju, jedan maleni dio nje.” Inače, nismo odoljele, a da ne podijelimo sa svima cijeli Marin osvrt koji se može pročitati ispod videa na YouTubeu. Moram zahvaliti glumcima Juditi Franković i Ugu Koraniju, koji su na dojmljiv, izvrstan način kroz svoje pokrete i glumu vizualizirali Marinu zamisao. Do nas dolaze one lijepe reakcije, tako da je naš dojam pozitivan.

Što mislite, zbog čega ste se toliko dugo održale na glazbenoj sceni iako nikada niste skrenule put “jeftine” zabavne glazbe, koja dominira našom estradom?

MERI: Nekad nisam sigurna kako odgovoriti na ovo pitanje. Za nas kao da drugi put i nije postojao. Glazba nam je ljubav, važan, ozbiljan i cijenjen dio života. Pogotovo autorska glazba o kojoj pričamo - nije nam sredstvo za stvaranje dodatne vrijednosti preko nje kroz kompromise, nego je sretna okolnost što možemo živjeti od toga što radimo. Da nije takav slučaj, glazba bi opet ostala ista, samo bismo uz nju radile nešto drugo za zaradu. Pretpostavljam da bi to tako izgledalo, uostalom, tako je bilo u prvim godinama našeg bavljenja glazbom.

Između ostalog, vašu su karijeru obilježile i zapažene suradnje s drugim glazbenicima. Koja vam je najdraža i s kime biste još, da imate priliku, voljele snimiti pjesmu?

ANITA: Sve su suradnje nastale iz gušta i vizije, i drage su nam jer su u glazbenom smislu nadmašile naša očekivanja. Izdvojila bih album na četiri jezika koji smo radile za Jelenu Radan, album “Voyage”, divan zapis koji rado i danas poslušamo. Jedna baš zaokružena priča koja je dugo nastajala, ali cijeli proces i krajnji rezultat predstavlja nam veliko zadovoljstvo. Voljela bih da sam ostvarila suradnju s Arsenom Dedićem, nikad mu takvo što nisam predložila, tako da sve ostaje na mojoj jednoj neispunjenoj želji.

Što za vas predstavlja doživljaj dijeljenja sebe s publikom tijekom koncerta? Možete li izdvojiti neke vaše nastupe koji vam prizivaju najljepša sjećanja?

MERI: Obljetnički koncerti našeg benda u zagrebačkoj Tvornici kulture, onaj za desetogodišnjicu i onaj Meritas20 s kojeg imamo i koncertni zapis u obliku albuma i videa, a nominiran je bio i za Porina. Ti trenutci su jednostavno kulminacija emocija kao rezultat naše retrospektive i publike koja je došla obilježiti taj nama važan trenutak. Izdvojila bih koncert u Münchenu prije dvije godine u Kulturhausu, vraćanje u grad naših početaka, kao i divne lokacije koje same po sebi koncertu daju posebno ozračje, kao što su šibenska Tvrđava, Trsatska gradina, Klovićevi dvori, Dioklecijanovi podrumi...

Koji su vam glazbeni planovi za bližu budućnost?      

ANITA: Kao što sam spomenula, završavamo album i radimo na predstavi “Dok ne ispari, dok ne zgusne” redateljice Morane Dolenc. Nadamo se da će proslave adventa otvoriti mogućnosti koncerata na otvorenom.