Piše: Nikola KUČAR

Pogledao sam ih previše. Filmova mislim. Pa opet gotovo svaki dan sjednem pred ekran i gledam tu čaroliju koju nam isporučuju. I kada bih krenuo računati koliko sam vremena proveo..., bolje da ne krenem tim putem. Zašto sam uopće spomenuo da sam pogledao previše filmova. Naime, gledajući The Old Guard redateljice Gine Prince-Bythewood, negdje u dvadesetoj minuti filma znao sam što će se dogoditi, tko stoji iza izdaje te kako bi moglo završiti ovo epsko putovanje jedne besmrtne ratnice i njezine malobrojne vojske. Jer tijekom posljednja dva desetljeća nagledao sam se ovakvih filmova, adaptacija stripova, ili grafičkih novela, u kojemu skupina "neprilagođenih" održava prirodnu ravnotežu stvari. Sjećam se Luzera koji imaju skoro pa isti zaplet, samo što u njihovom slučaju glavni likovi nisu besmrtni junaci, nego plaćenici koji isto tako "ne mogu" umrijeti. Pa opet, unatoč predvidljivoj radnji, nisam okom trepnuo dok sam gledao Charlize Theron kako se cijelu vječnost bori za pravu stvar, sita civilizacije koja juri prema svome kraju još od vremena dok se žene zvaše Andromaha.

Radnja filma prati tajnu grupu besmrtnika. Grupu predvodi Andy, skraćeno od Andromaha, naravno jer je kraće, a njihov je cilj sačuvati svijet, a to rade već stoljećima. Osim nje tu su Booker, ili pravim imenom Sebastian Le Livre (Matthias Schoenaerts), francuski vojnik koji se borio pod Napoleonom te Joe/Yusuf Al-Kaysani (Marwan Kenzari) i Nicky/Nicolò di Genova (Luca Marinelli), koji bijahu neprijatelji tijekom križarskih ratova, a sada su ljubavnici čija ljubav traje stoljećima. A tu je i nova članica skupine Nile Freeman (KiKi Layne) članica američkih marinaca. Zabavan i nasilan, kao uostalom i svaka ekranizacija stripova slične tematike, The Old Guard film je koji se gleda u dahu, a unatoč predvidljivosti i užasnoj glazbi, odrađuje svoj posao, a to je, nadam se, početak nove franšize o superjunacima koji se ne odijevaju u loše kostime.