Objavljeno 7. listopada, 2020.
Nisam mogla bolje provesti posljednje godine na Akademiji - kaže Ivana, koja je rad posvetila svima koji su joj bili podrška
Iako je bila otvorena nepuna 24 sata - od 5. listopada u 19 sati do sljedećega dana u 17 sati - kada je autorica obranila diplomski rad - izložba Ivane Škvorčević Iskušavanje slike mnoge je u najmanju ruku iznenadila. Naravno, pozitivno. Kratkom trajanju izložbe kumovao je samo jedan razlog: novac, tj. visoki troškovi produkcije.
Iako se na prvi pogled doima da joj za realizaciju rada nije trebalo više od nekoliko sati rada u galeriji i malo igre s mat folijama i rasvjetom u boji, ova se perspektivna i energična mlada Novogradiščanka s diplomom osječke Akademije za umjetnost i kulturu za svoj diplomski rad prilično namučila. Prethodili su izvedbi mjeseci čitanja, promišljanja, isprobavanja, analiziranja, korigiranja...
Točnije, frekvencijama se Ivana bavi još od 3. godine Akademije. Tada se rodila i ideja o završnom radu. Svjesna njegove kompleksnosti, s vremenom se počela odmicati od njega, okrećući se novim izazovima. Dolaskom na studij multimedije, rasplinula su se njezina očekivanja, a i počela razvijati prilična odbojnost prema slikarstvu, priznaje danas Ivana.
Pasivno gledanje
- Bilo mi je previše narativnosti koja se stalno ponavlja, zadanog formata poput prozora u koji bismo svi pasivno trebali gledati. U Stuttgartu sam pročitala nekoliko zanimljivih knjiga i počela meditirati. Upravo meditacija, kao svjesno smirivanje samih sebe i naše frekvencije, navelo me je na dodatno promišljanje - pojašnjava autorica, odbacujući mogućnost da njezin rad tako treba djelovati na promatrača. Zanimalo ju je kako proširiti i pomaknuti sliku. Narativnost i zadani format nisu dolazili u obzir. Tražila je čistu vizualnu informaciju, otvaranje novog vizualnog iskustva.
- Promjenom frekvencije mijenja se i naša percepcija prostora, i to je temeljni koncept. Taj mi se dio činio jednostavan, no trebalo je to izvesti - prisjeća se Ivana "slatkih" muka koje su sada daleko iza nje. Iza nje su i proučavanja frekvencije pa i kvantne mehanike jer nije htjela da se rad zaustavi na čistoj estetici.
- Vizualna je konstrukcija proizišla iz osobnih iskustava i pročitane literature. Postignuta jednostavnost bila mi je i cilj. To pročišćenje je i neko moje završno odmicanje od formata. Želim promatrača postaviti u kozmičku perspektivu, da on uđe u moju sliku, prostor, želim ga uvesti u svoj svijet kako bi sliku sagledao s više strana. Gledanjem klasične slike promatrač ne može doživjeti tjelesno iskustvo, a ja mu želim ponuditi multisenzorno - zadovoljna je Ivana Škvorčević, odgovorno tvrdeći da ovaj rad jest produkt posljednjih pet godina studiranja, ali i životnog iskustva. Veliki "krivac" za njezino poimanje slike i odmicanje od figurativnog slikarstva je Platon, uslijedili su Wittgenstein, Lacan, Agamben. U okvirima čistoga razuma Ivana Škvorčević uključuje i duhovnost.
Pseudoprostor
- Mislim da sam cilj postigla, ali i da će se ovaj rad nastaviti u drukčijim varijacijama - otkriva nam Ivana, koja je rad prilagođavala zadanostima Galerije Knifer. Svaki drugi prostor i druga frekvencija svjetla mijenjaju naš doživljaj pseudoprostora.
Pred njom je još mnogo toga što može istražiti i poimati svijet koji nas okružuje i energiju koja nas pokreće. I Tesla je pisao o tom da se različitim frenkvencijama može mijenjati ljudsko raspoloženje i aktivnost.
- Želite li razumjeti svemir, morate razmišljati o frekvencijama, govorio je Tesla - dodala je Ivana Škvorčević. Ishod ju je ohrabrio, pa ne žali ni jedne kune uložene u ovaj rad, planira ga slati na natječaje. Velika hvala ide na račun mentora Freliha i njegove asistentice Ane Petrović.
- Nisam mogla bolje provesti posljednje godine na Akademiji - zaključuje Ivana, koja je rad posvetila svima koji su joj bili podrška.
Narcisa Vekić
RAD JE DO POSLJEDNJEG TRENA VISIO O KONCU
"Rad je visio o koncu, do otvorenja je sve bilo upitno hoće li uspjeti jer to nije obični crtež, a i puno je novca uloženo. S mrakom se ružno pače pretvorilo u prelijepog labuda. Osim što ovim radom Ivana pomiče granice sebi i drugima, pomiče ih i meni. To je i smisao, da ponekad i ja nešto dobijem od studenata, a da to njima koristi", zadovoljan je mentor Vladimir Frelih, koji nije skidao osmijeh s lica cijelu večer. Dodaje kako je s Ivanom bio užitak i studirati, družiti se, putovati. Sretan je zbog nje i uvjeren da je pred njom - uz dodatni rad - vrlo solidna perspektiva u ne baš lakom zanimanju umjetnice.
MasterClass u Stuttgartu
Studenticom kakvu si svaki profesor priželjkuje u svojoj "datoteci" nazvao je Vladimir Frelih autoricu. Premda bi način na koji Ivana Škvorčević radi trebao biti standard, to je, na žalost, kod nas još uvijek iznimka, kaže mentor, koji se nada da će Ivana ipak otići u Stuttgart na masterclass.