Kultura
STARO SELO - ZANIMLJIVO OD PRAPOVIJESTI DO DANAS

Hršak: Mogli bismo u Baranji kopati 365 dana u godini, jer je bogata arheološkim nalazima
Objavljeno 26. rujna, 2020.
Želja za nastavkom istraživanja na ovim lokalitetima postoji, no ključne su financije

Kada radimo sustavna arheološka iskopavanja, izbjegavamo kopanje u ljetnim mjesecima jer je prevruće. Gledamo da to bude u proljeće ili u ranu jesen. No ovo je bilo zaštitno iskopavanje i morali smo se prilagoditi investitoru. Radilo se na trasi buduće obilaznice oko Belog Manastira - prisjetio se terena Tomislav Hršak, arheolog i ravnatelj Arheološkog muzeja u Osijeku. Iako je otada prošlo nepunih mjesec dana, čini mu se kao da su prošli mjeseci. Svakako razlog tomu jest u činjenici da je ovo bio jedan od intenzivnijih i napornijih terena, a i kopali su u za arheologe neobičnom terminu - ljetnim mjesecima, na temperaturama daleko iznad 30 °C. Laičkim žargonom rečeno, prvu su lopatu u tlo zabili 18. svibnja, a posljednju 31. kolovoza. Kopali su južno od starog korita rijeke Karašice, između Petlovca, Šumarine i Belog Manastira, na relativno kratkoj trasi u dužini od 3,2 km.


Uz Osječane (na čelu s dr. Draganom Rajković), na terenu na lokalitetu Beli Manastrir - Staro Selo bili su i arheolozi Instituta za arheologiju iz Zagreba (koje je predvodio dr. Marko Dizdar), dok je ekipa Arheološkog muzeja u Zagrebu provodila istraživanja na nalazištu Šumarina pod vodstvom dr. sc. Jacqueline Balen. U svijetu arheologije timski rad više institucija nije novost, posebice kada su u pitanju javni natječaji kao ovaj na koji su se tri ustanove javile kao zajednica ponuditelja ili kada investitor da kratak rok. AMO u tom roku ne bi uspio sam i morao bi utrostručiti ekipe.

Nezavidni arheolozi

Prije svih velikih infrastrukturnih radova obvezna je izrada studija utjecaja na okoliš, u što je uključena i kulturna baština. Ako trasa ide preko već poznatih arheoloških lokaliteta, konzervatori izdaju rješenje investitoru o obvezi provođenja arheoloških istraživanja. Dionica belomanastirske obilaznice na kojoj je kopao AMZ u blizini je registriranog lokaliteta Beli Manastir - Ciglana, pa su pretpostavke o bogatom nalazištu bile očekivane i opravdane. Ipak, nisu "izvlačili" šibicu tko će raditi koji teren.


- Dogovorili smo se, ipak su samo dva terena u pitanju, a građa će vjerojatno završiti kod nas - pojašnjava Hršak, odbacujuću bilo kakve insinuacije o eventualnoj "zavidnosti" na drugu ekipu kojoj je dopao bolji teren, pa i zanimljiviji nalazi.


- Nekad se nekomu posreći i bude neočekivanih nalaza, no u 90 % slučajeva mi pretpostavimo što bi moglo biti. Iako ovaj lokalitet nije do sada bio poznat, indicije su postojale zbog položaja terena, površinskih nalaza i tamošnjih toponima. Iskopavanje je potvrdilo da je lokalitet bogat, i to iz nekoliko razdoblja. Neki su nas nalazi prilično iznenadili - priznaje ravnatelj. Sȃm položaj lokaliteta Staro Selo, uz tok stare Karašice, na povišenom mjestu i toponim bili su dovoljni arheolozima da naslute što se pod površinom krije. Našli su ostatke naselja iz prapovijesti (iz eneolitika, oko 4000. g. pr. Kr.) i iz mlađeg željeznog doba (koje se povezuje s Keltima, tj. latenskom kulturom), bilo je tu ostataka i kasnoantičkog naselja te naselja iz kasnog srednjeg i novog vijeka. To je bilo zanimljivo jer su našli naselje koje se može pripisati vremenu turske dominacije na ovom prostoru. "Slagali" su se arheološki slojevi kroz povijest.


- Ondje je i danas naselje, kopali smo doslovce 20 m od prvih kuća. Presudan je položaj, oduvijek ljudima zanimljiv, od prapovijesti do danas. U blizini je pitka voda, šuma, plodna zemlja, ni Dunav nije daleko, što je omogućavalo trgovinu, a i danas je tu prometnica prema Mađarskoj. I nekoć su tu bile prometnice koje su vodile i na sjever i na jug. No najviše nas je iznenadilo što smo, uz naselje, pronašli i groblje iz kasne antike s 29 grobova. To je tek dio groblja, preko kojeg je prešla trasa, a pretpostavljamo da se ono proteže i širi i dalje. Riječ je o kosturnim ukopima u rakama i svi su bili vrlo bogati, pokojnici su pokapani s nakitom, dijelovima nošnje, keramičkim posudama u kojima su vjerojatno bili hrana i piće za drugi svijet. U svakom smo pronašli ili staklenu čašu ili posudu, vjerojatno za istu namjenu - kaže Hršak.


Antropološke analize tek slijede i dat će više pojedinosti o pokojnicima, no gruba procjena pokazuje da su u pitanju i odrasli muškarci i žene, mladi - vjerojatno stanovnici naselja. U Baranji je limes, granica Rimskog Carstva s utvrdama u kojima je bila stacionirana vojska i uz koje su bila vezana groblja. Ovo je groblje bilo organizirano, pokojnici su pokapani na redove i vjerojatno je to ruralno stanovništvo koje je bilo u kontaktu s vojnicima, opskrbljivalo ih hranom.


- Našli smo tragove pljačkanja, vjerojatno još iz doba antike. Neki su bili prekopani, a jedna je raka bila prazna, no uz nju je bila jama s kosturom bez priloga, ali je bio netaknut. Pljačkanje je bilo uobičajeno za antiku, unutar jedne ili dvije generacije jer su se uz pokojnike stavljale vrijedne stvari, zlato, novac - kaže Tomislav Hršak, ne krijući da priželjkuju nastavak istraživanja upravo groblja. To bi trebalo financirati vlastitim sredstvima ili novcem Ministarstva kulture i medija. Sluha za arheologe država uvijek ima, ali trenutačna situacija sve otežava. U ovakvim situacijama - da su okolnosti ‘normalne‘ - na arheolozima bi bilo da što bolje argumentiraju zašto treba nastaviti istraživanje baš na određenom lokalitetu.
Antika u Baranji

- Ne možemo reći bismo li izvan trase našli 2 ili 202 groba, iako postoji mogućnost geomagnetskog snimanja, što smo činili već na Batini i jasno vidjeli rake - pojašnjava Hršak. Na pitanje bi li bila šteta da to ostane "zakopano", kroz smiješak dodaje da je ionako tako već stoljećima.


Već su ovim istraživanjem dobili mnogo podataka o životu u prapovijesti, srednjem vijeku, antici u Baranji. Svaki lokalitet daje nešto novo što će pridonijeti budućim znanstvenim istraživanjima, a nakon što materijal prođe restauraciju i konzervaciju, znanstvenu i stručnu obradu, bit će predstavljen kroz izložbe, publikacije, znanstvene članke i radove. Svakako su nalazi dovoljni za zanimljivu priču o životu u Baranji kroz povijest. S obzirom na to da njihov stalni postav - koji je još uvijek u nastajanju - ima i dio posvećen prapovijesti i srednjem vijeku, ravnatelj ne odbacuje mogućnost da nešto od najsvježijih nalaza završi upravo kao tzv. osobna iskaznica muzeja. Stalni postav nešto je što treba osvježavati bar svakih 5-10 godina, a ne nepromijenjen čuvati tri desetljeća.


Što s ostatkom Baranje, pitali smo ravnatelja Hršaka. I na to nam je pitanje odgovorio uz zadovoljni smiješak:
- Mogli bismo mi 365 dana u godini kopati jer je Baranja, kao i cijela istočna Hrvatska, bogata arheološkim nalazima. Uvijek postoje lokaliteti koji su manje ili više zanimljivi. Ovaj je bio prilično izazovan u prvom redu jer je riječ o naseljima iz nekoliko razdoblja. Moramo biti oprezniji jer dolazi često do preklapanja objekata. Dobili smo nove informacije o organizaciji naselja i materijalnoj kulturi. Ovo je jedan od boljih terena na kojemu smo ja kao arheolog i AMO kao institucija radili posljednjih 15-ak godina - kaže Hršak, kojemu ne smeta što je ljeto proveo radno.


Narcisa Vekić
Neke su nam godine bolje, neke lošije
Iako novca nikad dosta, Tomislav Hršak nije nezadovoljan iznosom koji država godišnje izdvaja ciljano za arheološku baštinu. Taj je iznos bio oko devet milijuna kuna prošle godine za cijelu državu (što se potom dijeli po programima), no nisu to jedini izvori, kaže, posebice za institucije znanstvenoga karaktera. I druga ministarstva imaju atraktivne razne programe financiranja, na raspolaganju su brojni projekti raznih ustanova, pa i posljednjih desetak godina međunarodni projekti preko Interreg programa.

"Za nas arheologe to ne mijenja puno na stvari, neke su nam godine bolje, neke lošije. Ova je svima bila krizna, a tko zna što nas čeka sljedeće!? A sjetimo se i godina nakon krize 2008. Za kulturu se iz proračuna u Hrvatskoj uvijek izdvaja manje od jedan posto s tendencijom smanjivanja. Snalazimo se, nekad unutar kuće nađemo način ili se, pak, udružimo s nekom institucijom kao sada ako je nalazište vrijedno", kaže ravnatelj Arheološkog muzeja u Osijeku, Tomislav Hršak.
Bolja budućnost
Vrijeme karantene iskoristili su radno, no žao im je što su neko vrijeme bili potpuno zatvoreni, što su školski posjeti gotovo posve izostali, a djeca su im najdraži posjetitelji, priznaje Tomislav Hršak. Jesen je neizvjesna, "stidljivo" ih zovu iz škola, nalaze načine uz poštovanje mjera. Radionice su prilagodili, no skupine su tada ipak manje. Problem su ekskurzije, ali svi su u istom nezavidnom položaju. Nimalo nisu ružičasti podatci o padu posjećenosti u nekim muzejima za gotovo 80 %. "Morat ćemo pokušati preživjeti ovu godinu, s nadom u bolju budućnost", kaže Hršak.
Kultura je ono što nas drži?!
"Nakon strojnoga iskopa sloja humusa debljine oko 0,50 m, otkrivene su brojne zapune objekata koje sadržavaju keramičke ulomke, životinjske kosti te kućni lijep i rimsku opeku. Izdvajaju se ostaci infrastrukture rimskoga i starijega, kasnobrončanodobnog naselja s ukopima jama, peći te poluzemunica koji ukazuju na postojanje organiziranih naselja. Sporadično su prisutni i plitki, ukopani objekti iz razdoblja mlađeg kamenog i kasnog bakrenog doba. Na južnom dijelu nalazišta otkriveno je i nekoliko grobova iz razdoblja kulture polja sa žarama" - objavio je tijekom radova Institut za arheologiju ponosno na svom Facebook profilu detalje o istraživanju koje su za njih na nalazištu Šumarina vodiledr. sc. Jacqueline Balen, muzejska savjetnica, i Ana Đukić, kustosica. One su utvrdile postojanje pretpovijesnoga i antičkoga nalazišta.

Svima su oduvijek, a posebice ovih mjeseci puna usta kako je kultura ono što nas drži, nije li upravo ovo vrijeme da se pokaže koliko im/nam je doista stalo. Mnogim kulturnim djelatnostima ovakve okolnosti - idu na ruku, jer su odvijaju daleko od očiju javnosti, ne uključuju masovna okupljanja pa samim tim i ne ugrožavaju nikoga. Da je više novca, uvjereni su arheolozi, i rezultati bi njihovoga rada bili bolji i vidljiviji. Nadu ne gube, jer ionako im je kulturna baština na prvom mjestu, okolnosti se ionako mijenjaju iz dana u dan, godine u godinu.
Morat ćemo pokušati preživjeti ovu godinu
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

VINKO BARIĆ U OSIJEKU

Ne mogu pratiti Matakovićevo ludilo u stripu

2

ENI KATARINI HALER 38. NAGRADA GJALSKI

Osječanka najmlađa u povijesti dodjele

3

IZLOŽBA U GISKO-U U POVODU MJESECA HRVATSKE KNJIGE

Obitelj Truhelka za svoj Osijek i buduće naraštaje