DR. SC. BRANIMIR VIDMAROVIĆ EKSPERT ZA MEĐUNARODNE ODNOSE
Smatram da ne postoji novi svjetski poredak. Sama riječ poredak, odnosno order na engleskom, u suprotnosti je s trenutno dominantnom teorijom realizma u međunarodnim odnosima, koja vidi svijet kao anarhiju u kojoj se velike sile bore za sigurnost i moć. Veliki mogu kontrolirati male, ali tko kontrolira velike? Nitko. Taj poredak bi zapravo bio stanje ravnoteže koja počiva na nuklearnoj moći, ekonomskoj moći i kapacitetima za stvaranja saveza odnosno ideološku i svjetonazorsku privlačnost. No to je poznato stanje i ne implicira nešto novo - kaže dr. sc. Branimir Vidmarović, ekspert za međunarodne odnose, analitičar portala seebiz.eu, te dodaje:
- Svijet danas počiva na određenim stupovima koji su postavljeni nakon Drugog svjetskog rata. To su: Vijeće sigurnosti - pet nuklearnih država s pravom veta, sustav kontrole nuklearnog naoružanja, financijski sustav dominacije dolara Bretton Woods i principi samoopredjeljenja naroda, teritorijalne cjelovitosti i ljudskih prava i sloboda iz Helsinškog zaključnog akta 1975.
Nijedan od tih stupova još uvijek nije srušen. A to znači da stari, odnosno aktualni "svjetski poredak" još uvijek funkcionira i zasad nema naznaka da bi se mogao urušiti.
No svakako bi moglo doći do transformacije svjetskog stanja i odnosa zemalja. Prvo, u sustavu kontrole nuklearnog naoružanja ostao je jedan jedini veliki sporazum o redukciji strateškog naoružanja (START) koji istječe u veljači 2021. Ako se Rusija i SAD ne dogovore o prolongaciji, bit će to prva prava velika pukotina. Drugo, tema reforme Vijeća sigurnosti UN-a i uključivanja novih zemalja u klub velikih će u idućim godinama jačati. Treće, dominacija dolara mnogim zemljama više nije komforna. Iako dolar neće biti zbačen s trona, kako neki prognoziraju već tridesetak godina, dobit će na važnosti druge valute. Istraživanje i uvođenje potpuno digitalnih državnih valuta poput kineskog e-yuana promijenit će način na koji razumijemo i gledamo novac. Stvaranje neovisnih nacionalnih i multilateralnih transakcijskih sustava kao alternativa ustaljenom zapadnom međunarodnom sustavu SWIFT-a te svima nam poznatih kartica Visa ili Master svakako će u nekoj doglednoj budućnosti promijeniti pravila igre i domet zapadnog financijsko-sankcijskog čekića.
Priče o novom svjetskom poretku nisu od jučer. Zašto se zapravo paradigma o novom svjetskom poretku neprestano "servira" javnosti, naročito u vremenima krize?
- U raznim razdobljima i varijantama, novi svjetski poredak je varirao od distopije do utopije. Bilo je razgovora o dominaciji korporacija i novca nad državama i stanovništvom, čipiranju i uspostavi jedne globalne vlade. Zatim je novi svjetski poredak postao priča o boljem, liberalnom svijetu, s manjom količinom patnje i većom jednakošću. Sve ovisi o tome tko plasira priče i s kojim ciljem. S jedne strane, ljude se može pokušati uvjeriti da su bilo kakve promjene loše i da treba sačuvati staro stanje stvari i društveno uređenje. S druge, može im se reći potpuno suprotna stvar. Novo - bilo dobro ili loše - ljudima je uvijek uzbudljivo i izvor je stresova i društvenih previranja koje političke snage mogu pokušati iskoristiti u svoje svrhe. No u vremenima krize vjera u novu, svijetlu i bolju budućnost logičan je propagandni potez za bilo koju državu i sustav. Jer zemlja mora funkcionirati, a ljudi trebaju nastaviti "vrtjeti" ekonomiju.
HIBRIDIZACIJA STILOVA
S tim u vezi, povijest nas uči da velike promjene i poremećaji mogu izazvati nepredvidive i dalekosežne reakcije. Novinar Atlantica Tom McTague uvjeren je da geopolitički drugi val dolazi, a pitanje je samo gdje će udariti, što opet ovisi o odnosima i interesima SAD-a, Rusije, Kine, ali i unutar Europske unije. Vaš komentar? Što bi zapravo predstavljao geopolitički drugi val?
- McTague razmišlja o (negativnim) međunarodnim posljedicama drugog vala koronavirusa u siromašnim zemljama i zemljama u razvoju. Neovisno o tome hoće li se to dogoditi, jedan od zaključaka s kojim se možemo složiti je fragmentiranost svijeta: jačanje trenda identitetskih nacionalnih ekonomija, jačanje protekcionizma i kontrola opskrbnih lanaca.
Ako je prvi val pokazao da zapadni demokratski svijet nije u stanju pružiti bolje odgovore na pandemiju od nedemokratskog, onda bi drugi val mogao pokazati da demokracije i slobodna tržišta nisu uvjet za bolji postkrizni ekonomski i društveni oporavak.
Tu se krije glavna posljedica svih valova: hibridizacija državnih stilova upravljanja i vrijednosti. U nakani da bolje upravljaju krizom te njezinim ekonomskim i društvenim posljedicama, te u nastojanju da se odupru utjecaju Rusije i Kine, zemlje zapadne demokracije poprimaju neke karakterne osobine nedemokratskih sustava.
Taj drugi val, kakav god da bio, trebao bi pokazati tehnološke i financijske kapacitete krupnih zemalja te demonstrirati tko je sposoban funkcionirati samostalno, a kome trebaju savezi.
Konfrontacija između Zapada i Istoka će se nastaviti i tu će strahovito važni biti glasovi i preferencije manjih zemalja, koji će svoje kontakte birati pragmatično, a ne ideološki.
Na kraju, taj val bi prema svemu sudeći mogao bio geodigitalni. Načelno sam protiv pojma geopolitika, ali moram priznati da visokotehnološka konkurencija poprima obilježja borbe za geografsku dominaciju. Strane lobiraju i nastoje uvući zemlje u svoje digitalne orbite, svoje visokotehnološke i komunikacijske okvire.
Američki izbori - Trump ili Biden, koje su sličnosti, a koje razlike?
- Donald Trump je definitivno utjelovio mnoge trendova i ubrzao ih. Vrlo je zanimljivo što je kroz nominalnu politiku izolacionizma zapravo povećao američku prisutnost svagdje u svijetu i učinio američku politiku glasnijom no prije, a pri tome smanjio povjerenje prema SAD-u.
Za Bidena se smatra da će nastaviti vanjskopolitičku liniju Trumpa u odnosu prema Kini i Rusiji. Pri tome bi Biden mogao pokušati zacijeliti transatlantsko jedinstvo i ojačati oslabljene veze sa saveznicima. No teško da će stvari biti kao prije. Jače zemlje diljem svjetskih regija već su se okusile u samostalnom upravljanju odnosima sa svijetom i susjedima. Iskustvo mnogih u Latinskoj Americi, Aziji i na Bliskom istoku pokazalo je da manjak američkog vodstva i nije toliko tragičan i da većina većih igrača ima kapaciteta da uspostavlja kontakte s bilo kojim režimima sve dok se poštuje prioritet nacionalne sigurnosti.
NAJVEĆI IZAZOV
Za kraj, malo o Europskoj uniji. Kakav bi mogao biti tzv. novi europski poredak u postpandemijsko doba?
- Europa nakon pandemije bit će unutarnje čvrsta, ponajprije zbog financijskog okvira paketa pomoći koji će zadužiti sve zemlje. Kako bi se dobro nosila sa svim izazovima koji su trenutno "na čekanju", a koji će se sigurno vratiti: migracije, terorizam, Ukrajina, energetska sigurnost, širenje na Jugoistok, Europa mora uspostaviti političko jedinstvo. To je najveći izazov jer je ono trenutno na niskoj razini. Ono se može graditi na dva načina: centralizacijom vlasti u okvirima dominacije jednog, dvaju jakih igrača ili kroz pluralizam i uvažavanje drukčijih mišljenja malih zemalja. Za preživljavanje u kriznom razdoblju posve je jasno da mora biti jedan kapetan i jasni zapovjedni lanac. Ali razdoblje oporavka moglo bi u tom smislu biti problematično. Logika evolucije političkih sustava zahtijevat će uspostavu kriznog nadnacionalnog okvira s odgovarajućim alatima i metodama. Trebat će puno promišljanja da se procijeni kakva je budućnost europskog vanjskopolitičkog jedinstva i relevantnih mehanizama. Bez Britanije, Francuska i Njemačka dvije su najutjecajnije zemlje. No upitno je koliko će nakon pandemije te zemlje imati časti i poštovanja da budu prihvaćene kao lideri.
Pregovori s Kinom oko investicijskog sporazuma prvi su veliki vanjskopolitički test za (post)pandemijsku Europu. Ako Kina pristane na sve ili većinu europskih uvjeta, bit će to važan korak u jačanju Europe kao samostalnog političkog centra moći. Odnosi s Rusijom i ruskim susjedstvom i Turskom također su dio te priče. Važno je da prema Rusiji Europa ima konstruktivne dodirne točke koje će zadati smjer razvoja bilateralnih odnosa nakon ruskih izbora 2024. Mišljenja sam da agresivna politika prema Rusiji samo odmaže: Vladimir Putin ima više motiva za ostanak na vlasti u uvjetima konfrontacije. Dobronamjerna Europa može pomoći njegovu odlasku.
Osim toga, tko god pobijedio na američkim izborima, mora shvaćati da snosi velik dio odgovornosti za to jedinstvo. Trump je dosad ciljano uspostavljao kontakte sa zasebnim europskim zemljama i podupirao njihove protueuropske skepse. Takvu metodu koristi i Kina, uz bitnu razliku da Peking obično podupire EU-centrične stavove i politike. Bijela kuća mora poduprijeti jedinstvo Bruxellesa jer je jaka i neovisna Europa u američkim interesima, koliko god se o tome trenutno šuti.
(D.J.)
RATKO MARTINOVIĆ
Sudbinu uzeti u vlastite ruke
Pandemija je kao mogućnost bila najavljivana godinama, a i zloguka proročanstva nisu jučer došla na naslovnice svjetskih i domaćih medija. Sjetite se samo crnih prognoza oko svinjske i/li ptičje gripe, kao i gotovo sezonskih upozorenja da će se davno zaboravljene bolesti vratiti na velika vrata, ako se za samo pokoji postotni poen smanji procijepljenost.
RATOVI PROTIV SVEGA
Uz to smo godinama kroz razne teorije zavjere bili podsjećani na Gatesove komentare s Ted Talka, gdje iz nepoznatog razloga povezuje cijepljenje i depopulaciju globalnog stanovništva: "Ako odradimo odličan posao vezan uz cjepiva, zdravstveni sustav i reproduktivne servise, mogli bismo smanjiti taj broj (devet milijardi ljudi u budućnosti, nap.a.), za oko 15 %", i čuveni govor Georgea H.W. Busha u kongresu davnog 11. rujna 1990. godine, u kojem navodi karakteristike Novog svjetskog poretka čije reperkusije poput predviđanja pogađaju geopolitiku do danas te istoimenu knjigu maga sive eminencije Henryja Kissingera.
Iz navedenih razloga nisu ni čudne ni nevjerojatne pretpostavke koje vode u smjeru kriznog menadžmenta za vrijeme koronablokade, a izravno se tiču i NWO aspekta, ovaj put u ruhu famozne krilatice "novo normalno". Jasno, za unaprijed pripremljenu agendu virusa potrebno je imati jasne i konkretne dokaze, no ideja da su situaciju iskoristile ranije etablirane poluge moći uopće nije zapanjujuća. Čak bi se u kontekstu situacije moglo zaključiti da bi nepostojanje prilagodbe u okvirima novog svijeta bilo naivno i infantilno.
Kako je gotovo uvijek diktatura počinjala brigom za dobrobit nacije, ne čudi ni sve uočljivija distopija najavljivana u ruhu buduće utopije. Novi svjetski poredak u načelu bi ovisio o prepuštanju moći u nečije ruke, bilo globalnog policajca, jedne svjetske države, ili prosvijetljenog pojedinca. Iako je vjerovanje da će netko drugi činiti sve da bi vama bilo bolje iz današnje perspektive tragikomično, ljudi prepuštaju vlastitu slobodu paraustavnim tijelima koja najčešće sigurnost ne nude ni sebi samima. Već smo vidjeli "Rat protiv droge", i "Rat protiv terorizma", dvije vrlo skupe i neuspješne platforme koje su problem samo dodatno produbile. Legitimitet im je ovisio o strahu naroda, pa su kroz različite propagandne kampanje manipulaciju izvršavali putem medija, religijskih tijela i civilnih udruga.
Situacija s "Ratom protiv virusa" pokazuje iste faktore i potencijalne probleme, iako je možda prerano tvrditi kako će duge izolacije, izostanci fizičkih aktivnosti i neprilagođavanje novim sezonskim bolestima povećati virusnu opasnost, kao što su kroz godine narkotici postali daleko dostupniji širim masama unatoč "ratu", ili da je ISIL praktički financiran iz sličnih kanala kao i navedeni "rat". Društvo gubi povjerenje u znanost, medije i politiku..., koji su još jednom u sprezi umjesto slušanja struke dobili influencere, huškače i posvuduše. Zato se sasvim logično ne vjeruje UN-u, WHO-u ni njihovim namjerama, koje su em izgubile utrku s ruskim razvojnim laboratorijima, em troše tuđe milijarde.
lošija kopija
Tako je Novi svjetski poredak, kao u svakoj dobroj SF storiji, lošija kopija staroga. On možda zbog objektivnih promjena u geopolitičkim relacijama nije izrastao na skici koju su nam predstavljali, nije izrastao na općem interesu i razvija se u hodu. NWO, da bi bio iskren i pozitivan, mora biti organski, proizići kao rezultat humanizma i međusobne suradnje, a ne iz nacrta, ili glave nekog superbogatog pojedinca, geopolitičkog gremija, ili zatvorenih vrata konspiracijom vođenih skupina. Jedan mudar poznanik rekao mi je da savršeno društvo ne može nastati planiranjem sociopata. Zato je vrijeme da napokon izgubimo iluziju da će nam netko drugi stvoriti bolje sutra i upravljač sudbine uzmemo u vlastite ruke. Ako ništa, onda bar da adrenalin života postaje Novi osobni poredak. A za svijet ionako uvijek ima nade...