Razjasnimo odmah na početku kako poslije ne bi bilo zabune i sve u želji da izbjegnem bijesne pozive u ponoć ili britke, ali povremeno proste poruke koje dobivam. Nažalost, nikada nisu lascivne, na njih bih znao odgovoriti. Bar sam takvog mišljenja. Ako se želite opustiti nakon napornog radnog dana, ovo nije film za vas. Ako želite provesti ugodna dva i nešto sata gledajući dvoje u ljubavnoj vezi punoj prevrata i konačnog hepienda, ovo nije film za vas. Ako ste slučajno u nekom dijelu vašeg jastva pomislili kako je čovjek koji je napisao Adaptaciju, Biti John Malkovich i Vječni sjaj nepobjedivog uma, a režirao Sinegdoha, New York i Anomalisu, odlučio snimiti običan film čija radnja ide linearno, ponavljam još jednom, ovo nije film za vas. S druge strane, ako imate sve vrijeme svijeta da gledate dvoje kako sjede u automobilu (koji to nije) dok je oko njih najveća snježna oluja još od 1967. te raspravljaju o Ženi pod utjecajem Johna Cassavetesa ili dok ona recitira najmorbidniju poemu ikada, koju nikako da završi, onda je I‘m Thinking of Ending Things film baš po vašoj mjeri. Istovremeno dok se Lucy, Louisa, Lucia ili Ames (Jessie Buckley) - da, to su sve njezina imena u filmu - i Jake (Jesse Plemons) voze na večeru kod njegovih roditelja, koje su maestralno odglumili Toni Collette i David Thewlis, povremeno pratimo domara koji čisti školu.

Ova psihološka drama, koja povremeno odlazi u sferu nadnaravnog horora, bavi se žaljenjem i čežnjom, pojašnjavaju nam kritičari, te istražuje krhkost ljudskog duha. Uvrnuto je to putovanje u nepoznato u kojemu su dvoje glavnih glumaca toliko izvrsni kao dvoje najsumornijih likova na filmu ove, ali i svake druge godine, da su čak i zabavni u svojoj mizeriji. A o čemu se zapravo radi u filmu, najbolje vam može objasniti i autor filma Charlie Kaufman koji je za Indiewire odlučio skinuti veo misterija i svima nama, koje je to možda zanimalo, pojasnio može li fantazija egzistirati isključivo po njezinim uvjetima. Uvrnuto, zar ne?