Priča o Dini priča je o megalomaniji, pohlepi, genijalnosti, ustrajnosti, ludilu, skribomanstvu, nasljeđu, Hollywoodu, strpljenju i očaju. Dina, koju je Frank Herbert izmaštao i napisao 1965. godine, zasigurno je jedan od najvećih ZF epova svih vremena, kozmička epopeja o dobru i zlu, puna pustolovina, izdaja, misticizma, ekologije i političkih intriga, od feudalnog društva iz daleke budućnosti do ideje o uzgoju čovjeka nadnaravnih, gotovo božanskih moći.

Nakon objavljivanja knjige “Zmaj u moru” 1957., Frank Herbert počeo je s pripremama za svoj novi roman. Uzeo je avion za Florence, Oregon, koji leži na na ušću rijeke Siuslaw na Tihom oceanu, i otprilike na sredini između Newporta i Coos zaljeva duž američke rute 101.

U to vrijeme, krajem 50-ih godina prošlog stoljeća, ministarstvo poljoprivrede SAD-a sponzoriralo je dugu seriju pokusa o upotrebi trava za stabilizaciju i usporavanje oštećenja dina koje su mogle “progutati cijele gradove, rijeke i autoceste”. Sljedećih pet godina Herbert se bavio istraživanjem i pisanjem o ovome fenomenu, zbog onoga što će kasnije postati Dina, koju je nakon što ju odbilo više od 20-ak izdavačkih kuća, napokon je 1965. godine objavio Chilton Books. Kritika je roman hvalila zbog neobičnog i detaljnog pogleda u ZF žanru, prozvana je i “prvim planetarnim ekološkim romanom velikih razmjera”, a Herbertu je donijela nagrade Nebula i Hugo. Nakon Dine objavljivani su, sve do autorove smrti 1986., nastavci “Mesija Dine”, “Djeca Dine”, “Bog vladar Dine”, “Heretici Dine” i “Kuća Dine”.

Opisati radnju Dine nezahvalan je posao, jer tisuće su to stranica čudesnih sadržaja koji obuhvaćaju tisuće godina i generacije junaka s kojima je autorova mašta dalje plela bogatu tapiseriju galaktičkog carstva, jednako zanimljivu po svojoj uzbudljivoj radnji, koliko i prema misaonim varijacijama. Začin melange je najrjeđi i najdragocjeniji element u svemiru. On omogućuje sve, od produljenja životnog vijeka do međuzvjezdanih putovanja. A može se naći samo na jednom planetu, u negostoljubivom pustinjskom svijetu Arrakisa. Onaj tko kontrolira Arrakis, kontrolira začin, a onaj tko kontrolira začin kontrolira i svemir. Kada car prenese upravljanje Arrakisom s plemićke kuće Harkonnena na obitelj Atreida, Harkonneni uzvrate i ubiju vojvodu Leta Atreida. Gospa Jessica, priležnica vojvode Leta, bježi u pustinju s njihovim sinom Paulom, gdje ih spašava skupina Slobodnjaka, starosjedilaca Arrakisa. Slobodnjaci kontroliraju drugi veliki resurs Arrakisa: monstruozne crve koji ruju pod vrelim pustinjskim pijeskom. Da bi okupio vojsku kako bi osvetio oca i vratio Arrakis iz ruku Harkonnena, Paul mora steći povjerenje Slobodnjaka i povesti malenu vojsku protiv golemih snaga ujedinjenih protiv njega.

Šest godina nakon objavljivanja prava na ekranizaciju knjige otkupio je Apjac International, koju je vodio Arthur P. Jacobs, koji su se u to vrijeme bavili ekranizacijom Planete majmuna, a kako je David Lean odbio režirati prvu verziju, cjelokupni projekt stavljen je na čekanje. U prosincu 1974. godine prava je preuzeo francuski konzorcij predvođen Jean-Paulom Gibonom te Dinu u ruke dali Alejandru Jodorowskom, kultnom čileanskom nadrealistu koji je svoje mjesto u Hollywoodu zaradio kultnim naslovima El Topo i Sveta planina, čije su vizije misticizma provocirale tradicionalne religije. Trebao je to biti najveći film ikada snimljen. Desetosatna meditacija koja će zauvijek promijeniti sliku sedme umjetnosti, ali i ljudske svijesti, bar je tako zamislio Jodorowsky. I kakvu je samo ekipu okupio: H. R. Giger, Chris Foss i Jean “Moebius” Giraud, trebali su biti zaduženi za dizajn, Dan O’Bannon za specijalne efekte, u glumačku postavu svoje su role trebali odigrati Salvador Dalí, Orson Welles, Gloria Swanson, David Carradine, Mick Jagger i Amanda Lear, dok su za glazbu zaduženi bili Pink Floyd i Magma. Nažalost, projekt je propao, no ostala je knjiga snimanja koje je postala svojevrsna biblija za sve ZF filmove koje smo od tada imali prilike pogledati. Od “Aliena”, preko “Ratova zvijezda”, sve do “Terminatora”. I jedan fenomenalan dokumentarac kao rezultat svega nazvan Dina Alejandra Jodorowskog, kojega je 2013. režirao Frank Pavich.

Nakon ovog neuspjelog projekta, prava za snimanje opet su prodana, ovaj put Dinu de Laurentisu, koji je 1978. od Herberta naručio novi scenarij. Prvotni plan bio je da Ridley Scott režira film u dva dijela, no nakon što je Raffaella De Laurentis pogledala Čovjeka slona, odlučila je da će David Lynch režirati film. Lynch je šest mjeseci radio na scenariju zajedno s Ericom Bergenom i Christopherom De Voreom, a uz tada golem budžet od 40 milijuna dolara, film je dovršen 1984. godine. Film nije dobro prošao kod kritike, a nije ostvario ni zapaženiji komercijalni uspjeh. Po izlasku projekta, redatelj Lynch distancirao se od njega rekavši kako pod pritiskom producenata i financijera nije mogao zadržati umjetničku kontrolu i odlučiti kakva će biti konačna verzija. Iako je film s vremenom stekao kultni status, a u svijetu su objavljene bar tri različite verzije, ostao je dojam kako je Dina zaslužila mnogo bolju adaptaciju.

Tijekom 2000. godine na američkom kabelskoj televiziji Syfy (tada zvanoj Sci-Fi Channel), pojavio se šestosatni film Frank Herbert’s Dune, kojega je režirao John Harrison, a 2003. i nastavak Frank Herbert’s Children of Dune, koji se smatraju najuspjelijim projektima ove TV kuće. No, Hollywood nije odustajao od svoje adaptacije, pa je tijekom prvog desetljeća novog milenija nekoliko redatelja bilo povezivano s ekranizacijom Dine, počevši od Petera Berga ili Pierrea Morela. Napokon, koncem 2016. godine Legendary Pictures otkupio je prava na ekranizaciju te su objavili kako će film režirati Denis Villeneuve, koji je izjavio kako mu je “dugogodišnji san režirati kultni Herbertov naslov, no kako nije bio spreman preuzeti tu odgovornost sve dok ne završi ostale ZF projekte poput Dolaska, ili Blade Runner 2049”.

Stoga, kada je 10. rujna predstavljen trailer popraćen uz zvuke remiksirane pjesme “Eclipse” Pink Floyda s albuma “The Dark Side of the Moon”, za novu verziju romana, fanovi kultnog romana Franka Herberta dočekali su ga s oduševljenjem. Villeneuve u svom filmu obrađuje prvu polovicu Herbertova romana, pustinjski planet Arrakis, plemićku kuću Atreidesa, Fremen ljude, skupocjeni začin i goleme pješčane crve. Iako je prije početka snimanja kanadski redatelj izjavio kako “zbog kompleksnosti radnje planira Dinu adaptirati isključivo u dva filma”, poput Stephen Kingove posljednje ekranizacije romana “Ono”, za sada je Warner osigurao sredstva za prvi film koji bi se u kinima trebao početi prikazivati 18. prosinca. U glavnoj ulozi je Timothée Chalamet kao Paul Atreides, sin aristokratske obitelji, sa zadatkom zaštite “začina”, najvrednije tvari u svemiru, koja se nalazi samo na planetu Arrakis. Rebecca Ferguson igra Paulovu majku Lady Jessicu, dok baruna Leta Atreidesa portretira Oscar Isaac. U filmu glume i Josh Brolin, Stellan Skarsgård, Zendaya, Charlotte Rampling, Jason Momoa i Javier Bardem.

- Kompleksnost Dine leži u činjenici da se bavi politikom, religijom, ekologijom, duhovnošću, uz mnoštvo karaktera. Zbog toga je tako teška. Iskreno, to je najteža stvar koju sam odradio u životu - zaključuje Villeneuve. Nama preostaje jedino da koncem godine pohodimo kina i uvjerimo se je li Herbertovo remek-djelo napokon dobilo svoju toliko očekivanu holivudsku adaptaciju kakvu i zaslužuje.