Bila je druga polovina kolovoza. Sarajevo 2007. Trajao je filmski festival, a Hrvatska i BiH dogovorile su prijateljsku utakmicu na Stadionu Asima Ferhatovića (nekadašnjem Koševu, nap. a.).

U ćevabdžinicama "Ferhatović" i "Željo" na Baščaršiji srećemo puno Osječana i Slavonaca. Vraćaju se s mora, jedni stali samo na ćevape, drugi će ostati koji dan na Sarajevo Film Festu, treći će na utakmicu. U hotelu na samom ulazu u Sarajevo bila je smještena hrvatska reprezentacija predvođena tadašnjim izbornikom Slavenom Bilićem. Defilirali su holom pokraj recepcije razni likovi. Prvi put je u to društvo stigao Ivan Rakitić. Još nisu bili sređeni papiri jer se tog ljeta odlučio zaigrati za Hrvatsku, domovinu svoga oca Luke, koji je u Švicarsku otišao iz slavonskih Sikirevaca, pa će debi imati dva tjedna poslije protiv Estonije u kvalifikacijama za EP. Uglavnom, tada 19-godišnjak držao se svoga starijeg "Švicarca" Mladena Petrića, koji se već jako dobro snalazio u reprezentativnom okružju. Izgledao je kao u "zemlji čudesa". Ne zbog sarajevskog lijepo uređenog hotela, nego što se oko reprezentacije skupljaju živopisni likovi, poput legendarnog "Ante Ustaše", kojem je upravo Petrić dao neki "poseban zadatak". Utakmica na Koševu završila je pobjedom Hrvatske 5:3. Nakon utakmice, već debelo u noć, na parkingu ispred "Hasetovog" stadiona polazak autobusa čekao je mladi plavokosi 19-godišnjak. Kolega Miha tada s Gradskog radija i moja malenkost prišli smo mu tražeći kraći intervju:

- Recite što trebate - kao da mladi Rakitić nije vjerovao da za njega postoji takvo medijsko zanimanje.

Pristao je. Djelovao je zreo, pričao je na vrlo solidnom hrvatskom jeziku s obzirom na to da je rođen u Švicarskoj. Pričao je tada o prvim dojmovima u reprezentaciji, Schalkeu, u koji je tog ljeta prešao iz Basela, svojim očekivanjima. Na kraju intervjua rekli smo mu da u povratku u Osijek prolazimo kroz Sikirevce, a prije toga i kroz Žepče, odakle mu je rodom majka.

- Uh, rado bih pošao s vama, ali ne mogu. Drugi put - poručio nam je Rakitić, koji se vrlo brzo snašao u reprezentativnom okružju.

Ubrzo je postao glavni, onaj koji "Antu Ustašu" šalje na "posebne zadatke". I Sikirevci ga nisu zaboravili. Mještani tog sela odakle je njegov otac nekoliko godina poslije proglasili su ga počasnim stanovnikom.

- Uvijek volim isticati kako sam ponosan što sam Slavonac. Vidio sam i sada transparent "Sikirevci", njima posvećujem ovu pobjedu - rekao nam je jednom u miks-zoni Rakitić nakon utakmice Hrvatske u osječkom Gradskom vrtu.

Sada će on (p)ostati najveći navijač reprezentacije. Zajedno s navijačima iz Sikirevaca. K. Lacković