Vjerojatno ste na osječkim prometnicama, posebice na potezu od Strme ulice do Kliničkog bolničkog centra Osijek zapazili legendarnog fiću, tzv. kontraša (s vratima koja se otvaraju na suprotnu stranu, nap.a.), i u njemu vremešnog vozača. Pedeset i pet godina star oldtimer već pola stoljeća vozi danas 92-godišnji Josip Balažić. U svom fići, ponosno ističe, prešao je tisuće kilometara i nikada se nije od njega odvajao. Zadnjih godina vozi se uglavnom samo na dijalizu, tri puta tjedno, no ako zatreba, potegnut će on i do neke druge destinacije. Ne čudi to jer vitalni Balažić za sebe kaže da se bolje snalazi na kotačima nego na vlastitim nogama.

- Po struci sam profesionalni vozač i vozim već punih 70 godina, pa u šali kažem da bolje vozim nego što hodam. Kako god, nedavno sam ponovno produžio vozačku na godinu dana, a vozit ću sve dok se u automobilu budem osjećao sigurno. Cijeli sam život oprezan vozač, a posebice sada, u poznijim godinama - kaže nam Balažić, prisjećajući se kako je fiću, koji je tada stajao dva milijuna dinara, kupio za milijun. Tada se, kaže, nije nadao da će ga voziti toliko dugo, no zahvaljujući vlastitom znanju o automehanici, ponosno kaže kako je dosta kvarova sam popravio, a kod većih, poput bloka motora, primjerice, trebao je pomoć automehaničara. Zadnjih godina ima svoga majstora i sretan je što je na fići izmijenio samo poneke dijelove. Točnije - dodao ih.

Balažić pri vožnji ne mora koristiti pojas, jer ga u fići - nema. Kaže kako je prema vlastitoj želji ugradio vanjski lijevi retrovizor, a desnoga nema. U originalu, naime, fićo nema retrovizore, baš kao ni svjetla za vožnju unatrag, što je Balažić također naknadno ugradio. Kad je u pitanju karoserija, ističe da je krov originalan, a fićo je dobio novu boju samo do stakla. Na svoga ljubimca, dodaje, pazi kao i na samoga sebe, pa je svako udubljenje, odnosno manju rupu na limariji odmah zatvorio. To je, kaže, poput rane koja mora zacijeliti.

- Ja svoj auto jako volim i ne vozim ga samo zimi, kada je velika poledica i snijeg. Onda ga garažiram u "ajnfortu", gdje stoji na tepihu. Čim je cesta u redu, sjednem bez problema za upravljač i mogu vam reći da sam vrlo pažljiv vozač. Čini mi se da drugima idem na živce što nemam "start” kao ostali, no bez problema "zeleni val” odvozim sa 70 km/h - ponosno će Balažić, osvrnuvši se na vozače modernoga doba, koji, kaže, ne ispuštaju mobitele iz ruke. Iako mobitel ima, priznaje da s njim u ruci ne bi niti mogao niti želio voziti ni nekoliko metara. Vozač, ističe, mora biti koncentriran u vožnji. On sam, kao vozač autobusa u tvrtki "Belje”, nije čak niti slušao radio za vrijeme vožnje. Ne može se, smatra, voziti desetke putnika i slušati glazba. Treba osluškivati promet.

Balažiću to, unatoč modernizaciji prometa, primjerice brojnih semafora, kružnih tokova i ostale signalizacije koje prije pola stoljeća nije bilo, polazi za rukom. Priznaje da će bolje pogledati dva puta oko sebe da vidi može li proći, nego da dođe do nekakve nezgode.

- Nema vozača koji nije imao neku "kvrcavicu”, imao sam ih i ja. No ozbiljnijih prometnih nesreća nisam imao. Evo, imam još staru vozačku dozvolu na talone. Pri svakom prekršaju ondašnja bi milicija otkinula po jedan, a kad vozač izgubi sva tri, mora ponovno polagati vozački. U mojoj su svi taloni na broju - naglašava ovaj zanimljivi 92-godišnjak, koji se trenutačno vozi s trećom vrstom vozačke dozvole. Ponosno kaže kako je njegov fićo prošao tehnički pregled, a on je bez problema prošao liječnički pregled. Kaže, ako bude osjećao neke poteškoće prestat će voziti i prije isteka vozačke dozvole. Srećom, čak i nakon dijalize osjeća se dobro i sigurno.

- Liječnici, kad vide fiću parkiranog ispred bolnice, kažu kako onda znaju da sam dobro. A svaki put me dobro i "dijaliziraju”, i za sada nemam problema - dodaje Balažić, kojemu želimo još mnogo kilometara i godina.