Manic Street Preachers u Briminghamu. Napisala Dolly Wilde. "Sinoć u 9 sati rock‘n‘roll mi nije značio ništa. Do ponoći postao je najvažnija stvar na svijetu. Kada je kuća premalena, a vaše kosti svrbe od želje za plesom, kada se pretvaraš da si se nafiksao od suhod leda, a odjeća koji si obukao zbog silnog znoja počne izgledati tri broja veća. To su mjesta na koja dolaziš gdje možeš vrištati i plesati i biti sa svojima u trenucima kada je sve moguće." Scena završava, Bobby Gillespie počinje pjevati "I‘m movin‘ on up now/Getting out of the darkness", Dolly, pravim imenom Johanna Morrigan, izlazi iz autobusa i pozdravlja bend koji nastavlja turneju.

Samo tih tri i pol minute u kojemu tata Pat (Paddy Considine) dovodi kćer Johannu (Beanie Feldstein) na njezin prvi rock-koncert, ujedno i novinarski zadatak, bile su dovoljne da mi "How to Build a Girl" redateljice Coky Giedroyc osvoji srce. Priča prati Johanu Morrigan (Feldstein), bistru, šašavu 16-godišnjakinju koja se koristi svojom bujnom maštom kako bi pobjegla iz svog dosadnog života u Wolverhamptonu i živjela kroz svoje kreativne maštarije. Očajna pobjeći iz prenapučenog stana, koji dijeli s četiri brata i ekscentričnim roditeljima, Johana prijavi svoj vrlo iskren i malo drukčiji glazbeni osvrt grupi indie rock-kritičara koji rade u tjednom časopisu. Iako ju isprva odbiju, Johana uspije stići na sam vrh kritičarske scene nakon što prestane biti Johanna i postane Dolly Wilde - poštovana glazbena kritičarka koju je teško zadovoljiti, a koja ima neutaživu želju za slavom, bogatstvom i muškarcima. Vrlo brzo te velike promjene dovedu Johanu do egzistencijalne krize. Beanie Feldstein, koju smo već imali prilike upoznati u nekoliko sjajnih glumačkih rola, kao u "Lady Bird" i "Maturantice", opijajuća je u roli koja kao da je napisana za nju, ali film je prepun praznog hoda pa do kraja postaje, nažalost, samo još jedan zabavan, šarmantni i pomalo gorak uradak o odrastanju i sazrijevanju.