Prve dvije ovogodišnje Autorske večeri Filmske runde, održane u petak i subotu, ugostile su nagrađivane filmske autore Sunčicu Anu Veldić i Tomislava Šobana, koji su se, osim svojim filmovima Osječanima predstavili i u nekoliko rundi zanimljivih razgovora prije i nakon projekcija.
Na travnjaku ispred zgrade osječkog Kulturnog centra prve večeri prikazani su filmovi "Hrvatska djevica", "White Trash", "Precijenjena dramaturgija", "Tenant", "Catstream" i "Catamine" u režiji Sunčice Ane Veldić, istaknute zagrebačke filmašice i veterinarke, koja na originalan, a često i ekscentričan način bilježi ljude i motive kojima je privatno okružena i u čijem su fokusu teme koje zaokupljaju njezinu profesionalnu svakodnevicu.
- Prikazani filmovi svojevrstan su presjek mog dosadašnjeg rada. Bilo nam je bitno predstaviti moj najraniji film, koji je napravljen prilično amaterski, nakon kojeg su slijedila dva filma rađena na Akademiji sa suradnicima, a u posljednjem slotu prikazani su filmovi o mačkama. Pitanja iz publike bila su jako dobra, drago mi je vidjeti da je određeni broj nazočnih zainteresiran za eksperimentalni film. Također mi je bilo zanimljivo primijetiti kako se dio mlađe populacije nakon nekog vremena povukao, možda zbog nezainteresiranosti, a možda od srama - kazala je Veldić.
Drugu se pak večer rundalo na krovu zgrade KCO-a, gdje su ljubitelji filma imali priliku pogledati četiri kratkometražna uratka Tomislava Šobana, jednog od naših najplodnijih autora mlađe generacije. Riječ je o filmovima "Kako je Iva otišla 16. rujna", 2016., "Otac", "Dvorac" i "Krhko", kojima je ujedno najavljen fokus nadolazeće, 5. Filmske runde.
- S obzirom na to da će u fokusu 5. Filmske runde biti profesija gluma, odabrali smo filmove u kojima sam najveći fokus imao upravo na radu s glumcima. Odnos između glumca i redatelja jedna je od najvažnijih stvari u cjelokupnom procesu nastanka određenog filma te čini njegov kostur. S druge strane, riječ je o dosta senzibilnom odnosu koji se gradi jako dugo. Primjerice, u filmu "Krhko" promijenio sam neke stvari u pristupu, tako da nismo išli na uobičajenih pet ili deset dana snimanja, nego je to razvučeno na duže od šest mjeseci. U takvom slučaju mora biti jako veliko povjerenje između glumaca i redatelja kako ne bi bilo pitanja poput: "Kamo ovo vodi?!", odnosno da se to povjerenje ne naruši, jer glumci su glavni komunikatori prema gledateljima, i ono je bitno za emociju koja će se prenijeti na platno - objasnio je Šoban. D.Miklić