PSIHOLOGINJA PROF. DR. SC.. NEALA AMBROSI-RANDIĆ:
Koronakriza i pandemija traju već više od šest mjeseci. Koliko tako dugotrajni poremećaji, zdravstveni i društveni općenito, utječu i na psihološka stanja ljudi, na njihovu mentalnu ravnotežu, stabilnost... i koje su pritom skupine stanovništva najugroženije, pitali smo prof. dr. sc. Nealu Ambrosi-Randić, psihologinju, redovitu profesoricu na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli; voditeljicu Centra za kompetencije u obrazovanju (CKUO)?
- Svaka veća promjena u društvu, dugoročno gledano, utječe na naše tjelesno i mentalno zdravlje i obično se smatra da su najugroženije skupine djeca i stariji. No obično zaboravljamo ljude u odrasloj, srednjoj dobi, koji odgajaju svoju djecu, brinu se o roditeljima, a usto i rade. U kriznim situacijama od njih se traži i očekuje da na obiteljskom, poslovnom i društvenom planu daju i čine još i više negoli obično, što nije lako. Bilo bi nepravedno i neozbiljno određivati rang-ljestvicu osoba kojima je u kriznoj situaciji najteže. Valja misliti na osobe s posebnim potrebama, s invaliditetom, akutnim i kroničnim bolestima, nezaposlene, one s financijskim problemima ili one kojima se sve to događa istovremeno. Smatram da nije moguće odgovoriti na pitanje komu je najteže jer patnja nije fizikalna osobina, pa je ne možemo mjeriti metrom ili kilogramima, nego je riječ o vrlo subjektivnom iskustvu.
NEPOZNATO SUTRA
Puno se toga promijenilo otkako smo "pod opsadom" koronavirusa, morali smo se prilagoditi novim pravilima ponašanja, što sve psihički nije lako podnijeti pa su i depresivna stanja sve češća. Kako sa zapravo suočiti sa svim tim izazovima, situacijama, a pritom koliko-toliko sačuvati mentalnu stabilnost, naviknuti se na život u tzv. novoj normali i suživot s koronom?
- Svjetska je zdravstvena organizacija (WHO) prije više godina proglasila depresiju najučestalijim poremećajem 20. stoljeća, uz tendenciju porasta, najavivši da će svaki peti stanovnik svijeta u nekom trenutku svog života doživjeti bar jednu deprimirajuću epizodu. Čini se da nam ova korona nije bila potrebna kako bismo bili depresivni, a koje će sve biti posljedice ove krize, pokazat će budućnost - za sada možemo samo nagađati. Kovanica "novo normalno" upućuje nas na to da će se život odvijati na način koji nam prije nije bio prihvatljiv. Primjerice, u nas je uobičajen način pozdravljanja bilo rukovanje i neprihvaćanje pružene ruke smatralo se nepristojnim i uvredljivim, a sada baš to treba izbjegavati, pa mašemo rukama ili se dodirujemo podlakticama.
Pitate: Hoćemo li podnijeti život? Pa naravno da hoćemo! Ja čvrsto vjerujem u sposobnost suočavanja i preživljavanja ljudske vrste jer smo, povijesno gledano, već više puta to dokazali. Naravno, ljudi baš i ne vole promjene i to je ono što otežava prilagodbu, no ako je nužna zbog opstanka, ona će se svakako dogoditi. Svi bismo voljeli znati što će biti sutra, kako ćemo raditi, školovati se, družiti, no u ovom trenutku sigurnog odgovora nema i to je ono što mnoge muči - neizvjesnost. Ova kriza narušila je osjećaj sigurnosti, koji čini jednu od osnovnih ljudskih potreba, i pogodila nas je baš u temelje funkcioniranja. Jako je umirujuće znati da postoji red, stabilnost i struktura: npr. sutra ću ustati u šest, pa ću doručkovati, odvesti djecu u školu, pa na posao…, no sada svega toga nema i plan za sljedeći dan glasi: možda ima škole, možda nema, možda ću imati posao, a možda ne. Sve to stvara nesigurnost i zabrinutost, zbog čega se ljudi loše osjećaju, nesretni su, uznemireni, a oni lošijeg mentalnog zdravlja otežano podnose takvu situaciju.
Uzimajući sve u obzir, živimo u opasnim vremenima prepunim drama i izazova, dok na glavno pitanje kad će sve to završiti nitko još nema odgovor jer pandemija ne popušta. Možemo li uopće kao ljudi, kako civilizacija, opstati u takvom vremenu?
- Nije nam prvi put da smo u teškoj situaciji jer se ratovi, potresi, poplave, epidemije stalno događaju. No pitanje je što moramo činiti u teškoj situaciji. Ljudi se različito ponašaju: neki samo ponavljaju kako je teško, a drugi rade više i bolje kako bi pomogli sebi i drugima. Uz okolinsku situaciju, kako će nam biti u životu, mnogo ovisi i o nama samima, o našim stavovima, odlukama, ponašanju. Važno je u ovom trenutku slušati preporuke stručnjaka, čuvati svoje i tuđe zdravlje te maksimalno strpljivo i ustrajno, u okviru postojećih okolnosti, obavljati vlastite profesionalne i osobne aktivnosti.
NEPOZNANICE U ŠKOLSTVU
Kako se cijela ta "strka" s koronom, maskama, strahom od zaraze... odražava na psihu mladih? Koliko god mlađi školarci bili otporniji na koronu, sve ono što se oko njih zbiva, vjerojatno ostavlja i na njima traga, ali i na roditeljima...
- Sve što doživljavamo utječe na nas, no važno je reći da mnogi ljudi posjeduju obilježje o kojem se danas nedovoljno govori, a bitno je jer utječe na to kako ćemo podnijeti životne nevolje. Naziva se psihološka neranjivost ili otpornost, a čini ga skup osobina koji uključuje aktivan pristup problemima, konstruktivno opažanje negativnih iskustava, vjeru da je život pozitivan i smislen te sposobnost suočavanja sa stresom. Istraživanja pokazuju da otporna djeca koja su suočena sa stresnim događajima (npr. koronakriza) ili traumom (npr. odvajanje od roditelja) poslije ne pokazuju znakove poremećaja, a u odrasloj dobi imaju dobro mentalno zdravlje. Dobra je vijest da se te osobine mogu poticati, učiti i razvijati.
Voditeljica ste Centra za kompetencije u obrazovanju. Počela je i nova školska godina. Čini se da bi i tu moglo biti problema...?
- Ulazimo u novu školsku i akademsku godinu s puno pitanja. Sigurni smo da nastava počinje, ali nismo sigurni hoćemo li u jednom trenutku iz učionica opet uskočiti u virtualni svijet i online nastavu. No sve smo to već prošle školske godine iskusili i mislim da nas ne čeka nešto što ne bismo mogli odraditi. Mi smo na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli upravo raspisali natječaj za upis nove generacija polaznika u Program stjecanja nastavničkih kompetencija jer smo uvjereni da je kontinuitet u obrazovanju važan za održavanje visoke razine stručnosti nastavnog kadra.
Moguće je da će zbog koronakrize škole trebati dodatni nastavni kadar kao zamjenu za bolovanje ili za nove oblike rada, a našim programima nastojimo upravo to i osigurati. Hoće li se pri tome nastava odvijati uživo, virtualno ili kombinirano, manji je problem jer odrasle osobe već posjeduju potrebne kompetencije za samostalno učenje.
(D.J.)
ANA PULJAK
Dobro je racionalno pobrojiti što sve ipak možemo
Još početkom travnja Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" iz Zagreba objavio je preporuke Svjetske zdravstvene organizacije na koji način nositi zaštitne maske i komu se preporučuje njihovo nošenje. Četiri mjseca poslije maske su umnogome postale naša svakodnevica, iako neki još dvoje o njihovoj korisnosti.
KONTROLIRANI STRAHOVI
Postoje li neka nova saznanja koliko su maske zapravo valjana zaštita od zaraze ili su više psihološki faktor, recimo tako, pitali smo Anu Puljak, dr. med., spec. javnog zdravstva, KBT psihoterapeutkinju, voditeljicu Odjela za promicanje zdravlja Službe za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" Zagreb?
- S obzirom na to da se virus prenosi kapljično, maske jesu zaštita, a posebno su korisne kada je riječ o potencijalno asimptomatskim nositeljima virusa. Dakle, kada je riječ o osobama koje ne znaju ili još ne znaju da mogu biti izvor zaraze. U određenom smislu mogu biti i psihološki čimbenik - na način da nas "podsjećaju" da držimo distancu i poštujemo ostale mjere zaštite, ali to nije njihova osnovna funkcija.
Vidimo da je u posljednje vrijeme i Zavod "Dr. Andrija Štampar" u fokusu javnosti. Koje i kakve usluge Zavod pruža u ovoj situaciji povećanog broja zaraženih, i kako se nosi s tim sve većim pritiskom?
- Primjerenom organizacijom i preraspodjelom djelatnika Zavod optimalno funkcionira i u ovim zahtjevnim situacijama, a pruža usluge testiranja na COVID-19 visoko kvalitetnom, tzv. PCR, tehnologijom. Sve možete pročitati na našoj stranici www.stampar.hr. Osim epidemiološkog nadzora i provođenja svih epidemioloških mjera Zavod kontinuirano provodi i nadzor i postupke sprječavanja epidemije i u domovima za starije i nemoćne osobe Grada Zagreba, odnosno svim socijalnim ustanovama Grada Zagreba. S obzirom na multidisciplinarnost naše ustanove, naše stručne službe pružaju, primjerice, i usluge vezane uz mentalno zdravlje populacije (psihološka pomoć) za djelatnost školske medicine, ali i ostale usluge koje nisu direktno vezane uz ovu epidemiju.
Koronakriza traje sad već više od šest mjeseci, no strah nije nimalo manji, čak je i veći, s obzirom na razvoj situacije. Kako zapravo pobijediti strah i tjeskobu zbog epidemije koronavirusa, kakve su posljedice za psihu i kako ih svesti na namjanju moguću mjeru?
- Posljedice na psihu moguće su i očekivane. To se posebno odnosi na one koji su i inače vulnerabilniji. Međutim, jako je važno da naglašavamo i naše mogućnosti suočavanja s novonastalom situacijom. Iako su događanja nagla i iznenadna, život se trenutno odvija prema drugim "pravilima", ali se odvija. To stanje može potrajati kraće ili nešto duže, ali nije trajno.
Trebamo prihvatiti da život donosi i situacije na koje nismo pripremljeni, naša uvjerenja da možemo sve kontrolirati i isplanirati jako su poljuljana, ali možemo to shvatiti kao određenu životnu školu, nakon koje možemo i trebamo osvijesti svoju snagu suočavanja i prilagodbe. Jer ju, zasigurno, imamo. Što, naravno, ne znači da trebamo negirati osjećaje straha, nemira, tjeskobe, ljutnje. Takvi osjećaji sasvim su normalni, ali je bitno naučiti njima upravljati ako nam počinju remetiti funkcioniranje ili nas jako opterećuju.
Kada nam se jave "crne misli" dobro bi bilo ipak pokušati ostati na nekoliko misli, ali ne razvijati crne strategije daleko u budućnost. Sada nemamo sve informacije (iako ih imamo više nego na početku) - na osnovi kojih možemo potpuno objektivno donositi procjene budućnosti. U razmišljanju je poželjno oslanjati se na vlastite pozitivne aspekte i svoje pozitivne osobine, vještine, snage i dosadašnja postignuća. U redu je da procijenimo, koliko je to moguće, realno stanje koje nas čeka u budućnosti, ali je također važno da realno procijenimo i svoje resurse i moguća rješenja (koje vrlo često podcjenjujemo).
Ako osjetimo da nam je teret prevelik, sasvim je u redu i poželjno potražiti pomoć stručnjaka.
Iznimno je dobro baviti se tjelesnom aktivnošću. Tjelesna aktivnost izuzetno je koristan "alat", jer podiže razinu serotonina i endorfina u mozgu, pomaže u ublažavanju anksioznih i depresivnih stanja te nam daje osjećaj kontrole i snage. Osim toga, važna je u sprječavanju pojave kroničnih nezaraznih bolesti, na koje ne smijemo zaboraviti unatoč trenutačnoj fokusiranosti na ovu epidemiju.
PREVIŠE VIJESTI
Na što sve još valja obratiti pozornost i na čemu sve poraditi kako bi se štete od koronakrize, napose poremećaji u mentalnom zdravlju, svele na najmanju mjeru...?
- Također je važno baviti se hobijima, stvarima koje nas vesele i "izmiču" nas iz teme "korona". Vrlo je poželjno i opuštanje, primjerice, vježbama opuštanja ili aktivnostima (postupcima) koje nam donose relaksaciju. Važno je ne čitati sve što piše na društvenim mrežama. Odnosno, ako čitamo - čitati kritički. Prilikom prikupljanja informacija trebamo se voditi pouzdanim izvorima. Potrebno je povremeno se i isključiti iz društvenih mreža i vijesti i ne živjeti samo "koronu", kako bismo odmorili svoj neurovegetativni i psihički sustav. Posebno sada kada su društvene mreže zagušene oprečnim stavovima, često vrlo neutemeljenim "informacijama" i kada obiluju ljutnjom i virtualnim sukobima.
Važno je reći da je u podlozi tjeskobe (a ovakvi životni događaji mogu izazvati i izazivaju tjeskobu) i naše uvjerenje kako nemamo dovoljno kapaciteta i vještina da se s prjetećom opasnosti nosimo. Upravo zato dobro je pokušati racionalnim razmišljanjem pobrojiti što sve ipak možemo učiniti i što smo u životu, u teškim situacijama, učinili te kako smo iskoristili svoje snage i vještine. Često smo jači i sposobniji snaći se u životnim nedaćama nego što mislimo. Često i zaboravimo koliko toga smo uspjeli i kada je bilo teško. U situacijama kad nas preplavljuje tjeskoba dobro je upravo to - "pobrojiti".
Ne smijemo zaboraviti ni njegovanje međuljudskih odnosa, preslagivanje prioriteta i razvijanje empatije, tolerancije i zajedništva.
Ovo su situacije koje se ne odnose na nas samo kao pojedince nego i na društvo kao entitet i ponajviše i na naše najranjivije populacijske skupine: osobe starije dobi i osobe koje boluju od kroničnih bolesti. Što ne znači da trebamo zanemariti sebe kao pojedinca. Važno je naći mjeru. (D.J.)
NIKOLA PETROVIĆ
Pojačava se prisustvo prijašnjih problema
Društva, zapravo, imaju mogućnost vrlo brzog prilagođavanja krizama i novim situacijama, i rekao bih da su se već prilagodila pandemiji. Posebno je tu značajan utjecaj brzog prijenosa informacija koje je pratilo širenje koronavirusa. Ono je olakšalo stvaranje osjećaja nužnosti reakcije na pandemiju u zemljama koje još nisu bile zahvaćene značajnim širenjem koronavirusa. No, isto tako brzo došlo je do prijenosa nezadovoljstva iz zapadnih demokracija i dovođenja u pitanje odgovora vlasti na pandemiju, pa čak i samo postojanje koronavirusa. - kaže dr. sc. Nikola Petrović, sociolog s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ).
ETIKA ODBACIVANJA
Koliko koronakriza razotkriva, da se tako izrazim, i neke druge probleme društva? Vidimo da se javljaju i prosvjedi, poput nedavnog u Zagrebu....
- Činjenica je da koronakriza samo pojačava postojanje prijašnjih problema u hrvatskom društvu, kao i u drugim društvima. U ekonomiji je to svakako prevelika oslonjenost na turizam. To je vidljivo u tome da su najveći pad BDP-a u Europskoj uniji doživjele zemlje europskog Juga koje su orijentirane na turizam, a među njima i Hrvatska. Tako se i prisustvo radikalnog nepovjerenja u vlast i političke i akademske elite koje se razvija zadnjih desetak godina sada pretvorilo u začetke pokreta koji je u okviru prosvjeda “Festival slobode” okupio relativno velik broj ljudi na glavnom zagrebačkom trgu. Slični su prosvjedi odbacivanja modernosti na istom mjestu, ili u obliku prosvjeda protiv cijepljenja, ili 5G mreže, ili u obliku pokušaja uspostavljanja Pokreta žutih prsluka prije koronakrize okupljali najviše desetak ljudi.
Izraelski povjesničar i filozof Yuval Noah Harari u nedavnom članku upućenom svjetskoj “utjecajnoj klasi” putem londonskog Financial Timesa, upozorava na opasnosti koje donosi svaka privremena suspenzija demokracije, pa i sad u vrijeme koronakrizne pandemije. S tim u vezi pitanje - trpi li i u kojoj mjeri demokracija u kojoj država provodi mjere ograničenja prava i sloboda, pod izlikom da to čini zbog opasnosti od u ovom slučaju korona pandemije?
- Isto kako vlasti plešu između zatvaranja i otvaranja društva i ekonomije, tako se i na strani kritike odgovora na pandemiju odvija ples između zahtjeva za kontrolu odluka stožera i vlasti i potpunog odbacivanja glavnih sastavnica modernog društva kao što su mainstream medicina, znanost i mediji, a posebno cijepljenje. Tu je zanimljivo primijetiti nešto što mi u svojim nedavnim istraživanjima nazivamo “etika odbacivanja”, i koja je prisutna u pokretu protiv koronavirusa. To je pobuna protiv modernog, rutinskog načina života u kojem se slijede savjeti uobičajenih autoriteta: vlasti, znanosti, medija, ali kod nekih i Crkve. To se može vidjeti u dijelu pokreta gdje se propagiraju new age filozofije, zdravi načini života, korištenje lakih prirodnih droga, kao i razne teorije zavjere. Teorije zavjere na neki su način moderna zamjena za religijska objašnjenja funkcioniranja svijeta, jer se i u njima svijetom upravlja iz jednog centra. S druge strane radikalna desnica koja pokušava preuzeti ovaj pokret u njemu vidi mogućnost rušenja političkog i kulturnog mainstreama za koji oni smatraju da propagira ideje globalizma, multikulturalizma, sekularizma i rodne ideologije.
Još se nešto promijenilo od početka koronakrize, a što je prije ublažavalo izražavanje ovakvog tipa nezadovoljstva. Građani, posebno mladi, koji su nezadovoljni stanjem u hrvatskoj ekonomiji i društvu nemaju više u toj mjeri mogućnost izlaza, tj. emigracije u druge EU zemlje. Tako da je moguće da će im se situacija koja dolazi s ekonomskom krizom činiti bezizlaznom, a što bi moglo ojačati ovakav tip nezadovoljstva i prosvjeda. Nisam siguran koliko je koronokriza ključna za probleme o kojima govori Harari. Hararijeva upozorenja su nastavak njegovog naglašavanja problema koje donosi umjetna inteligencija. Kao što sam prije spomenuo koronokriza samo može naglasiti probleme koji već postoje u nekom društvu. Dakle, problem kontrole stanovništva novim tehnologijama je problem prvenstveno nedemokratskih režima poput Kine, ili Rusije. U državama u kojima postoji aktivna politička opozicija i propulzivno civilno društvo ne vjerujem da pandemija koronavirusa može pretvoriti demokratsko društvo u autoritarno.
KOČNICE GLOBALIZMA
Uzimajući sve u obzir, kakav nas svijet čeka u budućnosti, preobražen pandemijom koronavirusa, da se malo upustimo u predviđanja, pretpostavke...?
- Teško je nešto predviđati s obzirom na to da se nalazimo usred pandemije, no usporedba s prijašnjim pandemijama ukazuje da je moguće da pandemija koronavirusa neće ostaviti neke dalekosežne društvene ili političke posljedice. I pandemija španjolske gripe, koja je počela 1918., i koja je ubila 50 milijuna ljudi, bila je relativno brzo zaboravljena. Iako se mora naglasiti da se radilo o drugačijem vremenu kad je ljudski život vrijedio mnogo manje, kako zbog nedavno završenog svjetskog rata, tako i zbog velike smrtnosti i kraćeg životnog vijeka koje su donosile brojne zarazne bolesti, a koje je razvoj medicine i cjepiva uklonio. Svijet nije stao zbog te pandemije, kao ni zbog kasnijih lakših pandemija gripe. Već 1920. osnovana je Liga nacija, a takve pokušaje međunarodnog rješavanja svjetskih problema, kao i globalizaciju, zaustavljale su prije svega autoritarne države i svjetski ratovi. Današnji svijet također obilježava vraćanje u nacionalne okvire, i to u državama poput SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva, koje su bili glavni promotor ideja globalizma u zadnja dva stoljeća. U zadnjih pet godina tamošnje vladajuće političke elite primjerice, odbacile su ideju regionalne integracije i mislim da će se upravo kroz sudbinu tih elita odlučivati o budućim svjetskim kretanjima. Pandemija koronavirusa tu bi mogla imati ponajprije nekakav indirektni utjecaj, primjerice izbijajući američkom predsjedniku Trumpu argument ekonomskih uspjeha u predstojećoj predsjedničkoj kampanji. (D.J.)