Galeriju fotografija pogledajte OVDJE.

Nikada do sada svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu, najveće marijansko svetište u istočnoj Hrvatskoj, nije pohodilo manje hodočasnika, vjernika i gostiju nego što je to bilo danas. Na ranim jutarnjim misnim slavljima održanima u 6 i 8 sati okupilo se 500-tinjak vjernika a još manje ih je bilo na središnjem misnom slavlju u 10 sati koji je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić. Razlog ovako slabom ovogodišnjem posjetu hodočasnika aljmaški župnik i upravitelj Svetišta Ante Markić pripisuje situaciji uzrokovanoj koronavirusom i povećanim brojem zaraženih posljednjih dana u Hrvatskoj. Smatra međutim da je mnoge vjernike od dolaska u Aljmaš odvratilo i najavljeno popisivanje svih hodočasnika na ulasku u Svetište.

- Najavljeno popisivanje mnoge je razljutilo i mislim da je to glavni razlog. Niti u jednom svetištu se ne spominje popisivanje jedino u Aljmašu. Tko je to naredio nije mi jasno – kazao je Markić ocijenivši kako je ove godine puno manje ljudi nego prijašnjih godina kada se znalo okupiti između 50 i 70 tisuća hodočasnika.

Žao mi je da je tako ispalo, dodao je upravitelj Svetišta, napominjući kako nije protiv činjenice da se ljudi pridržavaju propisanih mjera, no da su neki zahtjevi bili pretjerani. Prije svega misli na obvezu da se ispovjedi održavaju vani što drži nepotrebnim. Poručio je kako je Crkva otvorena svakoga dana od ujutro do navečer i pozvao vjernike da pohode svetište narednih dana.

Inače, policija je bila raspoređena po cijelom Aljmašu, no popisi hodočasnika koji su dolazili do svetišta nisu se radili. Značajan dio gostiju nije nosio niti zaštitne maske iako valja reći kako gužvi nije bilo i uglavnom su se svi pridržavali upute o potrebnom razmaku.

Predvodeći središno misno slavlje mons. Đuro je naveo kako suvremeni čovjek, nasuprot Marije, odbija biti sve više ovisan o drugome.

- On želi biti radikalno neovisan. Ne želi ovisiti niti o Bogu niti o drugim ljudima, niti o zakonima prirode. Sve češće odbija obvezati se na stabilnu vezu poput braka. Obveze prema drugima doživljava kao ugrozu vlastite komotnosti. Ponižavajuće mu je biti ovisan o bilo kome pa i o Bogu. Važno mu je biti potpuno slobodan i samostalan, neovisan o drugima. Odbijajući biti dio mreže ovisnosti, nasljeđa i zajedništva postaje osuđen na ulazak u džunglu tržišnog natjecanja te prepušten njegovim zakonima – kazao je.

Nadbiskup je za Marijine riječi „Silne zbaci s prijestolja a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima a bogate otpusti prazne“ kazao da su danas snažnije no ikada.

- Sve do neki dan političari, gospodarstvenici i sindikalni radnici govorili su o gospodarskom rastu, o povećanju plaća i mirovina, o novim radnim mjestima i zaposlenjima. Bili su sigurni u sebe. A sada nas je nevidljivi, mikroskopski virus bacio na koljena, na koljena je bacio nas zagledane u sebe, koji smo društvo znanja i naprednih tehnologija i koji smo mislili da smo nezaustavljivi, neranjivi i besmrtni. Trenutna pandemija koronavirusa otkrila je kako je sve što radimo i u što smo bili pozvani vjerovati nedosljedno i krhko. A onda je proljetos došla pandemija, postali smo ograničeni virusom o kojem gotovo ništa nismo znali. Epidemija je bila zastarjela, srednjovjekovna riječ, no odjednom je postala naša svakodnevica. Onda je došao potres u Zagrebu. Iskusili smo i razornu moć prirode u koju nekontrolirano zadiremo te nam se ona osvećuje. Iskustvo izolacije mnogima je omogućilo otkrivanje da nismo neovisni, nego da smo htjeli ne htjeli povezani s drugima, potrebni jedni drugima te ovisni jedni o drugima. Kada se sve sruši ostaje samo veza braka, obitelji i prijateljstva. Otkrili smo da smo i mi kao članovi jednog naroda vezani nečim što je neraskidivo, ali stvarno. Iznad svega ponovno otkrivamo da smo ovisni o Bogu – poručio je dodajući kako vjeruje da nas sve ovo čini poniznijima jer je tzv. svemoćni čovjek gol te da je ljudska slabost, ranjivost i ovisnost o drugim ljudima postale više nego očeigledna.

Slaviti svetkovinu Velike Gospe ne znači nipošto zanemarivati ili podcjenjivati zemaljski život, smatra mons. Hranić dodajući da tražiti sreću i mir, radost i ljubav samo u ovozemaljskim okvirima, očekivati njihovu trajnost u nekom zemaljskom raju kojega čovjek ostvaruje samo svojim naporima, velika je iluzija.

- Mi ljudi smo smrtni. Kada bi čovjek i uspio na zemlji ostvariti sve kako hoće, kada bi mu pošlo za rukom izgraditi zemaljski raj, to mu ipak ne bi pribavilo mir, sreću i radost jer nad svime visi Damaklov mač prestanka i smrti – zaključio je nadbiskup Hranić.

Tomislav Prusina