Vjerski turizam dugo se već događa na prostoru općine Erdut, a tome pridonose dva svetišta koja, posebice svakoga kolovoza, pohode vjernici u Aljmašu te u Dalj planini. Na tom je području, kaže načelnik Općine Erdut Jugoslav Vesić, duga tradicija i u raznolikosti sadržaja koje imaju u općinskim naseljima.

- Jedno od najvećih i najvažnijih svetišta u Rimokatoličkoj Crkvi je Svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu, a potvrda o samoj veličini i snazi Svetišta i značaj kako za stanovnike Aljmaša tako i za ljude šire regije, vidi se kada se na Veliku Gospu, 15. kolovoza, okupi na desetke tisuća hodočasnika, a tijekom godine bude ih i više od 150.000. To samo po sebi pokazuje koliko je ovo svetište važno ljudima koji su vezani uz crkvu na području Hrvatske, ali i šire, jer znamo da u ovo svetište rado dolaze ljudi iz BiH i Srbije. Što se tiče same općine Erdut, mogu reći da imamo veliki broj crkvi I to pokazuje da mi imao raznolikost i u vjerskom i u nacionalnom smislu te smatram da je to veliko bogatstvo na našim područjima. Osim rimokatoličkih crkva i svetišta imamo i pravoslavnu crkvu i svetište u manastiru Uspenja Presvete Bogorodice u Dalj planini koje isto tako tijekom godine bivaju posjećeni, istina u nešto manjem obimu, ali to je jedini manastir u Eparhiji Osječko-poljskoj-baranjskoj koja je za nas bitna i koja pokriva područje Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije. Znamo da je tu najznačajniji Preobraženski sabor kada dolazi najviše vjernika. To govori da se u tijekom nekoliko dana, jer znamo da je Preobraženje 19. kolovoza, a Velika Gospa 15. kolovoza, ti vjerski sadržaji i aktivnosti gotovo podudaraju i to je nešto što je jako važno za nas. U tom razdoblju, znači kompletan osmi mjesec, veliki broj hodočasnika koji dolaze u jedno i drugo svetište slijeva se na područje općine Erdut. Osim toga imamo i katoličku crkvu u kojoj su pripadnici mađarske zajednice u Dalj planini i isto je tako bitna za nas – kaže Vesić.

Aljmaško svetište Gospe od Utočišta, omiljeno među vjernicima, datira od 1704. godine. Oci isusovci misijski su rad u ovim krajevima željeli staviti pod Gospinu zaštitu. U Baranji, u Lugu (Laško), crkvu posvećuju Blaženoj Djevici Mariji i ondje žele imati Gospino svetište. No ono nije bilo dugoga vijeka, jer kalvini crkvu pretvaraju u svoju bogomolju. Kako bi spasili Gospin kip iz crkve, isusovci ga 1704. godine donose u Aljmaš, sa željom da ondje bude Gospino svetište. U Domovinskom ratu aljmaška je crkva bila potpuno razorena. Kip Gospe od Utočišta, koji je stajao u crkvi od 1857. godine, iako teško oštećen, gotovo je na čudesan način ipak sačuvan. Godine 2001. počela je gradnja nove, četvrte crkve u tri stoljeća aljmaškog svetišta, na istom mjestu. Sveti otac Ivan Pavao II., prigodom svog trećeg apostolskog pohoda Hrvatskoj, 2003., u Osijeku je okrunio zlatnim krunama lik Gospe Aljmaške s djetetom Isusom.

- Novosagrađena crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije blagoslovljena je 1. kolovoza 2004. godine, navodi aljmaški župnik i upravitelj Svetišta već 46. godina velečasni Ante Markić, dodajući kako se u svojoj dugoj povijesti, od 316 godina, izuzevši godine Domovinskog rata, slavlje ovog blagdana nije se odvijalo u okolnostima kakve imamo danas.

Drugo svetište u Dalj planini, odnosno sam Manastir Uspenja Presvete Bogorodice prošle je godine proslavio dvjesto godina postojanja. Episkop osječko-baranjski Heruvin kaže da je Manastir oduvijek imao duh sabornog jedinstva pravoslavnog naroda.

- Naravno da su starosjedioci uvijek dolazili, kao i katolici, na izvor čudotvorne vode koji se nalazi u manastiru. Tu su se na neki način i u duhu vjere napajali s tog izvora. Manastir sam po sebi na neki način bio je u prethodnom razdoblju do početka 19. stoljeća ženski manastir, jer je tu postojalo žensko monaštvo. Međutim, poslije toga dolazi do gašenja i sve do dolaska pokojnog vladike Lukijana taj se manastir obnavlja, pa dobiva novu ulogu u kulturnom prostoru u kojem se nalazimo, da sabira ljude, daje utjehu vjernom narodu bez obzira kojoj vjeri i naciji pripadao. I zaista, Manastir i danas ima tu misiju i ulogu i uvijek se radujemo kad god ljudi dolaze, kada se sastajemo i vršimo službu. Radujemo se tome da što više vjernika bude tamo, da ljudi osjete pripadnost vjeri, pripadnost Bogu, pripadnost toj našoj svetinji. Specifično za ovaj manastir jest Bogomoljački pokret koji se počeo na ovim prostorima afirmirati još u doba svetoga vladike Nikolaja Vladimirevića koji je dolazio na ove naše prostore i koji je bio na neki način, kako se kaže u njegovim spisima, najzadovoljniji s tim bogomoljačkim pokretom koji je nastao upravo ovdje u Dalju, a vezan je uz našu Daljski vodicu i Manastir Uspenja Presvete Bogorodice i od toga razdoblja otprilike datira taj Preobraženski sabor koji je u prvom trenutku bio bogomoljački sabor, jer su to ljudi bili zaista predani crkvi, vjeri i svim doktrinama pravoslavnog učenja, a onda je s druge strane kasnije kroz vrijeme dobio drugu dimenziju, a to je da se na temeljima bogomoljačkog sabora razvio ovaj Preobraženski sabor koji i dandanas, hvala dragom Bogu, postoji i privlači ljude iz svih krajeva te dolaze da se pomole Presvetoj Bogorodici i prinesu svoju molitvu, svoju žrtvu Bogu na prvome mjestu – pojašnjava Episkop osječko-baranjski-baranjski Heruvin.

Preobraženski sabor počinje 19. kolovoza, odnosno uoči samog blagdana, 18. kolovoza, s večernjim bogosluženjem koje počinje u 18 sati, a nakon toga bit će prigodan kulturno-umjetnički program. Na sam praznik služi se sveta arhierejska liturgija i time se zaokružuje praznik liturgijskim sabiranjem koje počinje u 9 sati, a nakon toga je posluženje za cjelokupan narod koji se sabere na tom mjestu toga dana.