Za početak da malo "raščistimo medijsku maglu" i pojasnimo vašu (bendovsku) pojavu na glazbenoj sceni. Mislim, sve se može saznati surfajući po internetu, ali, ipak, ljepše je ovako, kad sami kažete što ste, tko ste itd, koliko vas je u grupi... da bi čitateljima sve bilo jasnije, a nije im do kopanja po Googleu...

- Analiza umA nastala je 2012., kad sam objavio prvu pjesmu na YouTubeu ‘Vodi me anđele‘... Kako tada nije još ni postojao bend, za prvi spot sam sve uloge morao odglumiti sam. Kratko poslije toga pridružuje mi se Saša Amić Slash, koji se također hvata mikrofona i gitare te postaje nezamjenjiv. Budući da u Frankfurtu među našim ljudima nema puno glazbenika, a pogotovo ne onih koji sviraju rock, daju se primijetiti različite face koje su prošle kroz našu priču, no polako se situacija iskristalizirala - priča Marko Pavić, šef benda, te nastavlja:

- Pojavljuju se ljudi koji se pronalaze u ovoj priči. Dolazi bubnjar Nikola Brčić Brxon, zatim basist Josip Bašić, koji su uz Sašu i mene i danas dio osnovne postave. Prema potrebi solo gitaru svira Vojkan Runjaić, koji zajedno sa mnom producira prva dva albuma. No, kako je Vojkan pretrpan raznim projektima, prisiljeni smo bili potražiti novog solo gitarista. Tu u priču ulazi mladi Ivan Kajdiž Gric, koji se tek doselio iz Sl. Broda u Frankfurt. Dakle, danas osnovnu postavu Analize umA predstavljaju: Marko Pavić - vokal i akustična gitara, Saša Amić Slash - vokal i električna gitara, Nikola Brčić Brxon - bubnjevi, Josip Bašić - bas-gitara i Ivan Kajdiž Gric - solo gitara. Produženu ruku čine još Edis Jakubović - klavijature i Alen Morić - akuatična gitara i prateći vokali.

Od samog početka volimo surađivati s drugim pjevačima i glazbenicima, od kojih bih izdvojio jednog od najboljih rock-pjevača današnjice Zorana Mišića, zatim Michaelu Sotele, Semjuela Dedića Semku, Antu Pavića, Željku Sarića, Antu Filipovića i Mišu Krpu. Trenutačno snimamo nove pjesme s bivšim pjevačem Divljih jagoda Žanilom Tatajem Žakom, i s Lanom Škrgatić, multiinstrumentalisticom iz grupe Zabranjeno pušenje.

S bendom u vezi, jedno banalno (ili nije?) pitanje: zašto veliko A na kraju umA? To je neki štos ili postoji neko "dublje" značenje...?

- Što se tiče velikog slova A, jedan je razlog estetske prirode, zatim, ako se malo bolje pogleda na logo s prvog albuma, prvo i posljednje A zapravo su duge ženske noge! I treći je razlog taj što je slovo A prvo u abecedi i na neki način simbolizira prvo mjesto. Treba upozoravati i da, bez obzira na to na kojoj poziciji stojimo, također možemo biti prvaci, pobjednici. Dakle, u lancu je svaka karika jednako važna!

U medijskim osvrtima stalno se navodi da ste ‘bend naših iseljenika koji su svoj dom nakon ratnih 90-ih pronašli u inozemstvu ili su nedavno otišli iz Hrvatske trbuhom za kruhom‘. Nešto konkretnije kad se radi o vašem CV-ju, oliti životopisu u egzilu, konkretno u Njemačkoj, još konkrenije u Frankfurtu?

- Jedini sam ja došao 90-ih kao ratni izbjeglica, a Saša je rođen u Njemačkoj, u okolici Stuttgarta. Nikola i Josip došli su manje-više iz ljubavnih, a Ivan iz ekonomskih razloga, ili kako se kod nas kaže - trbuhom za kruhom. Svi živimo u Frankfurtu ili okolici, s našim obiteljima. Dakle, svi smo obiteljski ljudi i ne furamo se na ono ‘sex & drugs...‘, kod nas je samo ‘rock‘n‘roll‘ i ponekad dobra domaća rakija ili pivo uz dobru slavonsku hranu, kao što to govori naša pjesma ‘Djedova dezinfekcija‘. Budući da je Nikola iz Nove Gradiške, a Ivan i ja iz Sl. Broda, dobre hrane i domaće rakije uvijek, hvala Bogu, ima. Saša je rođen u Vrgorcu, a Josip u Posušju, tako da nam dobrog vina i pršuta također ne nedostaje. Volimo domaću hranu i piće jer nas to na neki način bar na trenutak podsjeti na rodni kraj. Naravno, u obzir se uzima ‘umjerenost u jelu i piću‘!

Čitam dalje da ‘uz bavljenje glazbom, radite i druge zanimljive poslove‘. Tko, svi? I koje poslove, konkretno? Znači li to da se u Njemačkoj ne može živjeti od glazbe kakvu svira (stvara) Analiza umA?

- Nikada nam nije bio cilj živjeti od glazbe, ali nikad se ne zna! Ne želimo biti zavisni od glazbe, bar ne u materijalnom smislu. Rock-glazba, bar na našim prostorima, nažalost trenutačno nije baš nešto što je profitabilno. U dijaspori pogotovo. Ovdje vlada turbofolk! Ipak uspijevamo, čak sa svojim autorskim pjesmama, nekoliko puta godišnje napuniti klubove pristojne veličine. Naravno, govorimo samo o publici s našeg govornog područja. Pjevamo na našem jeziku jer se tako najiskrenije umijemo izraziti. S njemačkom publikom smo također imali dobro iskustvo, nisu nas razumjeli, ali su osjetili neki ‘drive‘... Idemo korak po korak i nikamo ne žurimo.

Što se njemačkog tržišta tiče, za njega bismo zasigurno morali pjevati na njemačkom ili engleskom jeziku, no o tome još nismo razmišljali. Inače se bavimo i drugim poslovima. Ja na primjer radim u policiji! Iako bi mnogi pomislili da to ne ide uz rock‘n‘roll... ali dok je sve u okviru pristojnosti, nema nikakvih problema. Inače, legenda kaže da su rockeri najpristojniji u glazbenom svijetu. Hahaha... Uzmimo za primjer Atomsko sklonište, koji su meni uzor.

Saša se bavi i filmskom produkcijom, prevodom svih aktualnih filmova s engleskog na njemački jezik, zatim snimanjem spikera, njihovim miksanjem i pripremanjem za televizijske kuće na njemačkom govornom području.

Nikola nakon završene škole za komercijalista u Hrvatskoj, posao nalazi u Njemačkoj, u jednoj tvrtki, u kojoj nakon kratkog vremena postaje poslovođa u jednom odjelu.

Josip je u Zagrebu završio prometni fakultet, no i on je posao morao potražiti u Njemačkoj. Sada je zaposlen u špediciji, koja opskrbljuje bolnice i slične ustanove medicinskom opremom. U ovo čudno doba pandemije posebno važna uloga u društvu!

A kako Ivan u glazbenom smislu dolazi sa scene heavy-metala, nekako je bilo logično da se i zaposli u metalnoj industriji... ha-ha-ha.

Kad se sve zbroji i oduzme, jeste li zadovoljni dosadašnjom karijerom, biste li što mijenjali da sad počinjete, i koji su vam najveći uspjesi, a koji promašaji, da tako kažemo?

- Naravno da smo zadovoljni, jer sve što smo radili i radimo je iz čiste ljubavi prema glazbi i bez nekih velikih kalkulacija i očekivanja. Sigurno se da primijetiti da se baš ne želimo stavljati u čvrsti okvir nekog žanra, što je za nas također jedan od faktora koji predstavlja slobodu. Ne želimo biti jednostrani, i lagali bismo kada bismo tvrdili da slušamo samo rock-glazbu... za nas postoji samo dobra ili loša glazba, slično je i s ljudima. Volimo isprobavati i eksperimentirati, zapravo pustiti pjesmu da sama sebi odredi put i zvuk. Ipak kroz našu energiju to sve na kraju postaje rock‘n‘roll.

Najveći uspjeh nam je što bez neke velike medijske potpore naše pjesme same nalaze put do slušatelja, koji nam se s oduševljenjem javljaju sa svih strana bivše države i postaju naši vjerni pratitelji. Uglavnom preko društvenih mreža. Ipak, zahvaljujući našem izdavaču Dallas Recordsu dolazimo i do većih medija koji naš rad još više približavaju javnosti.

Inače, nekih velikih promašaja do sada nismo imali. Ali mnoge stvari smo svakako mogli napraviti bolje, pogotovo u produkcijskom smislu. No, kako u početku nismo imali predstavu da bi to (s obzirom na današnju situaciju o pitanju rock-glazbe) uopće nekog moglo zanimati, nismo se previše ni trudili, niti smo imali previše mogućnosti. Sada je drukčije... kako već radimo na trećem albumu, Saša kao školovani ton-inženjer preuzeo je producentsku palicu u svoje ruke, i svemu tome prolazimo malo ozbiljnije, naravno još uvijek u relativno skromnim mogućnostima. Ali volja i ljubav, pa i odgovornost prema ljudima koji nas od početka podržavaju, sad su na višoj razini.

Što sa stilom glazbe kojom se predstavljate publici? Je li to, kako mnogi ističu, retro-rock, hard-rock, classic-rock ili nešto četvrto-peto, ili sve to zajedno?

- Kao što već rekoh, nismo ograničeni, ni u okviru nekog žanra... prije bih rekao da ima svega pomalo. Ali ipak sve je to rock‘n‘roll. Možda jednog dana zasviramo i tambure, ništa nije isključeno... samo nek je dobro i lijepo.

S tim u vezi - zašto takav stil, koji su utjecaji, imaju li oni veze i s vašim stavom glede bavljenja rock-glazbom općenito? Mislim, mogli ste svirati i punk, pa bi i to bilo retro, ili rap, ili metal..., a niste, odabrali ste biti to što jeste! Malo vaših pojašnjenja oko ovih mojih pametovanja?

- Upravo to, sam si već rekao... to smo što jesmo! Utjecaji su različiti i ne razmišljamo previše o tome trebamo li zvučati ovako ili onako. Nekako se samo po sebi sve nametne, a mi jednostavno plovimo s pjesmom. Što se tiče samog zvuka, naravno da bismo nekad htjeli možda i drukčije, međutim upravo ograničene mogućnosti, ili nedostatak vremena, odrede i aranžman i zvuk. Ali vjerujemo da treba tako biti, to nam je nekako prirodno. Nova pjesma ‘Teslektrika‘ najbolji je primjer... nije trebalo tako, ali na kraju je ispala još bolja. Inače, već smo čuli sto puta taj izraz ‘retro‘... nije nam to bila namjera, ali ako je tako, onda prihvaćamo biti retro. Ne znači da ćemo takvi ostati. Najbolje je da publika odluči kako će nas doživjeti i u koji koš svrstati. Nama je bitna samo dobra i pozitivna vibracija.

Iza vas su dva albuma i gomila singlova. Po vama, koja je razlika između debitantskog LP-ja "Analiza umA" i posljednjeg albuma "Kužiš, kopčaš, kapiraš ili kontaš", čiji je efektan naziv baš onako regionalni, da ga svi iz bivše Juge shvate...

- Pa mislim da je najveća razlika produkcijske prirode. Kad smo primijetili da postoji sve više interesa za našu glazbu, osjetili smo i odgovornost prema tim ljudima, te im pokušavamo pružiti što bolju kvalitetu. A što se naziva drugog albuma tiče, on se može odraziti na cijelu našu priču. Kako ovdje živimo i surađujemo sa svim nacijama iz bivše Juge, pa čak i šire, a i publika nam je sa svih strana, tako želimo dati svima do znanja da želimo da nas razumiju, jer uglavnom širimo ljubav i razumijevanje. A s druge strane radi se i o općem razmišljanju i samom analiziranju stvari.

Nešto o novom singlu "Teslektrika"? I taj je naziv efektan, a referira se na Nikolu Teslu... Zašto Tesla, a ne recimo Einstein ili, pak, Angela Merkel (tu postoji neka veza, koja i kakva?)

- Ideja za ‘Teslektriku‘ je nastala u rodnoj kući Nikole Tesle. Prilikom ljetovanja u Hrvatskoj obišao sam muzej u selu Smiljani i palo mi je na pamet zašto ne posvetiti čovjeku pjesmu u znak zahvalnosti, čijim se izumima svakodnevno koristimo. Izmjenična struja i još puno toga. Na kraju krajeva, i električne gitare koje sviramo. Tko zna bismo li ih svirali da nije bilo Tesle. Uglavnom sam ponosan što potičem s istog područja kao i jedna takva univerzalna ličnost. Osim toga, pjesma govori i o okolnostima u kojima sam proveo djetinjstvo. Prvi zvuci i glazbeni utjecaji, narodni običaji, itd. Stoga sam molio svog prijatelja Antu Filipovića, majstora sevdaha, da nam odsvira poneki ton na harmonici kako bismo tu priču što uvjerljivije dočarali. No pjesma govori i o tome kako treba šireg pogleda ići kroz život i prihvaćati nove i drukčije stvari.

Vratimo se u surovu stvarnost, kako je danas u Njemačkoj biti rock-bend, a usto još i "gastarbajteski"? Ne mogu svi biti Rammstein, ali, ipak, koliko je jaka njemačka rock-scena, pratite li što se zbiva i u Njemačkoj, i u svijetu, naravno i u Hrvatskoj...?

- Njemačka rock-scena uglavnom je svedena na klupsku razinu, osim nekoliko velikih bendova koji pune dvorane i stadione poput Rammsteina. Mi smo već imali priliku svirati s nekolio njemačkih bendova pred njemačkom publikom i, kao što već rekoh, mislim da bi u tom slučaju bilo još bolje da pjevamo na njemačkom. To smo primijetili pri izvođenju naše obrade glasovite pjesme ‘Zenica Blues ili San Quentin‘, koju smo snimili na njemačkom i nazvali ‘Das Loch‘, u prijevodu ‘Rupa‘. Još bolja reakcija nego inače. Ipak željena interakcija se bolje ostvaruje s našom publikom na našem jeziku. Svjetsku scenu također pratimo i pomalo učimo. Mi smo jedno od onih velikih ‘A‘, prvi, iako ne na prvom mjestu... ha-ha-ha.

Kako se na Analizu umA odrazila koronakriza, izolacija, mjere ograničenja, izostanak koncerata, živih nastupa pred publikom...?

- Nažalost, kao i većini glazbenika, koronakriza je i nama poremetila planove, ali s obzirom na to da ne ovisimo finacijski o glazbi, nemamo se pravo žaliti, kako drugima, tako i nama. Sve se može nadoknaditi, nadamo se da će ovo što prije proći, pa da opet malo zasviramo. Također čekamo pravu priliku da zasviramo i u Hrvatskoj i u regiji...

Analiza umA u ovo digitalno doba? Marko Pavić u ovo digitalno doba? I svi ostali u bendu... Koliko si (ste) IN s društvenim mrežama, virtualnom stvarnosti?

- Ne koristimo se baš previše društvenim mrežama, najviše za promociju glazbe. I tu imamo sreću da nam pomalo pomažu prijatelji oko toga. Što se tiče druženja, više volimo ‘old school‘, roštilj, gitara, logorska vatra... O tome govori i naša pjesma ‘Ironija‘ s prvog albuma, koja je na neki način nastavak pjesme ‘Oni što dolaze za nama‘ Atomskog skloništa. Mi smo oni koji dolaze za njima!

Živimo u kaotičnim, histeričnim i paranoičnim vremenima. Osim glazbe, pratiš li sva ta zbivanja oko nas i kako na njih reagiraš, hladne glave ili i tebe, kao i mnoge druge, pomalo (ili previše) hvata strah od neizvjesne sutrašnjice?

- Naravno da ni mene ova situacija ne ostavlja ravnodušnim, no kroz svoj posao sam navikao da se češće susrećem s ekstremnijim situacijama, te sam se istrenirao koliko-toliko kontrolirati misli. Ipak, sve analiziram. Što se neizvjesnosti tiče, pokušavam vjerovati u bolje sutra, iako garancije ni za što nema. Nadam se da je sunce samo na trenutak zašlo za oblak!

U nekom CV smislu, što bi još bilo zanimljivo znati o Marku Paviću, ali i o drugim članovima kolektiva, odnosno grupe, a da to još nitko nije pitao i dobio odgovor? Usto, ukupno uzevši, kakva je budućnost Analize umA?

- Kao što rekoh, još uvijek radim kao policajac. Trudim se biti ljubazan i pravedan. Glazbom se uglavnom bavim iz ljubavi i zbog druženja s dobrim ljudima. Inspiraciju crpim pomalo iz djetinjstva provedenog na obje strane Save, zatim života u novoj sredini obojenoj različitim kulturama i običajima i, naravno, iz svakodnevnice, što privatne tako i poslovne. A dokle ćemo kao bend stići, to samo nebo zna... ne volimo puno planirati. Radujemo se novim izazovima i suradnjama, kao na primjer sa Zoranom Mišićem, koji je također inspiracija u svakom pogledu, i s kojim je uvijek uzbudljivo stvarati. U svakom slučaju, trudit ćemo se biti što bolji i kvalitetniji.

Zaključno - Marko Pavić u tri-četiri riječi? Analiza umA u tri-četiri riječi?

- Marko Pavić: običan, skroman, pristojan i iskren. Analiza umA: meka, tvrda, žestoka i blaga.