Nema ničeg lijepog, melodičnog i komercijalnog u smrti, kazao je jednom prigodom Charles "Chuck" Michael Schuldiner, lider američkog sastava Death, koji je izmislio poseban glazbeni žanr nazvan death-metal njemu u čast! Od Schuldinerove smrti prošlo je 19 godina, no njegovih se riječi svako malo sjete svi oni koji na sam spomen današnjeg komercijalnog melodic-death-metala dobiju maltene živčani slom. Uzrok su ponajviše skandinavski bendovi i autori koji su iznevjerili izvorne death-metal postulate i žanr iz undergrounda pogurali prema "srednjoj struji", odnosno otvorili ga za širu publiku i na taj način ušli na mainstream top-liste, a s koncertima osvojili velike dvorane, arene i livade diljem svijeta. Jedan od takvih amblematskih skandinavskim (švedskih, njih je najviše!) death-metal bendova jest i Orbit Culture iz Jönköpinga, koji su u sedam godina kraijere izgradili zavidan status na globalnoj metaloj sceni. Premda se po nazivu grupe (Orbit Culture više zvuči kao nekakav techo-dance projekt!) na prvu ne čini da se radi o death-metalu, to je samo vješta dosjetka Niklasa Karlssona, growl i clean pjevača i gitariste benda, kako bi se u moru sličnih DM imena nametnuli koliko-toliko drukčijom i originalnijom prezentacijom i simbolikom. Novi pak album, treći u karijeri, naslovljen "Nija", najbolje je izdanje Orbite Culture do sada, vrhunski križanac tradicije i suvremenosti, razigrana, potetna i poletna (pod uvjetom da nemate alergiju na melodic-death!) kolekcija pjesma koja zvuči kao veliki groove-metal party u kojem još samo fale Linkin Park da bi zabava bila potpuna. Eto dokaza kako death-metal može biti lijep, melodičan i komercijalan, Schuldineru unatoč.