Osječanin Luka Dragojević nogometnu abecedu učio je u Gradskom vrtu, a srednjoškolsko obrazovanje i maturu stekao je na Akademiji "Krpan&Babić". Zaključivši omladinski staž s odličnim uspjehom, zajedno s najuspješnijom generacijom te privatne osječke škole nogometa u njezinu desetljetnom egzistiranju. Mladići rođeni "brončane vatrene", 1998. godine su, naime, 2016. osvojili juniorski Kup Hrvatske pobijedivši u finalu boljim izvođenjem jedanaesteraca (5:4) zagrebački Dinamo, čija je momčad bila gotovo godinu starija. A "modre" je slomio upravo Luka zabivši pretposljednji penal u stilu čehoslovačkog reprezentativca Antonina Panenke, koji je lobom zabio Njemačkoj u beogradskom finalu Europskog prvenstva 1976. Dinamova imena poput More, Kalaice, Kotarskog, Solde i(li) Čabraje poznata su i izvan granica Lijepe Naše, za razliku od "akademaca", koji gravitiraju regionalnim, slavonsko-baranjskim klubovima. Mahom relevantni u svojim klubovima, kamo su prije tri sezone dolazili s preporukama osvajača Kupa te amaterskog prvaka (2015.) i viceprvaka Hrvatske (1917.).


Stasitoga, 191 centimetara visokoga, Dragojevića seniorski je put odveo u bjelobrdski BSK, odakle je produžio u redove trećeligaša Vukovara 1991, a prošloga ljeta pristupio je Čepinu, čiju će zelenu boju braniti i u sljedećoj sezoni, nakon što je pola protekle propustio.


- Upravo kada sam uhvatio seniorski zalet, dogodila mi se ozljeda koljena pa je zatim došla pandemijska kriza, tako da sam izvan natjecateljskog pogona šest mjeseci. U međuvremenu sam se oporavio i radio na tjelesnoj spremi te sam zdrav i motiviran jedva dočekao nastavak trenažnih aktivnosti, odnosno borbi za bodove. Shvatio sam da je prelazak iz juniora u seniore prilično kompleksan i mnogi se znaju izgubiti, ali držim da sam uspješno prebrodio to razdoblje te me čekaju najbolje igračke godine. Uz malo strpljenja možda sam mogao ostaviti dublji trag u Bijelom Brdu, ali ne žalim što sam se zatim odlučio za vukovarsku epizodu, gdje sam dobio minutažu i stekao samopouzdanje. Počeli su stizati pozivi s više adresa, a kako je čepinski bio najizazovniji, došao sam na igralište pokraj Uljare, gdje sam odlično primljen i tretiran od struke - elaborirao je taj stoper zavidne tehnike lijeve noge i igre glavom prvih 15 aktivnih nogometnih godina. Zrele, one prave, tek trebaju doći, o čemu razmišlja, ali je i čvrsto na zemlji:
- Za otići razred ili dva više treba se dosta toga poklopiti, a osobno mislim da to nije tako nemoguća misija. Volim, naime, raditi i imam, nedvojbeno, puno prostora za napredak u svim segmentima igre, u čijem se kontekstu povećanje čvrstine i iskustva podrazumijeva. Kvalitetan rad, te posljedično napredak, bio je i glavni argument za dolazak u Čepin te osjećam da sam svakodnevno bolji igrač. Nastavit ću onako kako sam od sedme godine upućen i obučavan te vidjeti dokle ću stići intenzivnije se posvećujući nogometu sljedećih nekoliko sezona. Usporedo ću studirati i odabrati, vjerujem, najbolji mogući životni put. Na dosadašnji se ne mogu požaliti iako intimno vjerujem da će ga obilježiti još nešto slično pogotku Dinamu u stilu Panenke - s umjerenim je optimiznom zaključio samozatajni Luka, koji je u još dva navrata na identičan način svladao vratare. Đakovačkog trećeligaša u žuto-plavom dresu BSK-a te u finalu malonogometnog turnira u Valpovu, tako na oprez natjeravši sve druge čuvare mreže. Vlastitu, inače, čuva efikasno i bez prekršaja. D.Lekšan