Tehnološka razina našega gospodarstva i dalje je relativno niska. Nisu se mogle niti očekivati značajnije tehnološke promjene u relativno kratkom vremenu. Pojavile su se manje "tehnološke oaze" u pojedinim industrijskim sektorima i pojedinim geografskim područjima, zahvaljujući prije svega agilnosti njihovih protagonista. No one nisu rezultat promišljenog i dugoročno osmišljenog inovacijskog ekosustava Hrvatske - kaže prof. dr. sc. Nedjeljko Perić, ravnatelj Inovacijskog centra Nikola Tesla iz Zagreba te dodaje:

- Za gradnju znanstvenog i inovacijskog sustava Hrvatske nužna je snažnija i dinamičnija uloga države (vlade) temeljena na hrabroj i odvažnoj viziji. Ne trebamo kopirati prakse tehnološki naprednijih država, ali je jako poželjno, nužno, da razumijemo njihove procese i mehanizme koji su kreirali njihove znanstvene i inovacijske ekosustave. Trebamo razumjeti suštinske pokretače ekonomskog razvoja, a to su: obrazovanje, znanstvena istraživanja i razvoj tehnologija (primijenjena istraživanja) kao osnove za razvoj inovativnih i tržišno konkurentnih proizvoda i usluga. Naše institucije vlasti već dugi niz godina deklariraju te paradigme, ali ne dovoljno konkretno, odlučno i hrabro. Država treba investirati u gradnju prostorne i laboratorijske infrastrukture za razvoj tehnologija, tj. organizacija za razvoj tehnologija (RTO) na način kako su to radile i rade tehnološki razvijene zemlje. To je put kako se gradi znanstveni i inovacijski ekosustav koji pridonosi gospodarskom rastu i tržišnoj konkurentnosti.


Koronakriza globalni je poremećaj s još nesagledivim zdravstvenim i gospodarskim posljedicama. Ali koronakriza predstavlja priliku za kratkoročno i dugoročno promišljanje i učinkovito djelovanje. Snažnim usmjerenjem na razvoj i primjenu digitalnih tehnologija, globalno gospodarstvo i razvoj budućih civilizacija mogu ojačati. U vremenu od pojave koronavirusa hrvatska država je na učinkovit način suzbila veće posljedice od korona pandemije u zdravstvenom i gospodarskom smislu. Za očekivati je da će Vlada i dalje na odgovoran način kreirati i katalizirati odgovarajuće procese i mjere izlaska iz krize te trasirati put za dugoročni razvoj Hrvatske. Potrebno nam je više zajedništva i sinergije, a manje politikantstva i ideoloških bespuća. Sve u interesu općeg dobra i javnog interesa, a ne dobra za "odabrane pojedince i interesne skupine".


U prethodnom razgovoru za Magazin, između ostaloga, rekli ste da "svaka veća društveno-ekonomska promjena sa sobom nosi niz posljedica, pa i ova, četvrta industrijska revolucija". Dvije i pol godine poslije, kakva je danas situacija? Bojimo li se osim korone i 4. ind. revolucije, gledamo li i dalje sa sumnjom da će nam primjerice umjetna inteligencija uzeti poslove, poslati nas na burzu rada...?


- Četvrtoj industrijskoj revoluciji prethodile su tri industrijske revolucije u zadnjih dvjestotinjak godina - od parnog stroja, elektrifikacije do informatizacije koja je razinu automatizacije proizvodnih i radnih procesa podignula na visoku razinu. Četvrta je industrijska (digitalna) revolucija proistekla evolucijom iz treće industrijske revolucije. Već se stvaraju obrisi i pete industrijske revolucije koja će naglašeno biti usmjerena na zaštitu prirode i sprječavanje klimatskih promjena. Strah od nečega (četvrte industrijske revolucije, nadolazećih tehnoloških revolucija, koronabolesti, nesigurnosti raznih vrsta…), pripada dobrim dijelom u emocionalnu sferu. Strah je često posljedica neznanja i/ili neodgovornog djelovanja globalnih političkih aktera. Da bi se smanjila razina straha potrebno je učiti iz dosadašnjih industrijskih/tehnoloških revolucija, pa ćemo biti spremniji razumjeti eventualne bojazni četvrte i nadolazećih revolucija.


Fizika današnjeg svijeta višedimenzionalno je složena, s visokom razinom neodređenosti. Globalni i lokalni društveno-politički procesi isprepleteni su i ne mogu se promatrati i razvijati izolirano. Suvremene i nadolazeće disruptivne tehnologije u kojima prednjači umjetna inteligencija, mogu pridonositi izgradnji boljeg i pravednijeg društvenog poretka, ako se tehnologije stave u humanu službu čovječanstva. Mijenjat će se nedvojbeno tržišta rada, kao i do sada, tražit će se nova znanja i nove vještine, naglašeno digitalne. Nestajat će neka radna mjesta, stvarat će se neka druga kreativnija… Treba shvatiti da živimo u dinamičnom okruženju koje zahtjeva spremnost na promjene od pojedinca, skupine, institucije, države… U tom kontekstu, na umjetnu inteligenciju ne treba gledati mitološki, nego kao na realnost. Umjetna inteligencija ima svoju, bar sedamdesetogodišnju razvojnu povijest i danas ulazi u svoju poprilično zrelu fazu. Radi se, dakle, o transformativnim procesima u kojima državne investicije u stvaranje tržišta nove radne snage imaju golemi značaj. Radi se o tome da trebamo politike s vizijom i misijama, za dobrobit čovjeka.
Kad smo kod umjetne inteligencije, kako danas stoji s robotizacijom u RH, jesmo li napredovali posljednjih godina? Hoće li, i u kojem opsegu, robotizacija konkretno, utjecati na tržište rada Hrvatske?


- Što se tiče razvoja robotike u Hrvatskoj svakako da smo napredovali, ali daleko je to od zadovoljavajućeg, posebice gledano iz kuta primjene. Robotika služi dobrim dijelom kompleksnoj automatizaciji proizvodnih i radnih procesa. Uz svijetle primjere u nekim industrijskim sektorima (prehrambena i farmaceutska industrija), stanje je nezadovoljavajuće, posebice u sektorima malog i srednjeg poduzetništva. I to je upozoravajuće, jer takva poduzeća imaju nisku produktivnost i slabu tržišnu konkurentnost. S druge strane, znanstvena istraživanja i publikacije u području robotike u nekoliko hrvatskih sveučilišnih centara, usuđujem se reći, na svjetskoj su razini. Radi se o znanstvenim istraživanjima podvodne, zemaljske i zračne robotike te integralnim kooperativnim robotskim sustavima s nizom perspektivnih aplikacija u zdravstvu, poljoprivredi, energetici, transportu…


Glavni robotički izazovi u nadolazećem desetljeću vezani su uz razvoj mobilnih robotskih sustava koji imaju sposobnost autonomnog izvršavanja složenih zadataka i koji mogu sigurno surađivati s ljudima u nestrukturiranim okruženjima. Takvi roboti trebaju sofisticiranu interakciju percepcije, upravljanja i rasuđivanja fizičkog agenta i inteligentnih algoritama, što predstavlja paradigmatični izazov koji treba riješiti - konvergenciju umjetne inteligencije i robotike. Opet se pokazuje da je za kompletiranje vrijednosnog lanca: znanstveno istraživanje - primijenjeno istraživanje (razvoj tehnologije) i inovacije - proizvodnja i komercijalizacija nužno izgraditi i afirmirati organizaciju za razvoj i transfer tehnologija (RTO) kao sastavnog dijela znanstvenog i inovacijskog ekosustava. I to je stvaranje novog tržišta radne snage u kojem će ljudi (radnici) kooperirati sa strojevima (robotima).


Golema novčana pomoć u paketu EU-a, od čega RH pripada čak 22 mlrd. eura bit će, između ostaloga, namijenjena i za tehnološki i tehnički razvoj i modernizaciju. S tim u vezi premijer Plenković naglašava kako je obveza RH ulagati u ono što je budućnost, a budućnost je i digitalno gospodarstvo, četvrta industrijska revolucija, znanje i znanost... Vaš komentar?


- Da, točno je da je Hrvatska u poziciji mogućeg povlačenja izdašnih novčanih sredstava u nadolazećem sedmogodišnjem razdoblju (2021.-2027.) iz raznih fondova EU-a. To je mogućnost koju svakako valja iskoristiti. Nadam se da će ta sredstva biti na racionalan i promišljen način investirana u projekte koji će pridonijeti kratkoročnom oporavku i dugoročnom podizanju hrvatskog gospodarstva. To podrazumijeva odgovornu selekciju strateških projekata RH koji su usmjereni na razvoj i primjene suvremenih i nadolazećih tehnologija, prije svega digitalnih i zelenih tehnologija. Hrvatskoj je potreban snažan iskorak u infrastrukturu koja će omogućiti i poticati njezin vlastiti tehnološki razvoj u bitnim gospodarskim sektorima, posebice onima koji će dugoročno omogućiti uravnotežen regionalni razvoj Hrvatske. Pri tome vodilja donositeljima odluka treba biti prethodno istaknuti vrijednosni lanac: znanstveno istraživanje - primijenjeno istraživanje (razvoj tehnologije) i inovacije - proizvodnja i komercijalizacija. Uvjeren sam da premijer Plenković sa suradnicima sve to sagledava racionalno i odgovorno te da aktivno djeluje na planu poticanja i razvoja digitalne ekonomije. U situaciji u kojoj je Hrvatskoj, na određeni način, stavljen na raspolaganje značajan investicijski kapital, država postaje ključni poduzetnik i kreator dinamičnog modela izgradnje vlastitih sposobnosti za vlastiti razvoj. To je značajno šire od "statične" uloge države kao integratora i diseminatora vrijednosti - država nadilazi optimizacijske metode unutar postojećih šabloniziranih modela.

Ukupno uzevši, koja sve područja društva danas obuhvaća 4. ind. revolucija? Ili da obrnemo pitanje - postoji li uopće neko područje ljudske djelatnosti u kojem 4. ind. revolucija već danas nema svoj udjel, doprinos, utjecaj? Drugim riječima, je li budućnost već stigla, da se tako izrazim, gledajući globalno, ali i lokalno?


- Industrijske se revolucije ne događaju, one se razvijaju kroz osmišljene i planirane procese koji su utemeljeni na razvoju tehnologija i pratećim poslovnim i organizacijskim modelima. Pitanje je bismo li danas, i na koji način, uopće razgovarali o četvrtoj industrijskoj revoluciji da nije prethodila druga industrijska revolucija obilježena Teslinim epohalnim otkrićima i razvijenim tehnologijama elektrifikacije. Aktualna četvrta industrijska revolucija mijenja globalno gospodarstvo u cjelini, utječući i na razvoj svjetskih društveno-političkih odnosa. Ona digitalno transformira svijet oko nas. Snažno sredstvo u digitalnoj transformaciji, i općenito u četvrtoj industrijskoj revoluciji, jest primjena umjetne inteligencije. Umjetna inteligencija, utemeljena na znanosti o podacima i informacijama, omogućava strojevima izvođenje ljudskih kognitivnih funkcija. Potpomognuta strojnim učenjem, obradbom velike količine podataka i računarstvom u oblaku, a uz primjenu sofisticiranih algoritama, strojevi uz pomoć umjetne inteligencije mogu nadmašiti ljudske sposobnosti u nekim kognitivnim funkcijama. Hrvatska može još uvijek pratiti napredak tehnologija i organizacijskih modela četvrte industrijske revolucije, ali postoji bojazan da ćemo zaostajati, ako ne prihvatimo dinamiku koju sa sobom nosi četvrta industrijska revolucija. Imajmo u vidu da ovodobno stanje određuje budućnost.



Što može usporiti digitalnu transformaciju hrvatskog društva i gospodarstva, a što može pridonijeti njezinom ubrzanju?


- Za normalno funkcioniranje gospodarstva i društva iznimno je važan pravosudni sustav. Hrvatski pravosudni sustav kronično boluje od sporosti i neučinkovitosti; to najbolje znaju poduzetnici, ali i strukture vlasti. Lijek za te bolesti su inovacije u pravosuđu i za pravosuđe. Koje vrste inovacije? Hvale je vrijedno korištenje digitalnih platformi i na njima zasnovanih digitalnih aplikacija što unaprjeđuje operativnost sustava, ali ga strukturno ne mijenja. Pravosudnom sustavu, kao i svakom sustavu, kad ga želimo unaprijediti (optimirati) valja pristupiti na način da se postavi funkcija cilja te da se definiraju relevantna ograničenja imanentna sustavu. Nakon toga slijedi tvorba mehanizama (algoritama) koji će osigurati realizaciju funkcije cilja, sve dokumentirano odgovarajućim zakonima, te provedba i praćenje provedbe. Dakle, gotovo ništa novo u odnosu na postojeću pravosudnu praksu. Koja nas koči i usporava društveni i gospodarski prosperitet. Donositeljima odluka sugeriram da strukturno-inovativno priđu rješenju problema. Pravosudni sustav posjeduje kapital - skupove relevantnih podataka vezane uz pravosudne procese i postupke koje treba pametno iskoristiti i provesti strukturnu digitalizaciju i digitalnu transformaciju pravosuđa. Za te svrhe nudi se tehnologija umjetne inteligencije koja bi značajno dinamizirala i ubrzala te objektivizirala funkcioniranje pravosudnog sustava. Uvjeren sam da Hrvatska posjeduje ljudski ekspertni kapital koji je kadar strukturno i usmjereno inovirati pravosudni sustav. Tim pravosudnih eksperata nadograđen timom "digitalnih tehnologa" koje krasi kreativnost, odgovornost, hrabrost, neustrašivost, meritokratnost, principijelnost, transparentan rad, razumijevanje sustava i upravljanje sustavom - može to kreirati. Sad je pravi čas "da nastane nešto što inače ne bi nastalo"! I ne trebate se brinuti o eventualnim "žrtvama", one su se već snašle. Na koncu, ovo bi mogao biti atraktivan inovativni proizvod i za plasman izvan Hrvatske.

Što biste za kraj još željeli istaknuti?


- Hrvatska ima priliku da svoju nejaku ekonomiju transformira u konkurentnu digitalnu ekonomiju. U taj proces treba ući odlučno, s vjerom u vlastiti ljudski kapital i sa sinergijom svih relevantnih čimbenika: javne uprave, znanosti i gospodarstva. U tom kontekstu Akademija tehničkih znanosti Hrvatske, u partnerstvu s Inovacijskim centrom Nikola Tesla, brojnim tehničkim i tehnološkim fakultetima hrvatskih sveučilišta, proizvodnim sektorima te Hrvatskom gospodarskom komorom, ulaže nemali napor da na temelju svoje misije djeluje na planu provedbe digitalizacije i digitalne transformacije gospodarstva i društva. Vjerujemo da se taj proces može značajno osnažiti našim dobrim pozicioniranjem u Digitalni europski program.(D.J.)