DRENOVCI - Već sedmu godinu organizira se izbor za najbolje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, i u rujnu se dodjeljuje nagrada "Zlata vrijedan". Među nominiranima ove godine je i OPG Željke Strgar iz Drenovaca, koja sa suprugom Markom vodi gospodarstvo od 2004. godine.- Mladi smo stupili u brak i živjeli u zajednici s roditeljima, bratom i snahom. Bavili smo se svi zajedno ratarstvom i stočarstvom. Kako su godine prolazile, djeca su odrastala, i naša i njihova, pa smo se odlučili podijeliti. Brat se nastavio baviti stočarstvom i ratarstvom, a mi smo se odlučili na ratarstvo.

Kako se danas ne može živjeti samo od jedne proizvodnje, odlučili smo probati nešto novo. Obrađujemo 40 hektara, od toga je šest hektara voćnjaka, točnije nasada jabuka. Sijemo sve ratarske kulture koje se siju u našem kraju i pazimo na plodored. Ja sam jedini zaposleni u supruginom OPG-u, ali uzimamo sezonske radnike u berbi jabuka koje je, uzgred rečeno, danas jako teško pronaći - kaže 36-godišnji Marko Strgar, dodajući kako od strojeva imaju dva traktora i sve potrebne priključke za rad na njivama i u voćnjaku. Primaju poticaje za ratarstvo i voćarstvo. Uzgajaju jabuke, i to tri sorte - gala schniga schnico red, red delicious king roat i fujy san.

- Voćnjak smo podignuli prije dvije godine preko fondova Europske unije, točnije mjere 4.1.1., koja je krenula 2014. u sklopu mjere koja obuhvaća gradnju ograde voćnjaka, postavljanje zaštitne mreže protiv leda, nabavu sadnica, atomizera i malčera. Sadnice smo kupili u Italiji. Imamo također i navodnjavanje kap na kap, ali to smo sami financirali, jer jabuke ne mogu bez vode.

Ovo nam je druga godina berbe, tako da sada ne mogu znati koliko će biti jabuka ove godine. Što se tiče ratarstva, do sada smo ovršili ječam, koji je bio jako loš, i pšenicu koja se pokazala zadovoljavajućom - upoznaje nas Marko s OPG-om i dodaje kako pandemija koronavirusa nije ugrozila usjeve i jabuke, ali boji se otkupa i cijene. O otkupnoj cijeni još se ništa ne zna, a do sada nije s njom bio zadovoljan, jer kad pogleda na sav uloženi trud i obveze koje ratari i voćari imaju i kvalitetu svojih proizvoda, cijena je preniska.

- Najgore je kada u trgovinama vidim silne uvezene jabuke koje nisu ni ‘potpetak‘ našima, kako se to kaže. Ljudi su primorani to kupovati, a mi imamo znatno kvalitetnije proizvode koje jako teško plasiramo na tržište. Uzgojene s mnogo truda, odricanja i ljubavi, a za njih dobijemo sramotno malu cijenu. Ako se voćnjak pokaže isplativim, i ako uspijemo svoj proizvod dobro plasirati i za to dobiti odgovarajuću cijenu da možemo namiriti svoje troškove, planiramo i dalje ići na EU fondove. Kada bih bio ministar poljoprivrede, uveo bih prodaju državnog zemljišta ratarima koji zaista rade tu zemlju, a u voćarstvu bih smanjio uvoz, jer naši voćari nemaju gdje sa svojim proizvodima, a nemaju gdje ni skladištiti, jer je manjak hladnjača. Smanjio bih i papirologiju, jer je ima uistinu previše te bih poradio malo na pitanju poljoprivrednih mirovina koje su jako male – kaže Marko.
Miroslav Flego