Baranja se, nakon dužeg vremena, može pohvaliti dvama saborskim zastupnicima. Jedan je od njih Stipan Šašlin (HDZ), načelnik Općine Draž, kojemu je ‘‘treća bila sreća‘‘. Tri puta se, naime, našao na HDZ-ovoj izbornoj listi za IV. izbornu jedinicu, a na posljednjim je parlamentarnim izborima ušao u Hrvatski sabor.

Upornost se isplatila. Ovo vam je prvi saborski mandat, za što ćete se zuzimati?

- Tako je, ovo je moj prvi mandat. Ukupno gledajući, HDZ-ova izborna lista za IV. izbornu jedinicu ostvarila je povijesni rezultat. Praktički je cijela lista angažirana budući da su dužnosti dijela ljudi s liste nespojive s mjestom saborskog zastupnika. No vratimo se vašem pitanju. U Saboru ću se, kao baranjski saborski zastupnik, zajedno s kolegom Robertom Jankovicsem, saborskim zastupnikom mađarske nacionalne manjine, također Baranjcem, ali i ostalim saborskim zastupnicima s liste HDZ-a iz IV. izborne jedinice, prvenstveno zalagati za Baranju, dakle projekte vezane uz ovu regiju, ali i cijelu Osječko-baaranjsku županiju.

Što je, prema vašem mišljenju, najveći problem u Baranji?

- Kada se govori o baranjskoj problematici, na prvom je mjestu demografski problem, odnosno ne tako lijepa demografska slika. S velikom sigurnošću mogu reći da nikada nije bila gora nego sada. Rješavanje tog problema nije jednostavno kao što to neki žele prikazati. Ne možemo nikoga izravno kriviti za lošu demografsku sliku. U Baranji je već dugo mali natalitet. Taj se problem proteže već desetljećima, a sada se samo nastavlja. Uvijek je u Baranji bio mali broj djece, znam za puno brakova bez djece, kao i ljude koji se nikada nisu ženili. Puno je kuća prazno ne od jučer, a sada je sve skupa eskaliralo. Poklopio se Domovinski rat, globalne krize i slično. I ono malo mladih otišlo je tražeći neki bolji život. Ipak, čini mi se da su iseljavanja djelomično zaustavljena. U posljednjih pola godine, koliko znam, iz Draža, primjerice, nitko nije otišao. Ljudi se polako i vraćaju, pa očekujem da će situacija biti bolja. I Vlada RH je prepoznala ovaj problem i sve pokušava učiniti kako bi se situacija još više popravila. I lokalna samouprava ulaže dosta truda. Provodimo razne demografske mjere poput novčanih potpora u iznosu od 7500 kuna za svako novorođeno dijete, plaćamo vrtić, prehranu u školi, prijevoz i slično. Nadalje, svaki student koji upiše drugu godinu fakulteta ima pravo na stipendiju. To je samo dio mjera koje provodimo kako bismo zaustavili demografski kolaps. No još uvijek nema rezultata kojima bismo bili zadovoljni.

Što je još potrebno učiniti kako bi se život vratio u Općinu Draž, Baranju i na istok Hrvatske?

- Prvo treba pronaći razlog problema, a to je, u većini slučajeva, nedovoljan broj dobro plaćenih radnih mjesta. To je najveći problem, i otvaranjem radnih mjesta mnogo bi se toga riješilo. Treba, dakle, ulagati u resurse koje imamo, a to su poljoprivreda i kontinentalni turizam. Kada govorimo o poljoprivredi bez finalne proizvodnje, nema novih radnih mjesta i novih vrijednosti. Čisto ratarenje, primjerice, ne donosi ništa. Jednostavno, limitirani smo jer, ponavljam, bez finalizacije nema ništa. Jedan je od prvih koraka prema boljitku područje učiniti interesantnim stranim investitorima i ulagačima. Mislim pritom na stimuliranje investitora da novac ulože ovdje, a ne u nekim drugim dijelovima Hrvatske, odnosno u trećim zemljama. Mislim da se to može samo kroz poreznu politiku, odnosno olakšice potencijalnim ulagačima na ovim prostorima. To je ono što ministarstva moraju prepoznati, a za što ću se zalagati i lobirati na svakom koraku. Zajedno s ostalim kolegama iz Slavonije i Baranje pokušat ću se izboriti da dobijemo status koji će biti stimulativan i interesantan potencijalnim ulagačima na ovim prostorima.

Važan kamenčić u gospodarskom mozaiku Baranje je i Belje.

- Svakako. Stoga me i zanima njegova sudbina, što ću pomno pratiti. Ne treba zaboraviti da je Belje nekada upošljavalo gotovo 8000 ljudi, što je možda bilo nerealno, ali tako je bilo. Sada su nastale sasvim nove okolnosti. Moramo znati da je to privatna tvrtka koja vodi računa o svom profitu. No, s druge strane, tvrdim da velike korporacije moraju biti odgovorne za razvoj područja na kojima djeluju, jer im je to interes. Ako stanovništvo ode, neće im imati tko raditi. Osim toga, čini mi se da bi kroz kooperaciju Belje moglo rješavati dio problematike ovdašnjeg stanovništva. Cijela je priča blisko vezana i uz razvoj industrije koja se bazira na poljoprivredi. U Baranji se uzgoji 250.000 svinja, a nema klaonice. Nemamo ni mlinova. A upravo je u takvoj industriji nekada radilo mnogo ljudi. U Baranji nije bilo bogznakakve industrije koja nije vezana uz poljoprivredu, pa ne treba izmišljati toplu vodu.

Slažete li se da Baranja ima izniman turistički potencijal?

- Da. Krenulo se u ulaganje u razvoj kontinentalnog turizma. Osječko-baranjska županija prepoznala je potencijal Baranje i kroz Ured za kontinentalni turizam osjeća se značajna potpora razvoju. Međutim, ne treba sjediti prekriženih ruku. I za razvoj turizma potrebani su kapital i investitori. Kao rijetko gdje, na relativno malom prostoru imamo čitav niz prekrasnih turističkih odredišta. Mjesta kao što su Topoljski dunavac, Kopački rit, Zeleni otok, cijelo brdo i brojna druga izletišta odnosno lokacije fenomenalni su resursi. Na Dunavcu, primjerice, svakodnevno i bez problema može uživati i po stotinjak ribiča a da im nitko ne smeta niti da oni smetaju drugima. Potom se mogu odmoriti u nekom od smještajnih kapaciteta, tako blizu, a tako daleko od uobičajene gradske vreve. Svi naši potencijali nisu dovoljno iskorišteni. Broj gostiju mogli bismo i trebali povećati, ali i formirati svojevrsni centar koji bi bio nositelj. Nedostaju i veći restorani, jer se u Baranji teško mogu naći ugostiteljski objekti koji mogu primiti veće grupe ljudi. Tu nastaje i problem s turistima koji dolaze kruzerima.

Odlaskom u Sabor vjerojatno nećete zaboraviti matičnu Općinu Draž, na čijem ste čelu već treći mandat.

- Sigurno je da neću. Dapače. Načelnik sam postao 2009. godine, nakon što sam iz Hrvatske vojske otišao u mirovinu te se ponovno aktivirao u stranci. Uz pomoć mojih suradnika u proteklih 11 godina dosta je napravljeno. Krenimo od Batine, u koju je uloženo više od 40 milijuna kuna. Kroz projekt Dunavski pogled uređeno je središte mjesta, izgrađena rasvjeta i prilazna cesta spomen-kompleksu. Batina je dobila i putničku luku za dunavske kruzere, riješena je oborinska odvodnja i realiziran niz ostalih manjih projekata. Slično je i u Dražu, gdje su obnovljene ulice, općinska zgrada i nogometni stadion, koji je dobio tribine. Potom, izgrađena je lijepa plaža na Topoljskom dunavcu. Duboševica je dobila potpuno rekonstruiranu Ulicu dr. Franje Tuđmana. U nekim su općinskim mjestima obnovljene zgrade DVD-ova, asfaltirane ulice, među kojima i cesta od Topolja do plaže na Drugom viru Topoljskog dunavca, posađeni su drvoredi, uređeni su društveni domovi i još mnogo toga. I nadalje ću lobirati za Općinu Draž, ali i cijelu Osječko-baranjsku županiju. Primjerice, plan je električnim brodom povezati dvije plaže na Dunavcu. Urediti dio Zelenog otoka kod Dunavca, gdje će u budućnosti biti svojevrsni sportsko-rekreacijski kompleks, budući da postojeća plaža na Zelenom otoku nije sigurna. Taj bi Dunavac trebao biti povezan s Dunavom kako bi neprestano imao svježu vodu. U planu je i ribička staza na Topoljskom dunavcu, a gotov je projekt uređenja dunavske obale i šetnice u Batini od pristaništa do kisikane, za što čekamo građevinsku dozvolu. Gotova je i dokumentacija za dunavsku marinu. Nadalje, u bliskoj će budućnosti biti sagrađen most na Karašici, a ne treba zaboraviti ni na uređenje surduka i vinskih cesta. Jedan od značajnijih projekata zasigurno bi mogao biti turistički vlakić od Kopačkog rita do Batine dunavskim nasipom kroz prekrasne pejzaže baranjskih lovišta.

Ne treba zaboraviti ni na vaš doprinos stvaranju Hrvatske.

- Događanja uoči Domovinskog rata zatekla su me na mjestu rukovoditelja lovstva i poljoprivrede u tadašnjem Jelenu. Krajem 1989. godine postao sam prvi tajnik HDZ-a, a pad Baranje dočekao sam u Sloveniji, u nabavi oružja. Vratiti se više nisam mogao, pa smo organizaciju obrane nastavili u Osijeku. Bio sam zapovjednik 1. baranjskog bataljuna. Kada je porastao na 1200 ljudi, osnovana je 135. baranjska brigada. Ranjen sam u akciji Đavolja greda, a nakon izlaska iz bolnice preuzimam dužnost načelnika stožera 135. Kasnije sam još bio i načelnik obavještajnih poslova u 3. korpusu, potom zapovjednik 615. brigade, pa načelnik operativnih poslova u korpusu… Za mirovinu sam se odlučio 2007. godine, nakon čega ulazim u politiku.

Nedavno ste položili prisegu. Kakvi su dojmovi s prvog radnog dana u Saboru?

- Došao sam u novu sredinu i nastojat ću se što bolje uklopiti. Želja mi je biti aktivan i dati svoj doprinos. Petero nas je iz županije i moramo biti prepoznatljivi. S kolegom Jankovicsem i dosad je bila dobra suradnja. Na kraju, veže nas i ista problematika.