Kad god se dogodi neko veće nevrijeme, kad padne više kiše nego inače, kad se dogodi porast razine nadzemnih i podzemnih voda, a onda i neizbježne poplave, mnogi se odmah prisjete nesretne Gunje, istočnoslavonskog sela koje je pucanje nasipa i neodgovornost tadašnje vlade koštalo teške drame čije su posljedice vidljive još i danas. Taj svibanj 2014. godine, kada je vodostaj Save dosegnuo povijesni maksimum od 1194 centimetra, ne zaboravlja se tako lako!

Inače je Hrvatska neprestano izložena opasnostima od riječnih poplava, a mnogi gradovi i od poplava zbog obilnih kiša. Mnogo je, naime, neriješenih problema kad se radi o obrani od poplava, odvodnim (slijevnim) vodama, zaštitnim nasipima i ukupnoj infrastrukturi koja bi trebala opasnost od poplava svesti na minimum. Posljednji događaji u Zagrebu još jedno su upozorenje nadležnima da se što prije poradi na sustavnom planu održavanja infrastrukture, prevencije i zaštite od viška vode koja sa svakom većom kišom poplavi ulice, podrume, dvorišta, kuće...

Naravno, kad se radi o učestalim kišama, a onda i poplavama, neizbježno je na dnevnom redu, osim ljudskog nemara, i utjecaj prirode, napose klimatskih promjena na vremenske anomalije kakvih je diljem svijeta iz godine u godinu sve više i sve su opasnije za ljude i materijalna dobra. U tom kontekstu, globalno zatopljenje je na zlu glasu, a kad se u sezoni uragana (i tajfuna, u Aziji) dogode golema razaranja i poplave priobalja, strah za opstanak civilizacije i ljudskog roda pred silama prirode postaje sve izraženiji i globalno dominantniji. Vodeni svijet, čini se, nije tako daleka budućnost, a kad nevoljama dodamo i potrese, požare, ratove, terorizam..., a od ove godine i globalnu pošast zvanu pandemija koronavirusa, teško je oteti se dojmu da živimo u vremenu sveopće borbe za opstanak u svim područjima.
Što se pak poplava tiče, u protekla tri desetljeća Europu su poharala najveća izlijevanja rijeka u posljednjih pet stoljeća, jasno je pokazala velika međunarodna studija na Bečkom tehnološkom sveučilište (TU Wien) u kojoj su sudjelovale 34 istraživačke skupine iz raznih dijelova Europe. Studija također prvi put pokazuje da se poplavne karakteristike u posljednjim desetljećima razlikuju od onih iz prošlih stoljeća po opsega, temperaturi zraka i sezonalnosti, kaže se članku objavljenom u četvrtak u svjetski uglednom i popularnom časopisu "Nature".

Poplave su na mnogim mjestima veće nego prije, vremenski razmak je promijenjen, a odnos između pojave poplava i temperature zraka preokrenut. U prošlosti su se poplave češće događale u hladnim razdobljima, dok je danas globalno zagrijavanje jedan od glavnih pokretača njihova porasta, kaže se u članku koji potpisuje više od 40 koautora iz raznih dijelova Europe, među kojima je i hrvatski ekohistoričar Hrvoje Petrić. Petrić, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, projektu je pridodao svoje istraživanje poplava na Dravi.

Jedan od autora publikacije Alberto Viglione iz torinske Politehnike kaže u posebnom priopćenju da su istraživači iz prethodnog istraživanja već znali kako su klimatske promjene utjecale na poplave Europe u posljednjih 50 godina, ali da je za prognoze poplava sljedećih desetljeća važno razumjeti je li to potpuno nova situacija ili samo ponavljanje nečega što se već dogodilo. "Detaljno smo istražili to pitanje i sada možemo sa sigurnošću reći - karakteristike poplava posljednjih desetljeća nisu slične onima iz prethodnih stoljeća", kaže Viglione.

Andrea Kiss s Bečkog tehnološkog sveučilišta ističe kako su za studiju analizirani desetci tisuća povijesnih dokumenata koji sadrže izvješća o poplavama od 1500. do 2016. godine, te da je bio veliki izazov uspoređivati vrlo različite tekstove iz različitih vremena i kulturnih regija. "Uspjeli smo postići ovu usporedivost tako što smo sve tekstove postavili u odgovarajuće povijesne okvire, pažljivo skrećući pozornost na detalje", objašnjava Kiss.

Analizom podataka identificirano je devet razdoblja s čestim poplavama i područja na kojima su se zbivale, među kojima su najistaknutija razdoblja od 1560. do 1580. u zapadnoj i središnjoj Europi; od 1760. do 1800. u većem dijelu Europe; od 1840. do 1870. u zapadnoj i južnoj Europi te od 1990. do 2016. u zapadnoj i srednjoj Europi. "Naša studija prvi put pokazuje da su se temeljni mehanizmi poplava promijenili. U prošlosti su se poplave češće događale u hladnijim uvjetima, dok je sada obrnuto. Hidrološki uvjeti sadašnjosti vrlo su različiti od onih u prošlosti", kaže Günter Blöschl, hidrolog s Bečkog tehnološkog sveučilišta.

Vrijeme poplave unutar godine također se promijenilo. Prije se 41 posto srednjoeuropskih poplava događalo ljeti, a danas 55 posto. To je povezano s promjenama oborina, isparavanjem i otapanjem snijega te je važan pokazatelj za razlikovanje uloge klimatskih promjena u odnosu prema drugim faktorima poput krčenja šuma i upravljanja rijekama, ističe se. Godišnja šteta izazvana riječnim poplavama u svijetu procjenjuje se na više 100 milijardi dolara - i nastavlja rasti. Imajući sve to u vidu, Günter Blöschl ističe: "Upravljanje poplavama mora se prilagoditi tim novim stvarnostima." Zapravo se svi autori spomenute studije objavljene u časopisu "Nature" slažu kako se upravljanje poplavama mora prilagoditi novonastalim okolnostima kojima su pojedina područja svijeta izložena i koja su u najvećoj opasnosti od velikih poplava koliko danas toliko i u budućnosti, ako se ništa konkretno ne poduzme, i koliko je god moguće zaštite ugroženi gradovi, stanovništvo i materijalna dobra.

Vezano uz rijeku Dravu, to je posebno važno jer ona, za razliku od većine drugih hrvatskih rijeka, ima snježno-kišni režim, koji je zanimljiv zbog gotovo obrnute pojave velikih i malih voda tijekom godine u odnosu prema ostalim tekućicama Hrvatske te većeg utjecaja snježnice u prihrani.

"‘Nature‘ je jedan od najprestižnijih časopisa u kojemu se može objaviti izvorni istraživački rad u prirodnim znanostima, a znanstvenici iz humanističkih znanosti poput povijesti vrlo teško i rijetko mogu u njemu objavljivati. Časopis je pokrenut 1869. godine, a za znanstvenike predstavlja izvor nekih od najvažnijih radova u povijesti znanosti. Najčešće se objavljivanje u njemu smatra velikim profesionalnim uspjehom koji otvara mnoga vrata, a svaki rad hrvatskih znanstvenika pridonosi vidljivosti naše domovine i moga zavičaja", rekao je Hrvoje Petrić.

"Život u dijelovima Hrvatske bitno određuju rijeke i poplave, ali kao što nema globalne povijesti poplava, tako nema ni hrvatske. Poplave u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini od prije nekoliko godina upozorile su da je na osnovi iskustva iz prošlosti moguće promišljati o racionalnom sustavu obrane od poplava", kazao je predsjednik Društva za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju Hrvoje Petrić u jednom svom osvrtu otprije tri godine te dodao: "Na poplavnim područjima u prošlosti bio je razvijen suživot ljudi s poplavama na način da je ljudska opstojnost bila na njih pripremljena gradnjom nastambi na sigurnijim, povišenijim područjima ili načinom gradnje kuća ‘na kat‘ kao primjerice u Posavini, ali i na druge načine."

"Upravo to upućuje na preispitivanje našeg odnosa prema rijekama, koje su prevelikom kanalizacijom i regulacijom postale podložnije poplavama. Uz to, ne treba zaboraviti kako se nalazimo u vrtlogu klimatskih promjena rezultat kojih može biti sve više ekstremnih kiša, a time i poplava. Ljudi toga trebaju biti svjesni. Vjerujem kako se iz povijesnog iskustva može vidjeti da je suživot čovjeka i rijeke moguć, ali pod posve drugim uvjetima", zaključio je povjesničar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Hrvoje Petrić.