Kamo je nestao Miran Horvat!? Plavokosi Osječanin koji je sa 17 godina zaigrao u, tada prilično relevantnom, seniorskom sastavu osječkog Grafičar Vodovoda nagovijestivši zamjetnu nogometnu karijeru. Razbuktavši ju u bjelobrdskom BSK-u odakle je, kao 20-godišnjak, otišao u pulsku Istru 1961 zatim produživši na posudbu u Rovinj odakle se vratio na kontinent. Zastupajući boje sisačke Segeste u drugoligaškom društvu da bi se, u ljeto 2015. godine, spustio razred niže obukavši ponovno "žuto-plavi" dres kluba iz Bijelog Brda. Nakon šest mjeseci ga napustivši pokušavajući izgraditi inozemnu karijeru u Grčkoj gdje je igrao za trećeligaške momčadi Panargiakosa i Mandraikosa. Izostalo je željeno prvoligaško "grčko vjenčanje" nakon čega je bio prihvatljiv novi (iza)zov u BSK-u koji je 2018. godine izborio drugoligaški državni status. U premijernom, povijesnom jesenskom dijelu sezone Miran je bio momčadski MVP-i zabijajući i asistirajući na prirodnoj poziciji iza centralnog napadača, a na čijim se izvedbama gradio proljetni optimizam i temelj zadržavanja kluba s krajnjeg istoka Hrvatske na njenoj nogometnoj mapi.


Status je bio sačuvan bez Horvatovog doprinosa budući da je, nakon odrađenih zimskih priprema, zbog ozljede koljena bio izbačen iz stroja ne vraćajaći se u njega, praktički, 18 mjeseci napunivši, u međuvremenu, 26 godina života.


- Prošlogodišnji ožujski sudar na treningu nije se činio tako fatalnim i nadao sam se za koji tjedan vratiti u natjecateljski ritam te pomoći suigračima u borbama za drugoligaški život. Moj je otišao u drugom smjeru jer se unatoč nekoliko pokušaja nisam mogao vratiti na teren te je počela šetnja po terapijama nakon različitih dijagnoza s više mjesta. Napokon je stigla prava, odnosno konačna koja je iziskivala operativni zahvat na hrskavici čiji je termin dogovoren neposredno uoči pandemije izazvane koronavirusom, a uspio sam to ovih dana obaviti. Osjećam se odlično i nadam se da će mi koljeno biti vraćeno u potrebno stanje te da ću ubrzo u redoviti trenažni proces iz kojeg sam izbivao godinu i pol dana. Nedvojbeno preduga pauza posebice za aktivnosti na tako visokoj razini, ali unatoč svemu nisam izgubio nadu da ću ponovno potrčati zelenim travnjakom i pri tomu moći šutnuti loptu - elaborirao je samozatajni Miran proteklo najteže razdoblje u karijeri. Vjerujući da ga je apsolvirao i nadajući se da će ga još koji mjeseci stpljenja odgovarajuće nagraditi:


- Osim toga nesretnog koljena, koje mi je prijećilo druženje s loptom, ostalih tegoba nisam imao te sam cijelo proteklo vrijeme radio na fizičkoj te istodobno psihičkoj spremi. Najteže je za sportaša kada se ne može baviti onim što najviše voli, ali kako se nazad ne može nadam se i vjerujem u najbolje. Od sebe ću dati sve što je u mojoj moći nakon čega ću morati pronaći motiva i snage odgovarajuće se vratiti. Pomalo sam i zaboravljen, ali sigurno nisam rekao zadnju riječ na terenu gdje su moji vršnjaci nositelji igre, a mogu sigurno još godinama to biti. "Zakrpaju" li me nadam se uživati u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu odakle će me morati iznijeti nakon što doista više ne budem mogao hodati. Sam, naime, neću otići neovisno čije klupske boje tada budem branio - emotivno je i optimistički zaključio Horvat posvetivši se sada terapiji matičnim stanicama i rehabilitirajućim treninzima. Iščekujći one prave do početka nove drugoligaške sezone....