Kultura
ROBERT BOŠKOVIĆ U STUDENOME REŽIRA U HNK-U OSIJEK

Premijerom u Osijeku proslavit ću 20 godina umjetničkoga rada
Objavljeno 28. srpnja, 2020.
Operu "Samson i Dalila" osječka će publika umjesto u svibnju gledati u studenome, s Martinom Tomčić u ulozi Dalile

Roberta Boškovića osječkoj opernoj publici ne treba posebno predstavljati. Dovoljno je samo nabrojiti naslove koje je postavio i koji su svi prošli više nego zapaženo, od prvog početkom 2015. (Mozartova Don Giovannija), preko Verdijeva Trubadura nakon nešto više od dvije godine, te operete Kod bijelog konja Ralpha Benatzkog u proljeće 2018.

Najavljena/planirana za svibanj, premijera je Samsona i Dalile odgođena.

- U Osijek stižem početkom rujna i odmah startamo s probama, a premijera je u studenome. Jedva čekam, jer osmislili smo divne stvari.

Ovako veliki projekti rade se mjesecima unaprijed pa po toj računici - ti si sigurno već do grla u materijalu?!


- Tako je, opere i takvi projekti mjesecima se unaprijed pripremaju, a kako je meni ova sezona startala jako nabijeno, prvo Zagreb pa Beograd pa Split pa Osijek - tako je trebalo sve biti, pa je stalo na Splitu, sve predstave za tu sezonu bile su spremne što se tiče režije, scenografije, kostima i casta.

Ne znam je li tvoja ideja, ali ova opera nakon 18 godina - izuzmemo li Novogodišnji koncert - vraća na osječku pozornicu Martinu Tomčić. Jeste li već surađivali u teatru?


- Povratak Martine u Osijek bila je zajednička ideja. Morate znati da je Martina dala svoj umjetnički obol HNK-u u Osijeku još davno i igrala dosta u Osijeku i jako ga voli, kao i ja. Spomenut ću samo Carmen s gospodinom Petrom Selemom i mnogo toga. Radio sam s Martinom u mnogim projektima, a i privatno se družimo. Martina je već spremna za ulogu, apsolutno ju već zna napamet i u Zagrebu se pripremala za nju. U kontaktu sam stalno s njom pa se jako veselim njezinu povratku u operu u Osijeku.

Kakvu si predstavu zamislio? Znam da je teško pomiriti želje - posebice one nastale/zamišljene u "normalnim" okolnostima, a zaživjet će u nekoj pomaknutoj stvarnosti - no kakvu si viziju zacrtao u svojoj glavi/bilježnici?


- Teško je sve objasniti, ali pokušat ću. Osim što Osijek očekuje veliki spektakl s brojnim castom, solistima, zborom, baletom, plesačima na svili, statistima... radnju sam smjestio klasično, u originalno doba, s malo suvremenim pomacima, malo u kostimima, jer mislim da solisti moraju predivno izgledati na sceni. Moja Duška Nešić je već pronašla predivne materijale u divnim bojama, a koristit ćemo i filmsku tehniku šminke za neke likove. Mnogi redatelji Dalilu režiraju kao hladnu i proračunatu ženu, ali kako ja dolazim iz drame, jako sam puno istraživao o odnosu Samsona i Dalile, preko činjenica do zapisa iz povijesti. Odlučio sam "braniti" njihovu ljubav koja je prema zapisima bila jedna od naj, najvećih! Kako netko mora biti kriv, to sam "stavio na leđa" velikom svećeniku Dagonskom, kojeg sam osmislio vrlo dramski i vrlo negativno. Scenografski, Osijek očekuje vizualni spektakl.

Kako si doživio karantenu? Što si iz svega naučio? Što si (na)učio u vrijeme izolacije?


- Do posljednjega sam trenutka radio Verdijeve Lombardijce u Splitu, došao sam do tjedan dana pred premijeru te se nakon toga vratio u Zagreb. Brinuo sam se što se događa i kako će sve dalje ići, no prva dva-tri tjedna sam se baš odmarao, jer mi je u Splitu trebala biti treća premijera, pa mi je odmor dobro došao. Nakon toga, uz potres u Zagrebu, nastavio sam koliko sam mogao "normalno živjeti", nastavio s pripremama za predstave, očistio stan do zadnjeg parketa, gledao TV i puno čitao, što do sada nisam imao vremena. Uspostavio sam preko Zooma kontakte s ljudima s kojima se godinama nisam čuo! Pas i ja smo se baš odmorili!

Čeka li te radni ostatak ljeta? I što to u ovim uvjetima uopće znači?


- Nakon režiranja Splitskoga ljeta i premijere Lombardijaca na Peristilu - iako nikada nije bio plan da ova opera ide izvan zgrade, pa smo morali napraviti novu scenografiju i novu režiju - sada sam u Zagrebu, gdje na HRT-u režiram sve epizode showa Zvijezde pjevaju na sceni. Nakon toga imam sedam dana odmora pa se vidimo u Osijeku.

Što ti je najteže palo tijekom ove izolacije - i onako privatno, ali i profesionalno? Gledati kazalište i umjetnost ovako na koljenima, vjerujem da nije lako.



- Grozno je bilo vidjeti sve ljude koji su bili u strahu. Morate znati da sam i ja do posljednjega trenutka, kao i osječko kazalište, radio i imao probe. Teško je bilo gledati ljude kako se boje, a žele biti ljudima tu, žele biti primjer, žele pomoći ljudima, a sve je novo i ne znaš kako se ponašati, pa još s maskama i poštujući epidemiološke mjere radimo u kazalištu i na HRT-u. Siguran sam da su ljudi koji ovaj posao rade primjer za sve ostale! Premijera u Splitu 14. srpnja bila je prva operna premijera u Europi, pa je stvarno odjeknulo svugdje i mnogi su ju gledali preko interneta. No definitivno mi je najgore bilo vidjeti moje mlade kolege koji su tek završili akademiju i samostalne umjetnike i nezavisne projekte koji nisu na plaćama, jer svi mi živimo od projekta do projekta, jedva su ljudi preživjeli. Ove godine slavim 20 godina umjetničke karijere, Samson i Dalila dio su te proslave i sigurno će mi to ostati u sjećanju kao nešto što je bilo drukčije.


Narcisa Vekić
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

PRVI PUT NA ATRAKTIVNOJ LOKACIJI NP-A PLITVIČKA JEZERA

Petero Slavonaca na humanitarnoj likovnoj koloniji

2

PREDSTAVLJEN FILM "KAZALIŠTE U DOBA COVIDA" U HNK-U U OSIJEKU

Disali su kao jedno iz dana u dan

3

ODRŽAN ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP

Izazovi baštine Dore Pejačević