Bosiljak se rado bere za začin raznim jelima ili pripremu čaja za djecu. To je biljka koja se uvijek nađe u skromnom biovrtu kao ukrasna biljka u lončanici, a za koju je poznato da vraća dobro raspoloženje i uklanja tugu. Ljekovitost bosiljka je poznata iz starih vremena, a rabi se i kao lijek i kao začin.

Bosiljak, kao i većina začinskoga bilja koja jelu daje karakterističan okus, odlična je zamjena za sol pa način prehrane u kojemu umjesto soli koristimo začinsko bilje posredno djeluje i na snižavanje visokog tlaka i uklanjanje celulita. Osim što poboljšava okus i obogaćuje miris mnogih jela, bosiljak svojim sastojcima povoljno utječe na zdravlje organizma.

Bosiljak potiče apetit te povoljno utječe na probavu i ravnotežu crijevne flore.

Pradomovina bosiljka je Indija. Naziv basilicum izveden je iz grčke riječi "basilikon" koja znači "kraljevski". U egipatskim grobnicama iz 3500. godina pr. Kr. nađeni su ostatci bosiljka. Da je bosiljak bio omiljeni začin potvrđuju zapisi iz starog Rima prema kojima se za vladavine Cezara bosiljak jako cijenio kao začin i ukrasna biljka. Početkom dvanaestog stoljeća monasi donose bosiljak u srednju Europu. U pučkoj medicini bosiljak je uvažavan kao biljka koja je imala protudemonsku zaštitu, pa se u narodu često upotrebljava prilikom vjerskih i drugih obreda.

Bosiljak se upotrebljava za liječenje bolesti želudca i crijeva (katar želudca, upala tankog crijeva, trovanja želudca i crijeva, pomanjkanje apetita), tegoba zbog nadimanja (dobar karminativ jer sprječava nadutost, pa se dodaje hrani koja izaziva nadutost), slabog želudca kojemu je potrebna pomoć u probavi hrane i poticanju funkcija rada, lošeg apetita, slabog rada peristaltike (potiče na gibanje crijevnih mišića te dovodi do pražnjenje crijeva), pomaže u liječenju grčeva glatkih mišića (crijeva), uništava parazite u crijevima i utječe na ravnotežu crijevne mikroflore, bolesti pluća (astme, plućnih bolesti, emfizema, tuberkuloze, jakog nadražujućeg kašalja), bolesti oka i bubrega, jake glavobolje i visoke temperature.

Kupke s listovima bosiljka ili ekstraktom od listova bosiljka primjenjuju se u kozmetici za njegu kože koja je oslabjela, dehidrirala i izgubila vlažnost i elasticitet, kao i za razne nečistoće kože (osipi, lišajevi).

Začinska svojstva bosiljka su zaista jaka. Zbog jake aromatičnosti mladih listova ubranih prije cvatnje, začinjavanje raznih salata bosiljkom pravi je gurmanski doživljaj. Svježi listovi bosiljka dodaju se raznim umacima od bilja, jelima od sirovog povrća, soku od rajčice, svježem kravljem siru, raznim koktelima, juhama i jelima od tjestenine i mesa. Sušeni bosiljak rabimo za začinjavanje ovčjeg i goveđeg mesa, juha od povrća i mahunarki te umaka od rajčice. Eterična ulja iz bosiljka u raznim se ljekovitim pripravcima upotrebljavaju inhaliranjem, kupanjem u kadi i pod tušem, prilikom masaže te prilikom aromatiziranja prostorija.

Bosiljak je jednogodišnja biljka, jako razgranjena te tvori mali grm visine 40 - 60 cm. Uzgaja se kao kultivirana biljka, a u kućanstvu u lončanicama. Bosiljak je osjetljiv na niske temperature, pa rijetko uspijeva kao divlja biljka.

Uzgoj bosiljka u lončanicama vrlo je jednostavan, pa je u svakom kućanstvu dobro došao, posebice kao svježi začin. Listove i cijelu biljku valja sušiti u vezicama na tamnom i prozračnom mjestu, a sušeni bosiljak spremiti u dobro zatvorenu ambalažu, jer je osjetljiv na svjetlost i hlapljenje. U pučkoj medicini rabimo i sjemenke bosiljka. Za začin jelima uvijek je bolji svježi zbog jače arome.