Braća Darko i Stipo Filakov dva su mladića u dobi od 32 i 20 godina koja zajedničkim snagama u pitoresknom šokačkom selu Gajić, u baranjskoj općini Draž, predvode obiteljski posao s 22 zaposlena djelatnika, uz neprestanu želju za daljnjim unaprjeđivanjem tvrtke, čije je temelje 1999. postavio otac Stipo.

U Slavoniji i Baranji, ali i diljem Hrvatske, zasigurno je malo onih koji bar jednom nisu kušali ili bar čuli za vrhunske rajčice i paprike iz hidroponskog uzgoja povrća u baranjskim plastenicima. Odnedavno se to povrće prodaje i u brendiranoj ambalaži Baranjsko voće i povrće Filakov, prepoznatljivoj s polica nekoliko velikih trgovačkih lanaca koji svoje trgovine imaju od krajnjeg istoka do krajnjeg juga Hrvatske.

Kao što to inače biva u životu i obitelj Filakov je, da bi došla do ovoga što danas ima, prošla brojna iskušenja. Dok za one koji kreću iz početka kažemo da kreću od nule, za obitelj Filakov možemo reći da je krenula iz debelog minusa, jer osam godina zbog okupacije Baranje nije mogla ni blizu svome selu i domu u Gajiću. I kada se uoči Božića 1998. vratila u nizinu podno sjevernog obronka Banova brda, nije mogla u svoju kuću jer su u njoj bili izbjeglice iz drugih dijelova Hrvatske. Na vlastitoj je koži osjetila apsurd "uspjeha" mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja tako što je strancima u svojoj kući morala vlastitim novcem osigurati prijevoz svih stvari na drugu lokaciju. Da stvar bude još gora, Filakovi su morali pristati na to da bez pogovora gledaju kako im isti taj stranac za prijevoz koji oni plaćaju utovara sve njihove stvari i odlazi iz kuće. Nije ih to pokolebalo, nego im je vjerojatno dalo dodatnu snagu da što prije zaborave na sve staro i s potpuno novim krenu u budućnost. Nije bilo lako, ali oduvijek su se bavili poljoprivredom, tako da nije bilo previše dvojbi, samo je bilo pitanje s čime krenuti. Naime, otac Stipo prije rata bavio se tovom svinja i radio kao veterinar, a u vrijeme progonstva, koje su proveli na malom zemljištu u Tvrđavici, uzgajali su voće i povrće, koje su prodavali na osječkoj tržnici. S obzirom na to da je imao nešto zemlje, odluka je pala da se krene u uzgoj povrća, rajčice i paprike. Sve do 2006. proizvodnja se odvijala na otvorenom, a tada su odlučili krenuti u gradnju plastenika. Do 2009. godine podizali su plastenike.

"Tada se i ja uključujem u posao, otac se odlučio za gradnju plastenika na 10.800 četvornih metara s hidroponskim uzgojem rajčice i paprike. Kroz prve korake takvog biološkog uzgoja vodio nas je Fakultet agrobiotehničkih znanosti u Osijeku, čije su nam edukacije bile izuzetno važne za početak ozbiljnijeg uzgoja", kaže Darko, koji je 2014. preuzeo vođenje tvrtke Dalis d.o.o.

Proizvodnja im je tada bila na 14.000 četvornih metara hidroponskog grijanog prostora i 4000 kvadrata negrijanih plastenika sa sadnjom u zemlju. Sve je to bila biološka proizvodnja, koja je sama po sebi bila preodređena za daljnji razvoj. Nisu dugo čekali, u kolovozu 2018. počeli su gradnju i opremanje novog plastenika, čije je ulaganje aplicirano i financirano kroz Mjeru 4.1.1., koja je dio programa ruralnog razvoja Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj - Europa ulaže u ruralna područja.

Plastenik površine 11.200 četvornih metara opremljen je najnovijom tehnologijom za proizvodnju povrća u hidroponiji, a grije se na biomasu (drvena sječka i piljevina). Uz plastenik, kotlovnicu i skladište za biomasu izgrađena je i hladnjača za vlastite potrebe. Ukupna investicija bila je oko 12,5 milijuna kuna, uz kreditnu liniju od 11 milijuna kuna, s tim što povrat iznosi do 70 posto, odnosno do 7,44 milijuna kuna, jer je nositelj gospodarstva mladi poljoprivrednik. U plastenik je uloženo vlastitih 1,5 milijuna, a zaposleno je i sedam novih djelatnika.

"Plastenik je izgrađen za smo šest mjeseci, i baš je nekako u ovo vrijeme prije godinu dana svečano i otvoren, jer smo osigurali financijska sredstva i odlučili da moramo što prije završiti gradnju kako bi počela proizvodnja", kaže Stipo Filakov, student druge godine Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku smjera Hortikulutra - uzgoj i prehrana bilja, koji je i nositelj gospodarstva.

Sa završetkom te investicije proizvodnja povrća obitelji Filakov povećala se na 25.800 četvornih metara grijanih i 4000 kvadrata negrijanih plastenika, a danas zapošljavaju 22 djelatnika te u sezoni još pet radnika. Ukupna se godišnja proizvodnja kreće između 800 i 900 tona rajčice i paprike prve klase, a tjedno se ubere 20 tona rajčice. Sva je proizvodnja ugovorena i unaprijed prodana, tako da se 90 posto proizvodnje prodaje preko trgovačkih lanaca, a ostatak se robe prodaje na tržnici u Belom Manastiru i specijaliziranoj trgovini za voće i povrće u osječkom Donjem gradu.

"Učili smo iz vlastita iskustva i odlučili da moramo ići u korak s tehnologijama, tako da mi danas sve parametre plastenika možemo pratiti s pomoću aplikacije. Zbog biološkog uzgoja rajčica u plasteniku imamo i bumbare, koji nam u košnicama dolaze iz Nizozemske", priča stariji brat Darko, napominjući kako su grijanjem na drvenu biomasu troškovi grijanja smanjeni i do 50 posto.