Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel objavio je svoj prijedlog Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021. - 2027. i plana za oporavak, u kojem je ponudio ustupke različitim skupinama zemalja članica kako bi se lakše prihvatio cijeli paket.
Michelov prijedlog, tzv. pregovaračka kutija, bit će podloga za raspravu na sastanku na vrhu čelnika zemalja članica u petak i subotu, 17. i 18. srpnja, a ne isključuje se mogućnost da bude produžen i na nedjelju. To će biti njihov prvi fizički sastanak nakon onoga u veljači. Ne postigne li se dogovor, vjerojatno će se održati još jedan samit ovoga mjeseca, a kao mogući datumi spominju se 27. i 28. srpnja.

Michel predlaže nešto manji Višegodišnji financijski okvir za razdoblje od 2021. do 2027. godine, 1074 milijardi eura, 26 milijardi eura manje od prijedloga Komisije. To je ustupak tzv. štedljivoj četvorki, Austriji, Danskoj, Nizozemskoj i Švedskoj, koje imaju najviše primjedbi kako na visinu proračuna i plan za oporavak tako i na prijedlog da se najveći dio fonda za oporavak dodjeljuje kao nepovratna pomoć. Te četiri zemlje najveći su razlog neuspjeha posljednjeg pokušaja dogovora o VFO-u, u veljači, kada se opasnost od pandemije koronavirusa nije ni nazirala. Michel je tada predlagao proračun u iznosu od 1094,8 milijardi eura, a Komisija je 2018. predložila 1135 milijardi eura.
No pandemija koronovirusa gurnut će europsko gospodarstvo u najdublju recesiju u povijesti, zbog čega su svi u Europskoj uniji zaključili da se u tako izvanrednim okolnostima moraju poduzeti izvanredne mjere. Komisija je zato 27. svibnja izišla s novim prijedlogom. Predložila je novi iznos za sedmogodišnji proračun - 1100 milijardi, 35 milijardi manje nego u prijedlogu iz 2018., ali i dodatni plan za oporavak od posljedica pandemije u visini od 750 milijardi eura - 500 milijardi nepovratne pomoći najpogođenijim zemljama i 250 milijardi povoljnih zajmova. Do tih 750 milijardi eura svježeg novca došlo bi se tako što bi se Komisija povoljno zadužila na financijskim tržištima. To je zasad jedino oko čega se sve zemlje članice slažu, svjesne da bi izostanak snažnih poteza mogao ugroziti i samu opstojnost Unije. Oko svega ostaloga postoje razlike u stajalištima zemalja članica - visine VFO-a i plana za oporavak, omjera nepovratne pomoći i zajmova, uvjeta za korištenje sredstava, alokacijskih kriterija. Štedljive zemlje protiv su toga da se dodjeljuje nepovratna pomoć, traže da se pomoć daje u obliku povoljnih zajmova koje bi vraćale zemlje korisnice, a ne Unija kao cjelina. To je neprihvatljivo najteže pogođenim zemljama poput Italije, koje imaju ionako visok javni dug, a s novim zaduženjima njihovi bi dugovi odletjeli u nebo.
O prijedlogu Komisije čelnici EU-a prvi put su razgovarali 19. lipnja na videokonferenciji. Predsjednik Europskog vijeća Michel nakon toga je započeo konzultacije s čelnicima svih članica, a rezultat tih njegovih razgovora ova je "pregovaračka kutija".
Michel je ponudio još jedan ustupak bogatijim zemljama, Danskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Austriji i Švedskoj - zadržavanje rabata, to jest smanjenja njihova doprinosa europskom proračunu. Sustav rabata uveden je kako bogatije članice ne bi uplaćivale nerazmjerno više u odnosu prema svom bruto nacionalnom dohotku. Za svaku od tih zemalja Michel je predložio paušalni iznos za koji bi se smanjio njihov doprinos proračunu.
Predsjednik Europskog vijeća zadržao je prijedlog plana za oporavak u iznosu i obliku u kojem ga je predložila Komisija, što ide u prilog skupini zemalja koje su najpogođenije koronakrizom i koje su i prije pandemije bile u krizi, s visokim javnim dugom i malim fiskalnim kapacitetom. Plan za oporavak nazvan "EU sljedeće generacije" (NGEU) ostaje isti kao u prijedlogu Komisije, 500 milijardi eura koje bi se dodjeljivale kao nepovratna pomoć i 250 milijardi kao zajmovi. Najveći dio NGEU-a otpada na Instrument za oporavak i otpornost (RFF), 560 milijardi, te na ReactEU, dodatna sredstava za kohezijsku politiku od 50 milijardi.
Od 560 milijardi iz RFF-a 310 milijardi eura dodjeljivalo bi se kao nepovratna pomoć, a 250 milijardi kao zajmovi.
Najveći dio sredstava iz RFF-a, 70 posto, 217 milijardi, trebao bi biti ugovoren 2021. i 2022., a preostalih 30 posto, 93 milijarde, do kraja 2023. godine. Cijela omotnica trebala bi biti isplaćena do 2026. godine.
Za taj dio od 217 milijardi Michel predlaže da se zadrži alokacijski kriterij kojim se koristila Europska komisija, to jest stopa nezaposlenosti u razdoblju od 2015. do 2019. godine, BDP po stanovniku i udjel u ukupnom stanovništvu EU-a. Prema tim kriterijima Hrvatska bi dobila 7,3 milijarde eura nepovratnih sredstava, a 2,65 milijardi eura kroz zajmove. Za preostalih 93 milijardi ubačen je novi kriterij - ukupni pad BDP-a u 2020. i 2021. godini, a zadržao bi se kriterij BDP-a po stanovniku i udjel u ukupnom broju stanovnika EU-a. Budući da će, prema ekonomskim prognozama, Hrvatska biti jedna od najpogođenijih zemalja, njezina alokacija prema Michelovu prijedlogu neće se smanjiti, eventualno bi se mogla povećati.

NGEU, uz RRF i ReactEU, uključuje još nekoliko programa: Obzor Europa, 13,4 milijardi; InvestEU, 30,3 milijardi; Instrument za potporu solventnosti, 26 milijardi; ruralni razvoj, 15 milijardi; Fond za pravednu tranziciju, 30 milijardi; RescEU, 2 milijarde; zdravstveni program, 7,7 milijardi; NDICI (Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju) 15,5 milijardi.
Michel predlaže sedmogodišnji proračun EU-a u visini od 1074 milijarde eura. Komisija je predložila 1100 milijardi eura. No, da ne bi izazvao otpor siromašnjih zemalja iz skupine prijatelja kohezije, Michel je zadržao kohezijska sredstva na istoj razini kao u prijedlogu Komisije - 323,2 milijarde. Kad se tomu doda 50 milijardi iz ReactEU-a, kohezijska je politika znatno ojačana.
Michel je zadržao prijedlog Komisije i što se tiče zajedničke poljoprivredne politike - 333,3 milijarde.
S druge strane, najviše su srezani, u odnosu prema prijedlogu Komisije, izdatci predviđeni za migracije i upravljanje granicama, s 31,1 milijarde na 21,9 milijardi, zatim za sigurnost i obranu, sa 194 milijarde na 13,6 milijardi, Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju, sa 75,5 milijardi na 70,8 milijardi. Predloženo je i smanjenje ERASMUS-a s 24,6 milijardi na 21,2 milijarde, zatim sredstva za digitalnu Europu s 8,2 milijarde na 6,8 milijardi i Obzor Europa s 80,9 milijardi na 75,9 milijardi.
Kod više programa smanjenje sredstava u VFO-u kompenzira se povećanjem iz NGEU-a. Primjerice, sredstava za Obzor Europa u VFO-u se smanjuju za 5 milijardi, ali će se to više nego kompenzirati s 13,5 milijardi iz NGEU-a.
Za Hrvatsku i druge netokorisnice europskog proračuna vrlo je povoljan i prijedlog da se sufinanciranje projekata iz nacionalnih proračuna za manje razvijene regije zadrži na 15 posto, kao što je i u sadašnjem VFO-u, te prijedlog da se za provedbu projekata od potpisivanja ostave tri godine, tzv. pravilo N+3.
Za razvijenije regije stopa nacionalnog sufiniciranja bila bi to veća što je BDP viši.

Hina/D.Pavlović