DONJI MIHOLJAC

Utemeljena 1057. godine odlukom ugarskog palatina Rade, Župa sv. Mihaela arkanđela sa sadašnjom crkvom koja je sagrađena potkraj 15. stoljeća i koja je jedna od rijetkih crkava u Slavoniji koja je preživjela tursku okupaciju, vrijedan je spomenik kulture Donjeg Miholjca.

U toj gotičkoj građevini s mrežastim svetištem, visokim gotičkim profiliranim prozorima, zašiljenim portalima i čvrstim vanjskim potpornjima nalaze se stare, vrijedne orgulje. Smještene su u lijepo oblikovanom baroknom kućištu na pročelju kora. Orgulje se u donjomiholjačkoj župnoj crkvi spominju još u 18. stoljeću. To su bile prve orgulje, a poznat je i podatak da su 1805. godine zamijenjene većima.

- Prve orgulje koje se spominju u pisanim izvorima su iz 1782. godine, s pet registara, a spominju se u zapisniku kanonske vizitacije pečuškog biskupa. O njima nema drugih podataka, kao ni o osobama koje su obavljale službu orguljaša. Godine 1805. orgulje su zamijenje većima, s deset registara, koje je župnoj crkvi darovao barun Josip Ignac Hilleprand von Prandau. Postavljene su na novom, zidanom koru nakon što je srušen stari drveni. Kako je iste godine barun darovao orgulje i valpovačkoj župnoj crkvi, za pretpostaviti je da ih je gradio isti graditelj, orguljar Fischer iz Apatina. Pisani dokazi za ovu pretpostavku ne postoje ili nisu pronađeni do današnjeg dana - rekla je prof. Silvija Ježić-Knežević, učiteljica u Glazbenoj školi pri OŠ "August Harambašić" Donji Miholjac i dirigentica mješovitog crkvenog zbora "Sv. Cecilija". Kaže da su prvi orguljaši bili školski učitelji i dodaje:

- Školskim učiteljima je orguljanje bilo dio službe sve do 1919. godine, kada se ta obveza i zakonom dokida. Jedan od najpoznatijih i svakako najzaslužnijih učitelja i orguljaša bio je Josip Beck, rodom iz Mađarske. Nakon 1919. u službu orguljaša imenuju se orguljaši putem provedenog natječaja, a od 1945. godine tu službu vrše časne sestre Svetog Križa, sve do danas. Od orguljaša i voditelja pjevanja svakako treba spomenuti prof. Josipa Zalara, rodom iz Slovenije, koji je 1929. godine uz potporu tadašnjeg župnika Ivana Vajde osnovao crkveni zbor "Sveta Cecilija" koji djeluje i danas - navodi prof. Ježić-Knežević.

Treće i posljednje orgulje za liturgijske potrebe darovao je Karlo barun Prandau 1852. godine, glazenik i skladatelj. Današnje su orgulje u donjomiholjačkoj crkvi mehaničke trakture, imaju 18 registara, raspoređenih na dva manula i jedan pedal. Zanimljiv je podatak, potvrđen i u sačuvanim dokumentima, o nabavi tih orgulja.

- Barun Karlo kupio ih je u Beču, građene su u Pečuhu, a iz Beča su plovnim putem, Dunavom i Dravom, dovezene u Donji Miholjac. Ne zna se pouzdano tko je njihov graditelj. Naš je poznati organolog prof. Ladislav Šaban pri obilasku orgulja 1971. godine zapisao da po načinu na koji su građene može zaključiti da ih je gradio Franjo Focht - kaže prof. Silvija Ježić-Knežević.

Kućište je dekorativno oblikovano kao trodijelni ormar s ukrašenim pločama. Na vanjskoj strani kućišta nalaze se inicijali darovatelja CBP (Carlus barun Prandau). Posebno je zanimljiv koloristički tretman kućišta s pozlaćenim aplikacijama.