Kultura
MARGARETA TURKALJ PODMANICKI POZABAVILA SE POVIJEŠĆU TVRĐE

Prilično zaostajemo. Slavonija i Baranja su “terra incognita” koja tek čeka da bude otkrivena
Objavljeno 11. srpnja, 2020.
Mislim da veličina grada nije presudna kada govorimo o kulturnom imidžu

S obzirom na to da je njezin znanstveni i stručni interes usmjeren na umjetnost i arhitekturu od 15. do kraja 18. stoljeća, kulturnu baštinu istočne Hrvatske i njezino vrjednovanje u hrvatskom i srednjoeuropskom kontekstu, ne čudi što se doc. dr. sc. Margareta Turkalj Podmanicki (autorica knjige Barokna sakralna arhitektura Đakovačko-osječke nadbiskupije) odlučila pobliže pozabaviti osječkom Tvrđom.

Za svaki je grad i njegove stanovnike, ali i širu zajednicu, važna njegova povijest. Zašto ste se ti i dr. sc. Horvat-Levaj odlučile baš za zgradu Rektorata i čija je to inicijalna ideja bila?

- Poticaj da se baš ta, slobodno možemo reći - reprezentativna palača detaljno istraži stigao je od HAZU, točnije akademika Andrije Mutnjakovića te prof. emeritusa Antuna Tucaka, upravitelja Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, obojice urednika i pokretača edicije Mursa Aeterna, znanstvenih studija vezanih za osječku povijest. Oni su prepoznali značaj ove građevine i važnost da se ona znanstveno obradi. Poznavajući naše znanstvene interese i dotadašnje rezultate, uputili su poziv dr. sc. Katarini Horvat-Levaj, ravnateljici Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, i meni da budemo autorice monografije o palači Slavonske generalkomande u Osijek. I tako je sve krenulo… Naime, kao što si istaknula, za svaki grad i zajednicu važna je njihova povijest. Nasljeđe tih prošlih vremena naša je kulturna baština, a ona je izraz našeg identiteta. Tako je i s Tvrđom, koja predstavlja samu okosnicu povijesti i identiteta grada. Najmonumentalnija i najreprezentativnija građevina Tvrđe je upravo zgrada u kojoj je danas smješten Rektorat osječkog sveučilišta i Akademija za umjetnost i kulturu, a nekadašnja palača Slavonske generalkomande. Građena je 1723. - 1724. na središnjem trgu Tvrđe kao sjedište vojne uprave i stan zapovjednika Slavonije. Elitna namjena izražena je osebujnim arhitektonskim obilježjima kao što su portal s atlantima na pročelju te složena unutrašnjost organizirana oko vestibula sa stupovima. Kao takva, zgrada je odraz značenja grada-tvrđave Essek na granici prema Osmanskom Carstvu, ali i simbol tadašnje vojne moć Habsburške Monarhije.

S obzirom na to da ste obje u znanosti i povijesti umjetnosti godinama, vjerujem da ste imale neka očekivanja prije upuštanja u istraživanje. Koliko su vas rezultati odmaknuli od pretpostavki i u kojem smislu?

- Na temelju dosadašnjeg istraživačkog iskustva, primarno iz područja barokne arhitekture, znali smo da je pojava baroka u istočnoj Hrvatskoj povezana s Bečom, središtem Habsburške Monarhije pod čijom se izravnom upravom ovo područje našlo nakon oslobođenja od Osmanlija. S tom smo pretpostavkom krenuli i u istraživanje palače u Tvrđi. Zbog zahtjevnosti istraživanja, slabe očuvanosti arhivske građe u Hrvatskoj, nužnosti arhivskih i terenskih istraživanja u inozemstvu, istraživanje je bilo vezano za dva projekata. Prvi je interni sveučilišni projekt Palača Slavonske generalkomande u osječkoj Tvrđi - kontekst i valorizacija unutar hrvatske i srednjoeuropske barokne arhitekture, koji sam vodila od 2017. do 2018., a drugi je projekt Hrvatske zaklade za znanost: Eugen Savojski (1663. - 1736.) i gradovi-utvrde jugoistočne granice Habsburške Monarhije kojim upravlja dr. sc. Horvat-Levaj, a čiji je cilj istražiti i valorizirati urbanizam i arhitekturu hrvatskih gradova-utvrda u kontekstu drugih tvrđava na području Austrije, Češke, Mađarske, Rumunjske i Srbije. Iz te je perspektive i palača u osječkoj Tvrđi dobila posve novu vrijednost, prije svega jer nije promatrana kao pojedinačna, izdvojena građevina, već u kontekstu cjeline gradova-utvrda pa i šire. Bez sumnje, znanstveni rad i monografija pokazat će da ne samo da se radi o jednoj od najreprezentativnijih baroknih palača u Hrvatskoj nego da ona i u okviru srednjoeuropske profane arhitekture zauzima istaknuto mjesto.

Kažeš da vam je jedan od ciljeva istraživanja i pisanja rada bio i progovoriti o temi važnosti vrjednovanja kulturne baštine istočne Hrvatske u srednjoeuropskom kontekstu. Znači li to da Osijek ne čini dovoljno u vezi s tim? Ili to ne čini dobro?

- Posljednjih godina Osijek je dobio četiri doktora znanosti iz područja povijesti umjetnosti. Svatko je od nas tijekom izrade doktorske disertacije uložio godine napornog istraživačkog rada u različite teme koje se bave baštinom istočne Hrvatske u europskom kontekstu. To je ogroman potencijal koji se može iskoristiti za promidžbu grada i regije. Dakle, mi povjesničari umjetnosti kao struka znanstveno istražujemo, kritički vrjednujemo, kontekstualiziramo i stručno predstavljamo povijesno-umjetničke fenomene i kulturnu baštinu. Koliko će to biti iskorišteno za dobrobit zajednice i razvitak gospodarstva našeg područja, ovisi o onima koji su dio lanca odlučivanja o uključenosti povjesničara umjetnosti u obrazovanje, istraživanje, obnovu, europske projekte, turizam… Povijest umjetnosti je na osječko sveučilište ušla osnutkom Umjetničke akademije (danas AUKOS-a) i sastavni je dio stvaranja jedne vibrantne, suvremene umjetničke scene. S kolegicom dr. sc. Jasminkom Najcer Sabljak sam za Filozofski fakultet u Osijeku radila na kreiranju elaborata preddiplomskog studija Povijesti umjetnosti. Taj obrazovni aspekt je iznimno važan, u što sam se uvjerila tijekom gotovo 15 godina radnog iskustva sa studentima. Edukacija o baštini presudna je u stvaranju osjećaja identiteta, pripadnosti i odgovornosti prema nasljeđu. No kulturna baština nije samo sjećanje postojanja, nego i resurs sadašnjosti i budućnosti. Kulturna baština osim opće i društvene ima i svoju ekonomsku vrijednost. U svijetu je u posljednje vrijeme prisutan trend kulturnog turizma u kojemu prevladava interes za kulturne sadržaje. Prednosti za gospodarstvo i razvitak regije koja ulaže u takav vid kvalitetnog, a ne masovnog turizma su poznate. Brojna europska mjesta, npr. posebice Italija, dokaz su tomu i trebaju nam biti uzor. Kako kulturna baština predstavlja povijest i identitet naroda, od presudne je važnosti da njezino predstavljanje bude AUTENTIČNO - temeljeno na točnim informacijama u smislu starosti, povijesnih priča, kulturne, povijesne i umjetničke važnosti. To je ono što povjesničari umjetnosti mogu ponuditi: znanstvena istraživanja i vrjednovanje, stručno prezentiranje u kojemu ćemo naglasiti lokalne posebnosti, ali i obilježja koja su nam zajednička s europskim prostorom.

Je li Osijek u pogledu toga iznimka? Je li to boljka "manjih" gradova, ovog dijela Europe, svijeta?

- Ne mislim da je veličina grada presudna kada govorimo o njegovu kulturnom imidžu. Kulturno-povijesnih spomenika imamo, stručnjake imamo... ključno je da donositelji odluka to prepoznaju, jer kao i u svakom drugom segmentu, bez sinergije, teško ćemo učiniti značajne pomake. Kako se već puno puta pokazalo, značajne i kvalitetne stvari, ako se prepoznaju i stručno vrjednuju, prelaze granice lokalnog i nacionalnog.

Kakve su bile reakcije kolega na tekst? Jeste li iznenadile znanstvenu zajednicu spoznajama?

- RIHA Journal u kojemu je objavljen rad o osječkoj palači prepoznatljiv je znanstveni časopis s glavnim uredništvom u Münchenu, u kojemu radove recenziraju vrhunski međunarodni stručnjaci. Posebice je važno istaknuti da časopis izlazi online i indeksiran je u najvažnijim citatnim bibliografskim bazama (WoS, Scopus, Current Contents). Navedeno jamči kvalitetu radova i povećava vidljivost u akademskoj zajednici. Nadalje, već prvi komentari koje smo dobili od recenzenata i uredništva su pokazali da je prepoznato da tema donosi nove spoznaje i dali su nam naslutiti da će rad pobuditi međunarodni interes. Kako to obično biva, jedno istraživanje, osim što daje odgovore, najčešće otvara i brojna nova pitanja. Nadamo se da će i naša saznanja pridonijeti stvaranju nekih novih znanja u srodnim istraživanjima.

Koliko je danas uopće to moguće postići znanstvenim radovima? Čini nam se da je o svemu sve već napisano ili bar većina toga, da je malo toga - iz povijesti - neotkriveno. Nekako kao da to stavlja vas znanstvenike u nezavidnu poziciju - kako odabrati temu, kada znati kada treba stati s istraživanjima, da si pokrila sve?

- Istočna Hrvatska ima bogato likovno i graditeljsko nasljeđe, ali nipošto ne možemo reći da je ono dovoljno istraženo, znanstveno vrjednovano ni prezentirano stručnoj i široj javnosti. Premali je broj recentnih ozbiljnih publikacija koje donose nove zaključke i interpretacije i tu prilično zaostajemo za državama u okruženju, pa čak i drugim regijama u Hrvatskoj. Slavonija i Baranja su terra incognita koja tek čeka da bude otkrivena...

Narcisa Vekić
Kulturna baština je resurs sadašnjosti i budućnosti, uz opću i društvenu ima i svoju ekonomsku vrijednost
Možda ste propustili...

VIDEOIGRE, FILMOVI, TELEVIZIJSKE SERIJE I FESTIVALI

DKE: Hrvatskim je audiovizualnim projektima osigurano 688.000 eura

OSMIŠLJEN POSVE NOVI FORMAT BJELOVARSKOG FESTIVALA

DOKUart ide dalje u dvorištima zgrada

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana