Objavljeno 7. srpnja, 2020.
Ivan Roth: Nasljednicima obitelji Prandau-Normann iz Austrije vraćene su te umjetnine u vlasništvo, ali ne i u posjed
San je svakog muzeja i galerije imati svoj reprezentativan prostor za prezentaciju fundusa te pripadajući mu prostor za deponiranje istih tih umjetnina kada nisu u izložbenom prostoru. Oni koji to imaju sanjaju o reprezentativnom stalnom postavu. Osječki Muzej likovnih umjetnosti negdje je na pola puta i prema jednom i prema drugom. Naime, novi umjetnički paviljon samo što nije počeo nicati u njihovu dvorištu, a stalni postav pripremaju polako, sustavno, za sada, kako bi se to reklo - samo "na papiru". Kako to nije mačji kašalj treba mu pristupiti ozbiljno, a to znači da mu prethode godine (re)valoriziranja vlastitih zbirki, čemu je poslužilo već nekoliko izložbi. I u sklopu Osječkoga ljeta kulture otvorena izložba - Angelus! - djela sakralne umjetnosti iz zbirki XVIII. i XIX. st. Muzeja likovnih umjetnosti, priprema je za stalni postav.
Suvremen postav
U četiri prostorije prizemlja muzeja izložen je dio zbirki sakralnih djela, sveden na dva stoljeća, a kustos Ivan Roth i od toga je načinio izbor zbog ograničenog prostora, ali i činjenice da je dio ovih umjetnina u dva navrata već bio prikazan - u kontekstu sakralne umjetnosti XVIII. stoljeća na području čitave Slavonije 1971. i 2003., u povodu dolaska pape Ivana Pavla II. u Osijek.
Suvremenom muzeološkom mišlju, prilično aktualnom među muzealcima diljem svijeta, pristupio je Ivan Roth ovoj građi, pa je koncipirao postav koji se može pogledati do 24. rujna.
- Izložba će biti dijelom europskog projekta, festivala sakralne umjetnosti Ars Sacra festival, koji će se održati od 12. do 20. rujna u cijeloj Europi, sa sjedištem u Budimpešti, a Osijek mu se prvi put pridružuje. Prikazivat ćemo sakralnu baštinu, ali ne isključivo Osijeka, nego i Slavonije i Baranje. Muzej, kao organizator osječkog i jedinog hrvatskog dijela festivala, uključuje se i prigodnim radionicama i predavanjima, a pridružit će nam se i Đakovačko-osječka nadbiskupija, Muzej Slavonije, Slavonsko tamburaško društvo "Pajo Kolarić", Kinematografi Osijek te brojni pojedinci, pa će to biti doista zanimljivih osam dana - napominje Roth.
Iznimno značajna i vrijedna, ova će zbirka sigurno dobiti zasluženi prostor u stalnom postavu, no koliki će on biti, u MLU-u to sada ne mogu reći, s obzirom na to da na stalnom postavu tek rade, odnosno nisu ga još do kraja definirali. Dio te vrijedne baštine MLU i "gubi".
"Neobične" okolnosti
- Prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine vlasnici umjetnina kojima su one oduzete konfiskacijom nakon 2. svjetskog rata imaju pravo potraživati ih. Konkretno, u našem slučaju, to su nasljednici obitelji Prandau-Normann iz Austrije, koji su prije nekoliko godina pokrenuli taj postupak, a prije otprilike godinu dana djelomice ga i priveli kraju, tj. vraćene su im u vlasništvo, ali ne i u posjed.
To znači da ne mogu njima raspolagati, i čini se da su se nasljednici time zadovoljili. Riječ je o 80-ak umjetnina, tj. sve što se moglo vidjeti na izložbi Likovna baština obitelji Prandau i Normann - pojasnio je Ivan Roth.
Tijekom godina iz MLU-a su neke umjetnine "nestajale" i na nečasne, čak protuzakonite načine. Da je tomu tako, svjedoči i jedan izloženi papir, tj. potvrda o postojanju i posjedovanju jedne slike koja je netragom nestala sredinom 80-ih i nikada joj se nije ušlo u trag.
- Tih je godina nekoliko slika u "neobičnim" okolnostima nestalo iz Muzeja. Zanimljivost muzeološke djelatnosti je da kada umjetnina ili muzejski predmet jednom uđe u muzej i kada se zavede, praktički se nikada ne otpisuje. Kada dobije svoj inventarni broj, on zauvijek ostaje pridodan toj umjetnini, čak i nakon što umjetnina "iščezne" - zaključio je Ivan Roth.
Narcisa Vekić
VEĆINI RADOVA NUŽNA RESTAURACIJA
S obzirom na to da je riječ o nekoliko stoljeća starim umjetninama, nužno ih je restaurirati, posebice one koje će biti dijelom stalnoga postava. Upravo su ovakve izložbe, dodaje Roth, sjajna prilika da se načini pregled građe. “Pripremom za izložbu ne radi se samo (re)valorizacija fundusa glede umjetničke vrijednosti, nego i pregled tehničkog stanja. Izložili smo i jednu nerestauriranu sliku koja je i jedna od posljednjih akvizicija, točnije donacija osječke obitelji Reisner, upravo da bismo pokazali kako izgledaju djela kojima je nužna restauracija”, pojasnio je Roth.